Sarajevske ulice sinoć su bile poprište svojevrsnog međunarodnog spektakla. Naoružani palestinskim i bosanskohercegovačkim zastavama, građani su proslavili vijest o primirju između Hamasa i Izraela. Automobili su trubili, slogani podrške su se uzvikivali, a društvene mreže su gorjele od snimaka koje je, sudeći po tonu, odobrila neka lokalna produkcija.Zašto to radimo? Zbog globalne solidarnosti? Možda. Ili smo jednostavno ljubitelji simboličnih borbi u kojima sami ne moramo učestvovati? Jer ako netko od tih trubača stvarno zna detalje plana za Gazu, to bi bila senzacija sama po sebi.
Svađa i pomirenje
Plan u tri faze, koji je mjesecima gurala američka administracija, zvuči kao ulomak iz političkog trilera. Počinje s razmjenom talaca i zatvorenika, prelazi na povlačenje izraelskih trupa, a završava rekonstrukcijom Gaze. Ne, nije šala – većina Gaze je sada ruševina, a ono što nije srušeno, interno je raseljeno.
Međunarodna pomoć stiže, ali ne pitajte previše. Jer brojke koje kažu: 46.000 mrtvih Palestinaca i 1.000 Izraelaca, milijun raseljenih i cijela enklava koja izgleda poput scene iz postapokaliptičnog filma, teško da su rezultat velikodušnih pregovaračkih zahvata.
Primirje: dok traje – traje
Nažalost, povijest nam pokazuje da ovakvi dogovori često imaju rok trajanja kraći od mandata američkog predsjednika. Palestinsko-izraelski sukob nije konflikt koji miruje kad se potpiše papir. To je sapunica, samo bez sretnih završetaka i, nažalost, bez humorističnih pauza.
Sarajevo je slavilo. Možda smo to činili u ime simbolike, možda u ime nade. Ali stvarnost je jednostavna: ovo primirje moglo bi trajati dok se ne probude novi interesi.
Tagovi: Sarajevo, primirje, Izrael, Hamas, Gaza, međunarodni odnosi, palestinske zastave, globalna solidarnost, politički sukobi, SAD, Katar.
wpDiscuz
