Hrvatska Vlada je odlučila regulirati boravak “digitalnih nomada” u Hrvatskoj. No tko su zapravo oni?
Pandemija koronavirusa pokazala je da, zahvaljujući tehnologiji, većinu poslova možemo obavljati kako u uredu, tako i bilo gdje drugdje. Dovoljno je imati prijenosno računalo, mobilni uređaj i vezu na internet.
Neki pojedinci prednosti tehnologije iskorištavaju već godinama i umjesto u uredu rade, pa, bilo gdje na svijetu. Obično su to poduzetnici koji imaju vlastite tvrtke ili slobodnjaci koji rade za različite poslodavce prema potrebi. Popularan naziv za njih je “digitalni nomadi” jer zbog posla nisu vezani za jedno mjesto ili državu već mogu raditi od bilokud. Stoga ne iznenađuje što mnogi odlučuju svoj “ured” umjesto u velikom gradu, preseliti u neku egzotičnu zemlju ili ugodnije okružje.
I iako ideja o radu s neke egzotične destinacije može izgledati veoma privlačno, donosi sa sobom i neke specifične izazove.
Digitalni nomadi zapravo nemaju fiksno radno vrijeme, odnosno rade prema potrebama projekta ili posla koji trenutno rade. Za neke to znači i 12 sati sjedenja pred računalom, dok se ispred prozora mreška more i turisti brčkaju. Za to je potrebno mnogo fokusiranosti i odlučnosti.
Ono što svi digitalni nomadi ističu je da je ključna organizacija – od organizacije radnog dana, preko organizacije kontakata, poslova, pa čak i opreme (ako je potrebna za rad). Ali i fleksibilnost, spremnost na rizik te snalaženje u novim situacijama. Jer iako na prvi pogled takav način rada djeluje savršeno, nije imun na probleme poput nestanka struje, interneta, krađe opreme ili jednostavno praznog hoda između poslova.
Često se digitalni nomadi koriste različitim co-working prostorima, u kojima mogu dobiti svu potrebnu infrastrukturu, ali i društvo za razmjenu ideja i iskustava, a možda i dobivanje kakvog usputnog posla. No, kad takvih prostora nema, dobro će poslužiti i kafići, knjižnice pa čak i besplatna javna bežična mreža na kakvom gradskom trgu. Glavno da se posao obavi na vrijeme i onako kako to poslodavac, tko god on bio, zahtjeva.
Oni koji se odluče postati digitalni nomadi i prihvate takav način života, iako možda rade više, zadovoljniji su svojim životom. Barem tako sami tvrde.
Hrvatska postaje meka za digitalne nomade?
Digitalni nomadi žive i rade i u Hrvatskoj, a čini se kako je Vlada (napokon) prepoznala i tu kategoriju ljudi te razmišlja o uređenju rada digitalnih nomada, odnosno lakšem dobivanju dozvole boravka za strance koji borave u Hrvatskoj, a rade kao “slobodnjaci” za strane tvrtke. Time bi Hrvatska, kako kaže premijer Plenković, postala jedna od prvih zemalja na svijetu koja regulira boravak digitalnih nomada.
S nizozemskim poduzetnikom sa splitskom adresom Jan de Jongom o novom Zakonu o strancima kojim će 🇭🇷 postati jedna od prvih zemlja na svijetu koja će zakonski regulirati boravak “digitalnih nomada”. pic.twitter.com/CDRIEl7y5v
— Andrej Plenković (@AndrejPlenkovic) August 26, 2020
Tako su na današnjoj sjednici vlade predložene izmjene Zakona o stranicama koje bi trebale regulirati i privremeni boravak digitalnih nomada stranaca u Hrvatskoj.
Predloženim izmjenama, propisuje se i mogućnost reguliranja privremenog boravka stranicma koji obavljaju poslove digitalnim putem za inozemne poslodavce.
Prijedlog sad još treba proći Sabor, da bi zaista postao Zakon i omogućio stranicama koji žele Hrvatsku učiniti njihovim “uredom” lakšu regulaciju statusa.
Iako promjene neće utjecati na domaće digitalne nomade, mogle bi učiniti Hrvatsku nešto privlačnijom za strance, piše Zimo