TRAŽE OSLOBAĐANJE PRITVORENIH SECESIONISTA: Na ulicama Barcelone okupilo se milijun zagovornika neovisnosti

Na fotografijama se vidi more ljudi koji hodaju kroz šest kilometara dugu središnju aveniju grada. Većinom su bili odjeveni u boju katalonske zastave, poznate kao “estelada”.

Neki od prosvjednika su nosili velike transparente na kojima je pisalo “neovisnost” i “sloboda”.

Mnogi su nosili majice sa službenim sloganom “Let’s Make the Catalan Republic”.

Prosvjednici su marširali 11. rujna obilježavajući “La Diadu”, dan kada je Barcelona izgubio bitku od vojske odane kralju Filipu V 1714. godine, kada se vodio rata za pripojenje Katalonije Španjolskoj.

Prosvjednici su šutjeli sve do 17:14, sati i minute koji zajedno simboliziraju godinu u kojoj je zemlja izgubila neovisnost. U tom su trenutku svi počeli glasno uzvikivati “Sloboda” i “Neovisnost”.

Politički zatvorenici moraju biti “slobodni večeras” i nećemo pregovarati o puštanju s madridskim čelnikom Katalonije, poručili su prosvjednici.

Lokalna policija procjenjuje da je na prosvjedu bilo oko milijun sudionika.

Dok je “La Diada” povijesno bio dan kada se slavio katalonski identitet, vođe secesionističkog pokreta su ga od 2012. godine koristili za održavanje manifestacija za neovisnost.

Jučerašnje demonstracije su održane gotovo godinu dana nakon referenduma održanog 1. listopada 2017. godine, na kojem se većina birača izjasnila za neovisnost Katalonije. Međutim, taj referendum je Madrid proglasio nezakonitim. Mnoge vođe i aktivisti koji su vodili kampanju i organizirali referendum su zatvoreni i čekaju suđenje, a drugi su pobjegli iz zemlje.

Katalonski predsjednik Quim Torra izjavio je kako je marš u utorak tek početak “masovne mobilizacije” za još veći prosvjed, planiran za godišnjicu prošlogodišnjeg referenduma.

Početak nove “pobune”

Katalonska težnja za neovisnošću traje stoljećima. Međutim, u novije vrijeme je proces za odcjepljenjem pokrenut 30 lipnja 2012. održavanjem velikog “Marša prema neovisnosti”.

Od 1983. ujedinjena Španjolska ima 17 pokrajina i dva autonomna grada. Svi imaju svoje vlade i parlamente. Autonomne španjolske pokrajine imaju samostalne vlade i stranke, koje su financijski neovisne. Prijetnja neovisnosti se osjetila kada je tadašnji premijer Rajoy drastično smanjio proračun za pokrajine. Uslijedila je silovita reakcija otpora na tu vladinu odluku. Vlada Katalonije je tada dala ultimatum Madridu: ili da ih se oslobodi poreza ili se pokrajini odobri zajam od 5 milijardi eura. Rajoy je pristao na zajam, no katalonski parlament je svejedno ostao nezadovoljan i tadašnji je premijer Katalonije Artur Mas proglasio prijevremen izbore za 25. studeni, nakon čega je sastav pokrajinskog parlamenta obećavao scenarij odcjepljenja.

Već na prvom maršu za neovisnost, koji se održao pod sloganom “Katalonija – Nova europska država”, Na ulice se slilo prema procjenama Madrida se okupilo 600 000, a prema katalonskim 2 000 000 ljudi. Uzevši u obzir da cjelokupna populacija Katalonije broji 7,2 milijuna ljudi, čak i najniža procjena je više nego zabrinjavajuća za Madrid.

Istovremeno, središnje vlasti su tvrdile kako je Katalonija odgovorna za 40 milijardi eura duga, dok Katalonci odbacuju optužbe, tvrdeći da oni daju 20% ukupnog BDP-a Španjolske i da su kao regija među najvećim izvoznicima u Europi. Već tada su ispitivanja davala prognoze da će oko 90% na eventualnom referendumu o neovisnosti glasati “Za”.

Ogorčenje Katalonaca politikom središnjih vlasti se vidjelo na najvećem skupu od 1970., kada se na praznik 11.rujna 2012. okupilo oko 1,5 milijuna ljudi i politički lideri su tada rekli da će odluku o sudbini pokrajine donijeti narod, i to na referendumu. Referendum je održan, ali su katalonske stranke i aktivisti koji su se borili za odvajanje od Madrida ili izgubili potporu kolega ili dobili samo deklarativnu podršku, uz vječne pozive da se mora poštovati ustav zemlje i za neovisnost se izboriti “demokratskim metodama”. Koje su to “demokratske metode”, osim referenduma, nije poznato.

Čelni čovjek “Španjolskog vojnog saveza”, pukovnik Leopoldo Sánchez, ranije je za nizozemsku televiziju izjavio “kako bi Španjolska imala pravo proglasiti ratno stanje zbog separatizma”.

Katalonski parlament ga je zbog te izjave nazvao “fašistoidnim, nerazumnim i da koristi argumente i retoriku primjerene zemlji koja je u ratu”.

Bez obzira na konačni ishod, samo spominjanje odcjepljenja pogoršava odnose između Madrida i Barcelone. Naravno da španjolski ustav ne dozvoljava separatizam, ali je sve nepredvidivo. Odnosi između Barcelone i Madrida su napeti, a u slučaju poduzimanja daljnjih koraka ka neovisnosti bi moglo eskalirati u nasilje.

Filozof Josep Ramoneda objašnjava kako je došlo do promjena u Kataloniji.

“Ova generacija nema naše iskustvo. Nisu živjeli u režimu fašističkog diktatora Franca. Djeca emigranata poslije španjolskog građanskog rata su učila katalonski. Neovisnost više nije tabu tema”, rekao je Josep Ramoneda, piše logicno.com.