Izvanraspravno vijeće Suda Bosne i Hercegovine 24. prosinca donijelo je rješenje u predmetu Živko Budimir i drugi kojim se kao neosnovana odbija žalba Tužiteljstva Bosne i Hercegovine izjavljena na rješenje Suda od 5. prosinca, kojim se Sud oglasio kao stvarno nenadležan.
”Protiv navedenog rješenja žalbu je blagovremeno izjavilo Tužiteljstvo BiH, i to zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede materijalnog propisa, s prijedlogom da izvanraspravno vijeće Suda BiH uvaži žalbu, pobijano rješenje ukine, a predmetnu optužnicu u odnosu na osumnjičene u predmetu Živko Budimir i drugi, potvrdi”, priopćeno je iz Suda BiH.
Nakon što je ispitalo pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda, te izvršilo uvid u spis, vijeće je donijelo odluku kao u izreci iz razloga koji slijede: Naime, član 28. ZKP BiH propisuje da je „Sud dužan da pazi na svoju nadležnost i čim primijeti da nije nadležan oglasit će se nenadležnim i po pravomoćnosti rješenja ustupiti predmet nadležnom sudu …“.
Dakle, dužnost je Suda da pazi na svoju zakonom određenu nadležnost, ne samo na početku postupka, već i u svakoj daljnjoj fazi, budući da od faze do faze može doći do njene modifikacije, što se u konkretnom slučaju i dogodilo, što ne sprječava Sud da o tom pitanju odlučuje i u svim kasnijim fazama, kako to ispravno navodi prvostepeni sud u pobijanom rješenju.
Vijeće podržava zaključak iznesen u pobijanom rješenju u kojem je istaknuto da nije sporno da se radi o visokopozicioniranim osobama u strukturama izvršne i zakonodavne vlasti, međutim, ta činjenica sama po sebi ne može predstavljati argument koji bi mogao imati presudni značaj za utvrđivanje štetne posljedice, kako je to propisano odredbom člana 7. stav 2. točka b) Zakona o Sudu BiH, posebno iz razloga što Tužiteljstvo u izjavljenoj žalbi ne navodi konkretne okolnosti, niti su dostavljeni dokazi koji upućuju na zaključak da se radi o djelima koja izazivaju poseban rizik od nanošenja nenadoknadivih štetnih posljedica po međunarodni ugled i pravni poredak Bosne i Hercegovine.
Izvanraspravno vijeće kao i prvostupanjski sud zaključuje da su tvrdnje Tužiteljstva o šteti u vidu narušenog ugleda države i njenih institucija, čime se mogu dovesti u pitanje i ugroziti sporazumi potpisani između Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske, apstraktne i ničim dokazane.
Tužiteljstvo Sudu ni u dostavljenoj žalbi nije prezentiralo niti jedan valjan dokaz na osnovu kojeg bi se mogao izvesti zaključak da je izvršenjem bilo kojeg od navedenih kaznenih djela nastupila štetna posljedica za državu BiH i njene institucije, odnosno da su zbog navedenog nastupile okolnosti koje su ugrozile sporazum potpisan između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine.