Sinoć, u predvečernjim satima, Marija Blaževića je supruga očekivala u njihovom domu, u Podlugovima, s toplom juhicom i s jelom koje on, kao teški onkološki bolesnik, isključivo može uzimati.
– Kada mi se javio iz karantena na Bjelavama, sve mi se zavrtilo u glavi, kazuje nam Sanja, a Mario, s kojim smo upravo (11 sati) razgovarali preko telefona, objašnjava da su mu u Bosanskom Brodu, nakon uobičajenih provjera, kazali kako će ga u Sarajevu odmah čekati susret sa zdravstvenim osobljem, zbog njegovog specifičnog zdravstvenog statusa.
Jer, Mario je ovih dana boravio u Sloveniji. U Ljubljani je primio svoju redovnu terapiju, koja za njega, u punom smislu te riječi, život znači.
Teško mi je što ovo moram reći, ali, kao što je Slovenija udaljena od nas 500 kilometara, dijeli nas i 500 godina, ogorčeno govori Blažević, napominjući da je u Ljubljani sve teklo bez ikakvih problema.
Test na koronu, sutradan terapija, noćenje, i, povratak kući.
No, danima prije toga, morao je u Sarajevu voditi brojne razgovore, dolaziti do raznih dokumenata, da bi na kraju dobio dozvolu za odlazak.
– Ne mogu griješiti dušu, Snježana Bodnaruk iz Ministarstva zdravlja FBiH je bila vrlo ljubazna i mnogo mi je pomogla oko te procedure. Ona mi je i rekla da onkološki bolesnici ne podliježu karantinu, nego da se vraćaju u svoje domove, kaže nam Blažević.
Međutim, u koloni koja je juče krenula od granice prema Sarajevu, do glavnog grada su stigla troja kola, a u jednim od njih je bio Blažević. Policija ga je provela do Bjelava.
– Mislio sam da će biti onako kako mi je rečeno, da ću razgovarati s zdravstvenim radnikom, no, oko mene je bilo samo osoblje iz obezbjeđenja, a neki visoki čovjek me je pitao, obraćajući mi se sa ti, gdje su mi stvari, jer sam ja nosio samo kesu sa zdravstvenom dokumentacijom. Njega ova nije zanimala, i, moram tako reći, strpali su me, u ovdje, zaključali, zatvorili, kao da sam osuđenik, bez presude. Nisam mogao doći sebi, i još ne mogu, govori nam Mario, naglašavajući:
– Da sam zdrav čovjek, ni po muke, kako drugima tako i meni. Sve je ovdje čisto, imamo televizor na raspolaganju, možemo komunicirati sa svojima izvana, ali, sve je to nevažno u odnosu na činjenicu da nikoga ne zanima šta je u ovoj mojoj vrećici, niti je ikoga briga, očito, koliko sve ovo što se desilo može da se odrazi na moje ionako narušeno zdravlje, govori Blažević, koji je u međuvremenu kontaktirao Bodnaruk, koja mu je obećala da će poduzeti sve što može.
– Ja sada čekam, i pitam se, šta se ovo dešava, govori nam Mario, a njegova Sanja nam kroz plač kaže da je on skroman čovjek, koji nikada nije birao jelo.
– Pojeo bi on i te makarone sinoć koje su mu dali, ali, shvatate li, mjesecima već on je na posebnoj ishrani, očajna sam, govori mlada žena.
Pokušali smo dobiti komentar dr. Aide Pilav i dr. Gorana Čerkeza, ali nam se nisu javljali na telefon.
Nismo ih zvali zbog njihovih funkcija. Htjeli smo ih samo pitati, kao doktore, šta ova stresna situacija može značiti za život Marija Blaževića.
wpDiscuz
