Hrvatski narod u Bosni i Hercegovini se, danas, nalazi u izuzetno nepovoljnoj poziciji, koja, nažalost, poprima konture povijesnih razmjera.
Piše: Ilija Cvitanović, predsjednik HDZ 1990
Četiri su ključna, podjednako razarajuća, čimbenika dovela hrvatski narod u današnju poziciju, kada je politički obespravljen i demografski prepolovljen.
Dayton
Prvi čimbenik, ujedno i najkompleksniji, je samo ustavno-administrativno uređenje, nametnuto kroz Daytonski mirovni sporazum, a koje kroz model dvije federalne jedinice i tri konstitutivna naroda čini enormnu štetu najmalobrojnijem, hrvatskom narodu.
Banja Luka
Drugi čimbenik datira iz ratne 1992., no i dandanas posjeduje intezitet, ništa manjih, razmjera. Riječ je o progonu i protjerivanju hrvatskog naroda sa prostora Republike Srpske. Tijekom ratnog vihora, sa svojih stoljetnih staništa, protjerano je preko 200 000 Hrvata, kojima nikada nije omogućen povratak, iako to daytonski sporazum , Aneksom Vll, jamči.
Malobrojni hrvatski povratnici na prostor manjeg bh. entiteta se svih poratnih godina, što je i danas sveprisutno, institucionalno, politički, socijalno, kulturološki degradiraju od strane vlasti u RS-u, te bivaju izloženi provokacijama, prijetnjama i napadima.
Sarajevo
Treći čimbenik je kontinuiran pokušaj marginalizacije hrvatskog političkog bića od strane unitarnih i centralističkih doktrina, brojčano nadmoćnijeg, bošnjačkog naroda u Federaciji BiH.
Dvostruki izbor hrvatskog člana u tročlanom bh. predsjedništvu od strane Bošnjaka, kao i nepoštivanje volje hrvatskog naroda kroz vlade alijanse i platforme, najočitiji su primjeri ugnjetavanja političkog prava jednoga naroda.
Nadalje, stalna preglasavanja, lažno izjašnjavanje bošnjačkih predstavnika kao Hrvata, pod prozirnim plaštom sloboda i individualnih ljudskih prava, a na račun vlastitih kadroviranja po nacionalnim koeficijentima je više nego nečastan stil političkog djelovanja.
Dvostruki ekonomski kriterij kroz nepravednu raspodjelu javnih prihoda, hrvatske prostore u Federaciji BiH stavlja u podređen položaj.
Sve navedeno je srozalo međunacionalne odnose i povjerenje na ništicu, a hrvatskom narodu, kao i Bosni i Hercegovini, načinilo ogromnu političku, gospodarsku, populacijsku i društvenu štetu.
Mostar
I četvrti, ništa manje važan, čimbenik je hrvatska unutarnacionalna pozicija, nepostojanje jasne nacionalne strategije, međusobno stranačko nepovjerenje nastalo međusobnim političkim udarima i sukobima, stavljanje osobnih i stranačih ispred nacionalnih interesa itd.
Unutarnja slabost je najveći povod djelovanja vanjskih čimbenika, koji koriste politikanstvo i neprincipijelnost hrvatskih političkih aktera.
Kapitulacija na djelu?
Promatrajući kronološki, hrvatski narod je kroz dosadašnje lokalne izborne cikluse, u posljednjih 20 godina izgubio čak DEVET općina, od čega dvije u posljednjem izbornom ciklusu, sa tendencijom daljnjeg gubljenja.
Odžak, Jajce, Drvar, Glamoč, Bos. Grahovo, Vitez, Novi Travnik, Busovača i Uskoplje su općine u kojima su Hrvati izgubili načelničke pozicije.
Devet navedenih općina predstavlja površinu od čak 3 852,6 km2, što predstavlja čak 15 % teritorija Federacije BiH.
Lokalni izbori 2016. godine predstavljaju prijetnju hrvatskom narodu za nastavak kontinuiranog gubljenja načelničkih pozicija, a najugroženije općine su Žepče i Ravno.
Nema dogovora. Ima dogovora.
Poražavajuća statistika isključivo ima uzrok u hrvatskim političkim čimbenicima, koji godinama iskazuju nespremnost na kompromis i odricanje za opće dobro svih.
Prije svih, najveću odgovornost, kao najveća stranka, konzumira HDZ BiH. Ne želim umanjiti niti odgovornost HDZ-a 1990, iako je ona, po prirodi stvari, znatno manja.
Ne mogu ne kazati jednu istinu.
- godine, tadašnji čelnici dvije najveće hrvatske stranke, Dragan Čović i Božo Ljubić, nisu uspjeli postići kompromis, te su Hrvati izgubili načelničke pozicije u Vitezu i Odžaku.
Simptomatično je kako dva lidera nisu uspjela pronaći zajednički jezik kada je bila riječ o hrvatskim nacionalnim interesima, no, itekako su pronašli zajednički jezik kada je bila riječ o osobnom pozicioniranju, kada je, nešto poslije toga, Božo Ljubić dobio poziciju u Saboru Republike Hrvatske.
Upravo takvi primjeri su rak rana hrvatskom narodu u BiH i predstavljaju ustaljeni model u kojem se nacionalni interesi žrtvuju za osobni probitak.
Dan „D“
- lipanj je jedan od najznačajnijih datuma suvremene povijesti, poznat kao Dan „D “, koji označava prekretnicu Drugog svjetskog rata, kada su, saveznički vojnici, iskrcani u Normandiji, krenuli u završnu ofanzivu na Hitlera.
Sutra, 6. lipnja, je zasjedanje predsjedništva HNS-a, koje predstavlja svojevrsni Dan „D“, za hrvatski narod i priliku za dogovor na prostorima gdje je ugrožen hrvatski nacionalni interes.
Stav HDZ-a 1990 je od ranije poznat.
Apsolutno smo zagovornici zajedničkog nastupa na prostorima gdje smo, kroz posljednjih 20 godina, izgubili načelničke pozicije, tamo gdje postoji mogućnost daljnjih gubitaka, kao i na prostorima gdje Hrvati predstavljaju manjinski narod.
Postoji načelno suglasje svih aktera u HNS-u ovakvom pristupu, no sutra će se, kao i narednih dana, iskristalizirati spremnost na dogovor i principijelnost.
HDZ 1990 ulazi potpuno iskren u proces pregovaranja sa željom pronalaska dogovora i stvaranja bolje pozicije hrvatskom narodu.
Punog sam uvjerenja kako u navedenim prostorima, kako bi ostvarili željeni rezultat, trebamo i moramo nastupati sa najboljim zajedničkim kandidatima, što podrazumijeva časne, poštene, sposobne domoljube, čiji se legitimitet zasniva na dosadašnjim rezultatima.
U tom smislu, spremni smo uvažiti legitimitet HDZ-a BiH, koji je na proteklim izborima osvojio 2/3 povjerenja hrvatskih birača i podržati njihove kandidate u pojedinim prostorima, sa pretpostavkom kako će i HDZ BiH, na isti način, uvažavati 1/3 povjerenja hrvatskih birača, koje je ostvario HDZ 1990, te podržati naše kandidate u određenim prostorima.
Svaki drugi scenarij bi predstavljao neuvažavanje i stavljanje stranačkog ispred nacionalnog, na što HDZ 1990, niti ja osobno, ne možemo pristati.
Ilija Cvitanović, predsjednik HDZ 1990
wpDiscuz