Diplomati koje rade u Hrvatskoj redovno svojim zemljama šalju bilješke o tome što se događa u Republici Hrvatskoj, na političkoj i medijskoj sceni, a što smatraju važnim za svoje matično ministarstvo vanjskih poslova.
Evo što je jedan strani diplomat koji je na diplomatskoj misiji u RH, poslao u svoju matičnu zemlju, članicu Europske unije. Ne pitajte nam otkud nam ovo. Naravno da vam nećemo reći.
U ranijim bilješkama pojašnjeno je da u Hrvatskoj traje jako živ i neobično oštar sukob dvojice sukreatora vanjske politike, predsjednika države g. Zorana Milanovića koji se tjednima oštro obračunava s premijerom države g. Andrejem Plenkovićem.
Sukob je naročito ojačan prošlih dana na temu Bosne i Hercegovine, točnije na temu položaja hrvatskog konstitutivnog naroda u toj zemlji.
Obje adrese ne štede se u uvredama i kreativnostima u poniženju one druge strane. Hrvatski mediji nespremno odgovaraju na ovu užarenu retoriku u državi u kojoj je politička argumentacija dosta tiha i nevividna u odnosu na našu zemlju.
Mnoge riječi koje su koristili mi nismo bili u stanju prevesti.
U kulturi vrijeđanja ne nedostaje reminiscencija na prošli režim.
Tako se primjerice u nastupu predsjednika Milanovića pojavila riječ “udbašenko, udbašenković” koja aludira na to da je jedan od njih dvojice (Plenković) navodno odrastao u krilu UDBA-e i bio pod njenom političko pashom.
UDBA je tajna sigurnosna služba bivše Jugoslavije koja je po svijetu činila politička ubojstva neprijatelja Titovog režima.
Oni su se protiv tog režima borili ubijanjem diplomata Jugoslavije po Europi. Državne službe nisu im ostajale dužne a na borbi protiv njih UDBA je jačala kao sustav unutar sustava. Oni su trebali Titu za održavanje straha u narodu od stalnog vanjskog neprijatelja koji ne miruje.
Aktivan je slučaj bivšeg pripadnika te službe stanovitog Josipa Perkovića koji je osuđen u Njemačkoj za političko ubojstvo po naređenju Titovog režima.
Dotični je međutim bio u službi stvaranja hrvatske države 1990-1995 godine.
Njegov odvjetnik tvrdi da se Perković nije ogriješio niti o jedan zakon Hrvatske pa tako niti bivše Yugoslavie. Odvjetnik tvrdi da Perković nije počinio niti jedno ubojstvo te da je bio tek jedan od ljudi sustava koji nije odlučivao o likvidacijama.
Odvjetnik traži njegovo pomilovanje od predsjednika države. Predsjednik Milanović se još nije očitovao po tom pitanju. Ali tem UDBA-e je zaživjela u javnom prostoru.
Predsjednik Milanović je biojako kritičan prema HDZ-u i Plenkoviću zbog HDZ fakturiranja UDBA prošlosti ljevici u Hrvatskoj. Milanović tvrdi da je većina HDZ-a danas potekla ispod “tog kišobrana”. Prozivao je Plenkovićevog oca za taj dio hrvatske povijesti.
Uz te optužve Milanović proziva Plenkovića da je izdajnik i karijerist. Poziva ga da ujedinjeno nastupe prema pitanju Finske i Švedske i njihovog ulaska u NATO.
Predsjednik Milanović predlaže da Hrvatska svoj pristanak na njihov ulazak ne podnese bezuvjetno na stolu.
Predsjednik države Milanović izjavio je da je BIH sama po sebi nestabilna država, da je bosansko područje lagano područje za izazivanje brze krize s nesagledivim posljedicama.
Smatra da je njegova ideja postavljanja zahtjevoma NATO partnerima i EU, na liniji stabilizacije cijelog Zapadnog Balkana i otklanjanja mogućnosti za produkciju sukoba. On to naziva sigurnost juga Europe.
