Kada netko dobije ulicu u tri države, onda je jasno da se radi o osobi koja nešto znači. Tako je pokojni Milan Mladenović ‘vlasnik’ ulice u predgrađu Beograda, Podgorice, a dobio ju je 2012. godine i u Zagrebu. Svojevrsno priznanje određenom vremenu, duhu, načinu razmišljanja, mladosti koja je živjela i razmišljala drugačije. Sve ono što je tako bezosjećajno i ružno zauvijek nestalo 90-ih, kada je Mladenović tragično preminuo sa svega 36 godina.
Milan Mladenović preminuo je na današnji datum prije 24 godine, a od raka gušterače. Beskrajno šarmantan, talentiran, do smrti je zadržao vedar duh i vjeru u bolje sutra. S bolešću se borio tri mjeseca, no bila je jača, piše 100posto.hr. Legenda o EKV-u kao prokletom bendu i Milanovom smrću postala je još jača. Preminuo je, naime, 80 posto članova istog. Samog Milana pratile su glasine da je narkoman, da je imao AIDS… Priče o eksperimentiranju drogom bile su točne, a i dva člana EKV-a jesu preminula uslijed spomenute bolesti, no ne i Mladenović.
Glazbenik je rođen u Zagrebu 1958. godine, i živio je u Hrvatskoj do polaska u osnovnu školu, kada se obitelj preselila u Sarajevo zbog očevog posla. Otac u je bio oficir JNA iz Kruševca, a majka Danica domaćica iz Makarske. Upravo oficir Spasoje, njegov otac, bio je zaslužan što je Mladenović toliko zavolio glazbu. Kupio mu je prvu gitaru. I iako u početku nisu podržavali taj svijet glazbe, kada su shvatili da Milanu ide jako dobro, podržali su njegov odabir. Sam početak osamdesetih bio je ključan, događale su se, tvrdio je kasnije Milan, svugdje zabave, okupljanja ljudi u dobroj i ludoj atmosferi. U tom periodu nastaju značajni bendovi, a među ostalima i Šarlo Akrobata, kojem je jedan od osnivača.
Kasnije osniva Katarinu II, a potom i EKV. Snimio je bend sedam albuma, a veliki pečat EKV-u dali su Margita Stefanović Magi i Bojan Pečer. Tijekom ratnih godina snažno su se borili i progovarali protiv srpske agresije na Hrvatsku i BiH, Mladenović nikako nije mogao preboljeti rat, degutantno nasilje, teško realiziranje svega onoga protiv čega se borio, u što nikako nije vjerovao.
O njegovom privatnom životu ne zna se previše, štitio ga je od javnosti, no poznato je da je ljubav njegovog života bila Maja Maričić, kojoj je posvetio ‘Oči boje meda’. Lomila su se koplja oko njegovog načina života. Je li koristio narkotike povremeno, stalno, nikako – ne zna se. Poznato je da mu je na kraju agresivni rak uzeo život jako brzo. Nakon svirke u kolovozu 1994., hitno je prebačen u bolnicu.
Dijagnosticiran mu je rak gušterače, a preminuo je svega tri mjeseca nakon dijagnoze. Izmučen od bolesti, preminuo je u 36-oj godini života, sa svega 35 kilograma. Živio je kratko, no ostavio je dubok i značajan trag na glazbeni i umjetnički identitet nekog prošlog vremena./HMS/
wpDiscuz