Tiha al’ velika revolucija Damira Nikšića

Jasno, bilo je i prije zastupnika koji bi se oteli volji stranačke centrale, ali motiv takvih osamostaljenja uvijek bi bio novac. Jer, za one koji ne znaju, neovisni zastupnik u BH parlamentima “zarađuje” duplu naknadu – onu koja mu svakako ide i onu koja bi inače išla stranci koja ga je kandidarala.

Prema onome kako je Damir Nikšić predstavio svoju političku viziju, vidi se iskorak.
Vidi se i da je čovjek dugo bio vani.

Vidi se da mandat neće dati stranci, a sluti se i da će ga uložiti onako kako je idealtipska demokracija zamišljena – u korist naroda.

Evo njegovog jednostavnog i ujedno brilijantnog objašnjenja formiranja nove parlamentarne većine u Kantonu Sarajevo:
“Važno je naglasiti i Radončiću i Nerminu Nikšiću (a Kojović je već u srijedu skontao sam) da ovu većinu čine, pregovaraju i odlučuju zastupnici: nas 18.

Na našim plećima je odgovornost i odlučivanja i djelovanja. Dakle ovdje pregovaraju zastupnički klubovi, sami zastupnici u svoje ime i ime svog biračkog tijela, a ne predsjednici stranaka.
To je nešto novo.

Predstavnici, a ne predsjednici.”

Ne znam je li Nikšić ikad imao priliku slušati predavanja fenomenalnog, i nažalost pokojnog profesora Ivana Prpića, ali izjava “Predstavnici, a ne predsjednici” na tragu je onog što je Prpić, kao politički filozof, iskreno i dugo zastupao.
Prpić je svoj prijedlog reduciranja monopola stranaka nad parlamentarnim sustavom svojevremeno prezentirao i u Hrvatskom Saboru, da bi potom od istih bio ismijan.

Ne znam kako će Nikšić proći.

Za razliku od Prpića, Nikšić je zastupnik u skupštini Kantona Sarajevo. I to ne bilo kakav nego – odlučujući!
Stoga, uspjehu Damirove političke revolucije ne trebaju se radovati samo građani Kantona Sarajevo nego, ako stvar uspije, svi građani BiH!

Mogao bi doći dan kada bi izabrani predstavnici mogli zastupati građane koji za njih glasuju, a ne predsjednike stranaka koji ih postavljaju na liste.