Njegov prijedlog Plenkovi je dočekao s kritikama. Tvrdi da je ukrajinska kriza primarna i za Hrvatsku i da se Milanović ponaša kao ruski čovjek. Nazvao ga je rječju “štetočina”. Što bi prevedno na naš jezik značilo “Onaj koji radi štetu državi”.
Premijer Plenković još uvijek nije prihvatio njegovu ponudu. Smatra je lošom. Tvrdi da bi taj korak nanio Hrvatskoj nesagledive štete. Takvim stavom gubi potporu BH Hrvata koji u Milanoviću vide novog zaštitnika.
Milanović ga gotovo svakodnevno optužuje da prodaje nacionalni interes Hrvatske u BIH zbog dogovorene karijere u EU tijelima u budućnosti. Plenković to negira. Kaže da nema nikakvu dogovorenu poziciju i da se radi o podmetanjima.
Hrvati u BIH ujedno su EU državljani. U BIH su gotovo od kraja rata prilično obespravljeni.
Oduzeti su imjavni mediji, zabranjen im je povratak u mnoga mjesta, tvrde za sebe da su presuđeni preko mjere samo kako bi se izjednačila krivica i kako bi se Bošnjake i njihovu vojsku učinilo nevinima. Tvrde da su Hrvatska vojska i vojska Hrvata u BIH donijeli mir u BIH. Tvrde da im nije osiguran niti ostanak u BIH koji jamči Dayton. Tvrde da nemaju pravo na miran život budući da ih se svakodnevno proziva u medijima pod kontrolom SDA. SDA je prilično radikalna islamistička partija u Bosni koja otvoreno koketira s džihadističkim udrugama na bliskom istoku. Mnogi od njih su zbog tog na US crnoj listi. Stranka negira radikalizaciju bosanskog društva. Iako je poznato da je uz Kosovo BIH dala najviše boraca u ISIL.
Hrvati iz BIH razmišljaju o bojkotu izbora bez obzira na odluku vodeće partije da će se ići na izbore. Tvrde sa im se uskraćuje pravo na dostojanstven život. Ističu da ih se u BIH svakodnevno tjera na kulturološku i identitarnu asimilaciju. Politički se smatraju ugroženima. Tvrde da im se oduzima pravo da biraju vlastite predstavnike čime su prisiljeni okupljati se oko jedne stranke ili pokreta.
Ta stranka (HDZBIH – Dragan Čović) tako nad njima ima politički monopol. Taj monopol nastao je kao posljedica straha od preglasavanja u narodu. HDZBIH taj monopol nad biračima koristi na loš i neproduktivan način.
Ne mijenjaju kadrove i ne jačaju kvalitet stranke, jer smatraju da imaju sigurnu biračku bazu. Ista lica u politici, počesto jako nekvalificirana za posao koji rade izazivaju apatiju u hrvatskom narodu u BIH.
Posljedica je gubitak ideala zajedničke borbe i povećanje apstinencije na biralištima.
Hrvati u BIH imaju EU putovnice i to često ističu. Razoračani su u Brussels. Tvrde da Brussels ne čini ništa da ih zaštiti premda su naši EU državljani.
Ako se EU želi predstaviti kao prostor snažne pravde i kao nova super struktura utemeljena na europskom humanizmu i demokraciji, koja je osjetljiva na pitanja malobrojnijih, onda je odnos Unije prema njenim državljanima u BIH, BH Hrvatima, koji doista jesu najmalobrojniji i prijeti im nestanak, zapravo porazan i loša je poruka.
Hrvati u BIH odnedavno imaju jak argument u rukama – pravomoćnu presudu na Ustavnom sudu BIH.
OHR im je još davne 2001. pogazio ustavna prava prema kojima im pripada izbora predstavnika u hrvatski klub Doma naroda FBIH i BIH, te pravo na izbor hrvatskog člana Predsjedništva BiH.
