Dok građani prosvjeduju protiv Erdogana, on se užurbano obračunava sa „unutrašnjim neprijateljem“. Stručnjaci vjeruju da je val uhićenja povezan sa borbom vladajuće partije protiv pristalica Gulenovog pokreta.
Fetulah Gulen (na slici gore lijevo) rijetko prima goste u svoju dobro čuvanu kuću u Sejlorsburgu u Pensilvaniji. Ovaj 72-godišnji propovjednik još od 1999. živi u Sjedinjenim Državama. Došao je zbog zdravstvenih problema, ali je odlučio da se nikada ne vrati u Tursku. I upravo je u Americi Gulenov pokret dobio zamajac. „Taj pokret se shvata kao reformistička struja u islamu, koja se zalaže za sekularno obrazovanje i međureligijski dijalog“, kaže za DW Ginter Zojfert iz berlinske fondacije Nauka i politika.
Harizmatični vođa Gulen rođen je kao sin imama, a sam je postao imam već sa 18 godina. Vjernike je pridobijao nadahnutim govorima pa je sa 27 godina postao vrhovni propovjednik u milionskom gradu Izmiru. Bio je zadužen za čitav Egej, jedan od sedam velikih regiona Turske. Mnogo je putovao i sticao još više pristalica, ali i neprijatelja – uhapšen je tokom vojnog puča 1971, pod optužbom da „zloupotrebljava religijska osjećanja za političke i sopstvene interese“.
Gulen je ubrzo amnestiran i već sljedeće godine vraća se pozivu imama. Krajem sedamdesetih nastaju privatne obrazovne institucije inspirisane njegovim učenjem. Gulen je pozivao muslimane da se bore protiv „raspada morala“, da konzervativne vrijednosti poput vjere i porodice postave iznad modernog individualizma – ali uvijek u okvirima sekularne građanske države.
Nikada u politici
Kada je armija 1980. ponovila puč, kako bi zaštitila sekualrne tekovine Kemala Ataturka, islamski propovjednik Gulen je podržao taj državni udar. „To mu je omogućilo da ga sljedećih 17 godina sekularne snage ostave na miru“, smatra Zojfert. Drugim riječima, vojska i građansko društvo više nisu smatrali Gulena „radikalnim“ propovjednikom. On se čak potpuno ogradio od partija koje propagiraju „politički islam“ i, kako objašnjava Zojfert, zalagao se ne za puko nastavljanje tradicije nego „za istraživanje prirode, otkrivanje Boga u prirodnim zakonima i fizici“.
Pokret je cvjetao u sekularnoj Turskoj sve dok 1995. većinu glasova na parlamentarnim izborima nije osvojila islamistička partija Nečmetina Erbakana. Razlike u stavovima bile su ogromne – za razliku od ove partije, Gulen se recimo nije zalagao da žene u javnosti obavezno nose marame. Upravo tada njegov pokret postaje važan adut vojske u očuvanju sekularne države. Pošto su se generali još jednom probili, Gulen se i sam kao muslimanski propovednik osjetio ugroženim te je otišao u egzil u SAD.
Život van Turske nije naškodio pokretu, naprotiv: učinio ga je masovnim. Širom svijeta ima više miliona pristalica, samo u Njemačkoj je na osnovu članaka i izvještaja o Gulenu niklo 300 podružnica njegovog pokreta i desetak privatnih škola koje prenose njegovo učenje. U Turskoj su već čitave generacije obrazovane na Gulenovom učenju, a mnogi njegovi poklonici zauzimaju važne pozicije u politici, pravosuđu i vojsci. Kako objašnjava Zojfert, njihov cilj je da oslabe uticaj premijera Redžepa Erdogana jer se osjećaju ugroženi pojačanom islamizacijom zemlje. Erdogan je već najavio da će zatvoriti više privatnih škola koje prenose Gulenovo učenje.
Val uhićenja
Poznavaoci prilika vjeruju da niz hapšenja visokih činovnika u Turskoj ima veze sa obračunom Erdoganove partije i Gulenovog pokreta.
Uhapšeni su sinovi aktuelnih ministara policije i privrede, a predsjednik državne Halkbanke je optužen da je sa Iranom organizovao ilegalne poslove sa zlatom. Uhapšeno je i najmanje 75 pripadnika policije – niko od ovih ljudi nije se javno izjašnjavao kao pripadnik Gulenovog pokreta jer je to u današnjoj Turskoj nepopularno. Gulenovci su neka vrsta tihe, pacifističke gerile.
U nedjelju (22.12.) je u Istanbulu na ulicama bilo nekoliko hiljada ljudi koji su protestovali zbog navodne korupcije u redovima vlade i sumnjivih građevinskih projekata. Sve to slabi Erdogana, smatra Zojfert. „Ako se ova vlada pokaže jednako korumpirana kao prethodna, to će biti odlučujući udarac protiv Erdogana.“ Ko će izaći kao pobjednik vidjeće se vjerovatno na predsjedničkim i lokalnim izborima sljedeće godine. A onda će možda ponovo doći bolja vremena za Gulenov pokret.
Avaz / Dnevnik.ba
wpDiscuz