U obranu bivšeg predsjednika Republike SrpskeRadovana Karadžića svjedočio je vođa srbijanskih radikala Vojislav Šešelj. Iako je u svojoj izjavi Karadžiću naveo kako njih dvojica nisu bili dio udruženog zločinačkog poduhvata na čelu sa srbijanskim predsjednikom Slobodanom Miloševićem, Šešelj je tužiteljstvu otvoreno govorio o borbi njegovih dobrovoljaca za takozvanu „srpsku zemlju“ u Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini, i to u organizaciji srbijanskih vojnih i policijskih službi.
Šešelj je pri tom izjavio – da u tome nije vidio tada ništa sporno, a pogotovo ne sada – kada je i Haški sud oslobodio srbijanske najviše – vojne i policijske dužnosnike.
Šešelj je tužiteljstvu pokušavao objasniti da nije bilo udruženog zločinačkog poduhvata – tvrdnjama kako se ni on ni Karadžić nisu slagali s bivšim srbijanskim predsjednikom Slobodanom Miloševićem, koji je u optužnici označen kao vođa.
S druge strane Šešelj je potvrdio kako se ratne operacije u Hrvatskoj te kasnije u Bosni i Hercegovini ne bi dogodile bez organiziranih, zajedničkih akcija svih spomenutih. U tome, pojasnio je – nije vidio ni tada ništa sporno, kao uostalom ni Haški sud – sudeći po zadnjim odlukama njegovih sudaca.
„Jedno je pružati pomoć, a drugo je činiti kaznena djela. Vidite da je Haški sud oslobodio Momčila Perišića, tadašnjeg načelnika Generalštaba (VJ), preko kojeg je išla sva vojna pomoć. Haški sud je oslobodio gospodina Jovicu Stanišića i gospodina Franka Simatovića, preko kojih je išla policijska i obavještajna pomoć. Dakle to su dvije osnovne poluge Miloševićevog pomaganja Republici Srpskoj i Republici Srpskoj Krajini.“, podsjetio je tužiteljstvo Šešelj.
Suočavajući svjedoka s njegovom ratnom retorikom, haško tužiteljstvo je prikazalo više Šešeljevih medijskih istupa u kojima priča o Karadžiću i Miloševiću – kao suradnicima u ratnim operacijama. Vođa srbijanskih radikala je pri tom pokušao pojasniti – da se njegove riječi ne mogu uvijek doslovno shvaćati, što haško tužiteljstvo ne razumije, dijelom i zbog nerazumijevanja duela između srbijanskih političara.
„Dati ću Vam jedan primjer da biste Vi to bolje shvatili. Sadašnji predsjednik republike Tomislav Nikolić, dva puta me je javno prozivao – da sam odavde iz haške tamnice naručio njegovo ubojstvo. Što nije istina. Da sam se zatekao u Beogradu, ne bih ja davao izjave sada – to nije istina, on laže. Nego bih rekao – jeste, ja sam naručio njegovo ubojstvo, a on je klao hrvatske babe po Slavoniji. Jer ako se Vi pravdate onda gubite u političkom duelu.“, naveo je Šešelj spomenuvši i kako jedva čeka da Tomislav Nikolić posjeti Hrvatsku, da vidi „kako četnički vojvoda vrši smotru hrvatske, ustaške garde“.
Uz podsjećanje na Nikolićev ratni put na području Hrvatske, Šešelj je također spomenuo i četnički pedigre Aleksandra Vučića, visokog dužnosnika srbijanske vlade koji je u ratno vrijeme bio njegov dobrovoljac.
Šešelj, koji u haškom pritvoru čeka prvostupanjsku presudu za zločine dobrovoljaca Srpske radikalne stranke i četničkog pokreta – tužiteljstvu je pokušao pojasniti i da nije prijetio Hrvatima i Bošnjacima – jer je želio rat, nego zato jer ga je želio izbjeći. Njegov stav o Velikoj Srbiji i kako je rekao – umjetnim trenutnim granicama, Šešelj je pak pojašnjavao povijesnim okolnostima, prema kojima je i Dubrovnik – srpski grad.
„Dubrovnik je od uvijek bio srpski grad. Prvo je bio romanski, nastao je kao romanski. Ali okolno srpsko stanovništvo je preuzelo etnički primat i vremenom je Dubrovnik preuzeo srpski jezik.“, navodio je Šešelj povijesna tumačenja prema kojima su rimokatolici i muslimani na prostoru Hrvatske te BiH – zapravo Srbi.
U nastavku suđenja za genocid i ostale zločine u Bosni i Hercegovini, kao svjedok Karadžićeve obrane iskaz će dati francuski povjesničar Iv Bataj (Yves Bataille).