U vrijeme kad je Plenković dobio posao u Ministarstvu vanjskih poslova, 1994. godine, ondje je počeo raditi i Gordan Jandroković. U isto vrijeme ušli su u sustav MVP-a i karijere su im se počele usporedo razvijati.
– Ja sam radio u bilatareli, a on u multilaterali pa su nam se ponekad preklapali poslovi, ali najviše smo se povezali preko sporta. Zajedno smo igrali nogomet i košarku. U početku najviše na Tuškancu gdje je bio kamp Vojne policije. Ministarstvo je imalo čak i svoju nogometnu reprezentaciju pa smo igrali s Mađarima, Česima itd. A i generacijski smo bliski pa smo razvili kvalitetan odnos – rekao je Gordan Jandroković, danas glavni tajnik HDZ-a, o počecima svoga poznanstva sa sadašnjim predsjednikom HDZ-a i Vlade RH.
Međutim, potkraj 1997. i početkom 1998. putevi im se počinju razilaziti. Jandroković odlazi u ured tadašnjeg zamjenika ministra vanjskih poslova Ive Sanadera, a Plenković ostaje u Odjelu za analitiku Ministarstva. U tom je odjelu Plenković pisao govore za visoke glavešine MVP-a. U zadnjem kvartalu 1997. imenovan je za načelnika Odjela za europske integracije. Bio je zadužen za EU, Vijeće Europe i tzv. regiju. Godine 1999. Plenković je završio Diplomatsku akademiju u Zagrebu. Položio je tzv. savjetnički ispit prema programu MVP-a i postao diplomatski savjetnik.
Jasna europska orijentacija
Prirodnim slijedom 2000. godine postao je pomoćnik ministra za europske poslove Mati Graniću koji je 2000. bio kandidat HDZ-a za predsjednika države.
Granić je pozvao mladog savjetnika da mu vodi izborni stožer.
– Andrej Plenković bio je moj najmlađi savjetnik i politički istomišljenik, pripadao je opciji desnog centra, bio mi je prijatelj. Zbog svega toga, zamolio sam ga da bude šef moje kampanje. On je bio čovjek jasne europske provenijencije, s jasnim stavovima i vrijednosnim sudovima o Domovinskom ratu, prvom predsjedniku Franji Tuđmanu, hrvatskom putu u Europsku uniju kao i o NATO-u kao cilju. On je u mojoj kampanji svoj posao odlično obavio, ali problem je bio druge vrste, što me Predsjedništvo HDZ-a nije na vrijeme kandidiralo. Nije prihvatilo da se predsjednički i parlamentarni izbori održe u isto vrijeme. To je ključ poraza stranke na parlamentarnim izborima 2000., nakon čega nije bilo šanse pobijediti na predsjedničkim izborima. Bez obzira na to, Plenković je profesionalno i časno obavio svoju zadaću – kaže Mate Granić koji je Plenkovića, zapravo, upoznao preko njegovih roditelja.
– Njegova je majka iz Makarske, a ja iz Baške Vode, a oca mu poznajem jer smo išli u istu Klasičnu gimnaziju “Natko Nodilo” u Splitu, u isti razred – objašnjava Mate Granić.
Nakon Granićeva poraza na predsjedničkim izborima, Plenković se vraća svojim zadaćama u Ministarstvu vanjskih poslova.
Godine 2000., 24. studenoga, kad je održan zagrebački sastanak šefova država i vlada članica EU i država jugoistočne Europe, bio je zamjenik glavnog tajnika organizacije. Tzv. Zagreb summit bio je najveći politički skup izvan EU i najveći politički skup sa zemljama tzv. zapadnog Balkana koji su forsirale Francuska i Velika Britanija. Stvaranje zapadnog Balkana nije uspjelo zahvaljujući proeuropskoj orijentaciji hrvatske politike i brojnih političara poput Plenkovića.
On je u to vrijeme bio i član pregovaračkog tima za sporazum o stabilizaciji i pridruživanju Hrvatske Europskoj uniji.
Tih godina, preciznije 2002., Plenković je kao mladi pravnik položio pravosudni ispit i, poslije završenog poslijediplomskog studija iz međunarodnog javnog i privatnog prava na Pravnom fakultetu, magistrirao na temu “Subjektivitet Europske unije i razvoj zajedničke vanjske i sigurnosne politike” kod poznatog profesora Budislava Vukasa, koji je u to vrijeme bio sudac za međunarodno pravo mora u Hamburgu.
Plenković se stalno usavršavao i puno ulagao u školovanje.
Tri godine, od 2002. do 2005., bio je zamjenik šefa hrvatske misije pri EU u Bruxellesu te je surađivao s Vladimirom Drobnjakom. Od 2002. do 2005. bio je zamjenik šefova hrvatske Misije pri Europskoj uniji u Bruxellesu, Mirjane Mladineo i Vladimira Drobnjaka.
Plenković je u to vrijeme, kako navodi u službenoj biografiji, pripremao podnošenje zahtjeva Hrvatske za članstvo u Europskoj uniji i lobirao za status države kandidatkinje i za otvaranje pristupnih pregovora 2005.
Sjećam se da smo na jednoj večeri dogovorili da promoviramo inicijativu da Vlada i oporba zajednički potpišu i zatraže kandidaturu Hrvatske za članstvo u EU. Tada je ta ideja rođena, a kasnije ju je preuzeo Sanader – prisjeća se Mate Granić koji je od 2000. do 2003. bio predsjednik saborskog Odbora za europske integracije.
Najbolji za finale pregovora
Međutim, Ivo Sanader je u siječnju 2005. Vladimira Drobnjaka imenovao glavnim pregovaračem za pregovore o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji, a mladom Plenkoviću ponudio je tek mjesto tajnika pregovaračkog tima.
Plenković je odbio Sanadera. Rekao mu je da ne prihvaća njegov prijedlog! Plenković je, dakle, bio jedan od rijetkih ljudi u sustavu koji se usprotivio bahatom Sanaderu.
– Odbio je prijedlog ili namjeru Sanadera da ga postavi za tajnika pregovaračkog tima za Europsku uniju. Smatrao je da on treba biti voditelj toga tima. Tu je došlo do sukoba, prijepora, i Plenković je završio u Parizu, degradiran je. Sanader ga je kaznio, poslao ga je na mjesto koje je bilo ispod njegova ranga. Plenković je imao kapacitet, mogao je biti voditelj pegovaračkog tima, ali politička odluka nije bila takva, a on nije prihvatio niže mjesto – prisjeća se Jandroković Plenkovićeva sukoba sa Sanaderom.
Stoga je Plenković u Parizu od 2005. do 2010. bio zamjenik naših veleposlanika u Francuskoj Božidara Gagre i Mirka Galića. Ipak, u Parizu je sklopio poznanstva i prijateljstva s francuskim diplomatima, političarima i stručnjacima za međunarodno pravo. Usto, Plenković je u Francuskoj snažno lobirao za Hrvatsku i njezin ulazak u EU.
Međutim, kako je bio na Sanaderovoj crnoj listi, većina dojučerašnjih kolega iz Ministarstva vanjskih poslova izbjegavala je komunikaciju s njim, osim Gordana Jandrokovića.
– Stanje je bilo kompleksno. Kod kuće smo imali tešku situaciju unutar stranke i unutar Vlade s obzirom na odlazak Sanadera. Na vanjskom planu imali smo države koje nisu baš bile oduševljene time da hrvatska završi pregovore i uđe u EU. Imali smo tehničkih teškoća s pregovorima i ispunjavanjem svih kriterija za članstvo. Trebali su nam najbolji ljudi za finale pregovora, trebao nam je tim koji se može s time nositi. I zato sam pozvao Plenkovića jer sam smatrao da je najbolji, poznavao sam ga, vjerovao mu i pokazalo se da je znao svoj posao – dodaje Jandroković.
Ekipi koja je odigrala ključnu ulogu u završetku pregovora između RH i EU, osim Plenkovića i Jandrokovića, pripadaju Davor Božinović, nekoć šef Misije RH pri NATO-u i veleposlanik RH u Beogradu, i Davor Ivo Stier, koji je najprije bio Sanaderov savjetnik za vanjsku politiku a potom i savjetnik Jadranki Kosor.
– Nas četvorica smo praktički odigrali ključnu ulogu u završetku pregovora za ulazak RH u EU – kaže Jandroković. Plenković je u svemu tome, kako se čini, dao ključni doprinos, politički i stručni.
Sudjelovao je, osim toga, i u pripremi kampanje za referendum o ulasku u EU.
Ivica Radoš Večernji List
Vrlo
- Advertisement -
- Advertisement -
Login
14.7K Mišljenja
Najstariji
wpDiscuz
More Articles Like This
- Advertisement -