”Hrvatskoj hitno treba još 100 000 stranih radnika, odnosno dostavljača. Sve je više aplikacija, on-line trgovina i restorana brze hrane, a netko to sve treba nositi i dostavljati. Što se tiče Hrvata, kao u koroni, oni neka ostanu doma. To je prema ”stručljacima” i medijima, ključ opstanka naše ekonomije,” piše poznati istraživački novinar Marin Vlahović komentirajući svakodnevne napise u ”mainstream” medijima o ”potrebi” za stranom radnom snagom kako bi naše gospodarstvo preživjelo.
“Hitno nam treba još 100 tisuća stranih dostavljača, jer izgleda da jedino što možemo dostaviti sami sebi su propusti u politici i ludilo bez ikakvog smisla,” mogao bi se nadovezati Boris Dežulović. Jer kako to drukčije nazvati kad je jedini rast naše države rast dostavljača na biciklima i motociklima? I dok se u dućanima množe aplikacije, a restorani brze hrane kao da su postali oltari naše ekonomske budućnosti, gdje su svi ti Hrvati? Oni, naravno, sjede doma i promatraju kako im zemlju nose dostavljači.
Dok se iz Hrvatske iseljavaju Hrvati, u Hrvatsku ulaze stranci, pa tako već sada imamo više od 150 tisuća stranih radnika. Kao da gledamo reprizu zapadnoeuropskog filma, samo ovaj put na domaćem jeziku, bez titlova, ali s istim scenarijem. Zamjena stanovništva je počela. I nitko neće reći ni riječ jer „to je ključ opstanka naše ekonomije”, zar ne?
Dani prolaze, a mainstream mediji i političari, svi redom, od HRT-a pa nadalje, papagajski ponavljaju istu mantru o potrebi za stranom radnom snagom. Bez imalo shvaćanja što zapravo govore. Ponavljaju da će Hrvatskoj za pet godina trebati pola milijuna stranih radnika. A mi ćemo i dalje biti doma, čitati te gluposti i gledati kako se bicikli množe brže od stanovništva.
Nema tu nikakve potrebe za „stranim radnicima”. Postoji potreba za radnicima, točka. Odakle ti ljudi dolaze pitanje je nacionalne strategije, politike, ali i pitanja želimo li imati državu ili dostavljačku centralu. Ako pola milijuna Hrvata napusti Hrvatsku, i ako prolazimo kroz najgoru demografsku situaciju u povijesti, što smo mi onda? Zemlja koja stvara nove poslove za strane radnike, da im pružimo mjesto pod suncem, dok se nama zamračuje svaki kutak?
Ovo nije politika zapošljavanja. Ovo je politika zamjene. Najprije se izmisle poslovi, onda se dovedu radnici, pa im stvorimo sve uvjete da ostanu i da zaborave odakle su došli. Sve to kako bismo mi mogli zadržati komadić našeg dosadašnjeg života, promatrajući iz dnevne sobe kako Hrvatska postaje zemlja dostavljača i migranata. Društveno-nacionalna struktura? Tradicionalne vrijednosti? Zaboravite na to. Sve što ćete vidjeti su dostavljači u fluorescentnim prslucima kako voze vašu budućnost. Tik-tok, ljudi moji, stiže vaš obrok.
wpDiscuz
