U Donjem Kamengradu delegacije su posjetile Spomenik turskim šehidima koji je podignut kao sjećanje na osmanske askere poginule u bici za tvrđavu Kamengrad 1463. godine. Na tom mjestu intonirane su himne Republike Turske i Bosne i Hercegovine, te je učenjem Fatihe odata počast svim šehidima. Inače, ovaj dan se u Turskoj obilježava i kao Dan šehida, jer, kako je u svom izlaganju istakao Muftija bihaćki, historiografski podaci bilježe da je u bici na Çanakkaleu, za odbranu Osmanskog carstva i Istanbula živote dalo 210 hiljada šehida.Na Spomeniku turskim šehidima dovu je proučio savjetnik za vjerska pitanja pri ambasadi Republike Turske, Hasan Atli, a drugu dovu kod mihraba na musalli proučio je Husein ef. Kovačević, glavni sanski imam. Nakon tog dijela, obilježavanje je nastavljeno u dvorani osnovne škole, gdje su protokolarna obraćanja imali gosti, a bihaćki muftija, Hasan ef. Makić održao je veoma zapaženo i detaljno predavanje o bici na Çanakkalama, na čemu mu se komandant Turske vojne misije u BiH posebno zahvalio.Ono što povezuje Bosnu i Hercegovinu s ovom bitkom u kojoj osmanska vojska odbila invaziju snaga Antante, jeste podatak da je u Galipoljskoj bici poginulo preko tri hiljade Bošnjaka, a neki historiografski podaci bilježe da je u toj bici živote dalo 15 700 Bošnjaka Bosne i Sandžaka.Spomenimo na kraju da je trajna i neraskidiva bratska poveznica između ove dvije zemlje kamengradska musalla na kojoj je prvu džumu-namaz klanjao slavni sultan Mehmed el-Fatih 1463. godine kada islam službeno dolazi na ove prostore. Zbog značaja tog događaja i kao vid zahvale, Medžlis IZ-e Sanski Most već tradicionalno svake godine organizira vjersku i kulturnu manifestaciju ”MUSALLA 1463“, a u tri kamengradska džemata nakon svake klanjane džume vjernici uče dovu slavnom i divnom sultan Mehmed el-Fatihu.
U Donjem Kamengradu, mjestu u kojem je genodicna tvorevina Turska podigla spomenik svojim borcima uz sve moguće dozvole naše zemlje, a koji su poginuli ubijajući naše pradjedove i osvajajući srednjovjekovni bosanski grad Kamengrad 1463. godine, brišući u njemu svaki europski i kršćanski identitet, održava se svake godine pa će tako i ove 18. ožujka javna proslava pobjede okupatora nad građanima BIH. Koje su , nakon pobjede nabijali na kolac, rezali im glave i njima mahali da zastraše Europu. Kralju su, jo ranije, dali oderati kožu i od nje načiniti doboše. Potom su bubnjali.
Iako ta proslava vrijeđa osjećaje građana BIH, talibanski Ustavni sud nije zabranio ovu manifestaciju. SDA i Bakir , probosanske Ališpage, nisu se izjanili da ih vrijeđa tursko zapišavanje bosanske zemlje, mjesta gdje su klali Bosnu.
Najveći Taliban među Austrijancima i najveći Austrijanac među Talibanima Valentin Inzko, radeći za talibanski kapital nikada u svom zločinačkom mandatu u Bosni nije ni pokušao zabraniti ovu proslavu.
Najveći Taliban među Švabama i najveći Švabo među Talibanima Schmidt, uradit će isto. Neće uraditi ništa. Nije mu sporno da na tlu BIH turski okupator zapišava teren. Jer Germani su što se Bosne tiče odavno s Turcima u talu. Vratili su Turke u igru nakon što smo ih potjerali iz naše zemlje.
Zamislimo da se usred Zapadnog Sarajeva , Republika Srpska odluči postaviti spomenik svim hrabrim snajperistima s Pala koji su pali usred rata u kontrapucnjavi.
Općina Sanski Most 18. ožujka organizira redovno i proslavu 101. godišnjice Galipoljske bitke, u kojoj je turska vojska pobijedila snage tadašnje Antante.
U koaliciji Antante bila je i Srbija i srpski narod. BIH je zemlja i srpskog naroda, najzaslužnijeg za njenu obranu 1914 i 1918.
U koaliciji s Turskom bila je Austrija.
Sanski most tijekom rata bio je dio Republike Srpske.
Tada međunarodno nepriznate. Nakon što je USA iskoristila Tuđmana i HV, HVO, te pomakla granice u BIH i nametnula mir, Sanski most pripao je Bošnjacima. A uprava nad Bosnom ponvono je vraćena Austriji. Kao u doba Aneksije.
Od tada taj grad služi kao Austrijski punk, mjesto na kojem se puca u mozak patriotima BIH, Hrvatima i Srbima, grad u kojem se slavi bitka Austrijskog saveznika, Osmanlija, i dan kad su Turci, na Kamengradu, poklali mnoge građane naše zemlje.
Simbolička poruka je jasna. I tko ju šalje. Austrija. Na obodu Srpskog sveta. Samim time Austrija jasno prizna do kud vidi granice svog utjecaja. I kako je FBIH njen anektirani teritorij. U koji se čak niti Hrvatska ne smije miješati. Ka u doba Monarhije. To danas shvaćaju svi osim Vlade Andreja Plenkovića. Jer kad bi priznao da shvaća morao bi odgovoriti zašto zabija glavu u pijesak.
No ono što frapira je da oko ove proslave , koja je po svemu skandalozna nema uopće javne reakcije.
A sad se sjetimo reakcija od prije par dana, zbog činjenice da jedan od dva entiteta na osnovu čije volje je BIH nastavila živjeti sa svojom izmijenjenom intersnom strukturom, odlučio proslaviti svoj dan. Svoj lijepi i ponosni dan koji je , o koje li ljepote, baš na Svetog Stjepana prvomučenika. Stjepan se zvao naš kralj mučenik, kojeg je El Fatih ubio suprotno pravilima džihada kao zarobljenika. Jer je na sebi imao papinsku krunu. Grešni Vatikan još uvijek ga nije proglasio mučenikom Katoličke Crkve. A čovjeku glavu otkinuli, kožu oderali, djecu u ropstvo odveli..
Iako na taj dan 9.2. nitko nikog nije nabio na kolac, nitko nije najavio genocid niti etničko čišćenje, samo je deklaracijom donio isti zaključak koji Zagreb i Slovenija, donose prema Beogradu 1991: Nećete nas preglasavati, nećete protivno Ustavu, mi nećemo s vama.
Štoviše na taj dan nema niti jedne hrvatske ili bošnjačke glave ubijene od strane vlasti RS-a. Ali je već pobijenih preko 200 glava srpskih u sisku, pobijenih od Handžar divizije iz Sarajeva. Ubijeni su u Sisku 1991.
Dokaz da političari Srpske planirali genocod niti rat jeste Lisabosnki sporazum 1992, tri mjeseca nakon 9.1.
Tim sporazumom ubijena je svaka šansa za rat a Karadžić čak najavljuje da postoji dovoljno vremena da se pitanje preformulira i da se Srbi pozovu na referendum. Potom naglašava da da se puške moraju vratiti u šuške i da niti mm2 BIH neće postati dio Srbije. Promijenjen je koncept nasilnog otcjepljenja Srba u koncept federalizma u BIH. Srbi postaju patrioti nove federalne Cutilierove, lisabonske BIH. A mapa i kantoni koji su dobili kudikamo su gori od ovog što imaju danas. Samo je 100.000 više ljudi živo.
Mirovni sporazum poništio je US diplomat Zimmerman nagovorivši Aliju da odbije mir i krene u rat. Amerika nikada nakon tog nije bila Haaški suoptuženik za poticanje rata u BIH.
Američki ambasador u BIH, najkorumpiranija i najnarcisoidnija osoba na bosanskom dunjaluku, još uvijek nije uhićen niti priveden na Sud BIH. A spriječavao je istragu masovnog zločina u Bugojnu.
Dok ovo pišemo, niti jedan hrvatski političar u BIH, tog korumpiranog jazavca džihada nije nazvao pravim imenom – zločinač.
Merzuk Aletić inače, mrtav je već nekoliko mjeseci. Ključni svjedok protiv Cikotića i ostalih.
Murphey se možda izvuče. BIH nema šanse da se izvuče.
Presudili su joj. Otjeravši Hrvate od nje, okrenuvši ih protiv ideje suživota, glupani iz OHR-a i US ambasade više nemaju nikakvu realnu silu na terenu da spriječe konačan kraj ovog nesretnog pokusa.
Kojeg ionako nije trebalo biti. I ne bi ga ni bilo da gospođa Lewinsky nije odlučila baciti ljagu na suvremene cezare suvremenog Rimskog carstva. Obitelj Clinton.
wpDiscuz
