Dvominutni isječak iz dokumentarnog filma o IV. korpusu bošnjačke Armije BiH otkriva novu verziju istine o ratu u BiH. Svjedočanstvo Šefkije Džihe, sigurnjaka IV. korpusa, ruši mitove o dogovorima Karadžić-Boban i razotkriva stvarnost u kojoj su svi povremeno surađivali – često na štetu treće strane.
Prema njegovom svjedočenju, u srpnju 1993. Armija BiH i srpska strana dogovarale su razmjenu vojne opreme i streljiva, dva mjeseca nakon početka sukoba Armije BiH i HVO-a. Prvi susret, prema Džihi, održan je u Podbusaku, a transakcije su uključivale financijske dogovore za razmjenu oružja. Džiho svjedoči kako su čak unajmljivali srpske haubice za svoje potrebe, ali bez osposobljenih posada.
Posebno kontroverzno je njegovo svjedočenje o pregovorima zapovjednika IV. korpusa Arifa Pašalića s pukovnikom Novicom Gušićem iz Vojske Republike Srpske. Pašalić je tražio dio fronte za zajednički napad, čime su pragmatični interesi prevagnuli nad ideološkim razlikama. Džiho također spominje direktne pregovore između Safeta Oručevića, tadašnjeg lidera Mostara, i generala Ratka Mladića, osuđenog za ratne zločine.
Ovakvi događaji bacaju novo svjetlo na odnose tijekom rata, pokazujući da su svi, pa tako i Armija BiH, povremeno surađivali s neprijateljem kako bi ostvarili svoje ciljeve. Dokumentarni film jasno pokazuje da rat nije bio crno-bijeli, već složen sukob pragmatičnih interesa.
wpDiscuz