Tom presudom je dokinuta dugogodišnja nepravda nametnuta od strane OSCE-a i OHR-a dakle od tijela Međunarodne zajednice u BIH a Hrvati i Bošnjaci su nepotrebno gurnuti u sukob, na kojem profitira samo srpska strana. U toj nepravdi posredno je sudjelovala i naša zemlja koja sufinancira ured OHR-a.
Prošli tjedan je u hrvatskim medijima najavljeno gostovanje Željka Komšića na HRT-u i to u najgledanijoj emisiji. Najava je odjeknula jako loše u hrvatskoj javnosti. Kako među Hrvatima iz BIH tako i među drugim građanima Hrvatske.
Očekivalo se da će doći do prosvjeda ispred zgrade državne TV ili do nasilne blokade emisije. U Zagrebu naime živi veliki broj hrvatskih studenata iz BIH.
Nije, međutim, došlo do blokade što svjedoči o narasloj apatiji i među hrvatskom inteligencijom u Zagrebu.
Osim apatije svoj utjecaj na njih ima i asimilacija u društvene teme same Hrvatske te gubitak horizontalne solidarnosti prema sudbini sunarodnjaka u BIH.
Najava emisije je međutim pojačala šok i nevjericu među BH Hrvatima, kako onima koji su izbjegli u Hrvatsku, tako onima koji žive u BIH, a što se moglo vidjeti na socijalnim mrežama te na njihovim malobrojnim medijima.
Smatraju se uvrijeđenima. Shvatili su tu najavu kao poniženje i izdaju od Hrvatske.
Sama emisija, nakon što je održana, potvrdila je njihovo razočarenje.
Voditelj emisije Aleksandar Stanković poznat je kao težak i nezgodan domaćin. U ovoj emisiji je bio šokantno blag, a posljednjih nekoliko minuta izgledali su kao reklamna minutaža Željku Komšiću. Voditelj je pustio gosta da priča o svome privatnom životu, poštenju, skromnosti i o tome kako usisava svoj maleni stan te da nikada ne bi mogao imati nekakvu skupu vilu.
Komšić je političar kojeg su Bošnjaci u BIH protuustavno tri puta nametnuli Hrvatima, i planiraju to učiniti i četvrti put.
Iako je karijeru započeo kao umjereni socijaldemokrat, za njega danas glasuju samo radikalni bošnjački nacionalisti a bosanski SDP ga se odrekao.
Njegov politički tvorac Zlatko Lagumdžija, bivši šef bosanskog SDP-a izražava javni stid od njega no SDP BIH ne pokazuje još uvijek da se odvojio od utjecaja bošnjakih nacionalističkih stranaka (SDA, SBB, DF).
Kada bi SDPBIH doista postao zaštitnik malobrojnijih, primjerice Srba Židova i Hrvata u entitetu Federacija BIH, što bi bilo u duhu socijaldemokracije, vjerojatno bi izgubio veći dio glasačkog tijela sastavljenog dominantno od Bošnjaka.
Komšić koji uzurpira hrvatsko mjesto u Predsjedništvu Bosne, jasno je u jednoj od ranijih emisija priznao da je protuustavan član Predsjedništva. Snimak tog priznanja pušten je u uvodu ovonedjeljne emisije.
Ustvrdio je za sebe da nije hrvatski član Predsjedništva te da on predstavlja sve građane.
Na pitanje voditelja kako to da je njegov veto jednonacionalni, hrvatski, a on se predstavlja predsjediko svih građana odbio je dati odgovor. Kazao je samo “dobro” i prekinuo razgovor čekajući novo pitanje.
I prije same emisije Komšić se deklarirao kao netko tko nije hrvatski član Predsjedništva iako je po Ustavu to dužan biti.
Na voditeljevu izjavu “pa vi jeste hrvatski član Predsjedništva” Komšić je ljutito uzviknuo “Nisam!
Priznao je i da ne uživa ustavno pravo veta, koje mu daju Hrvati u hrvatskom klubu Doma naroda te je izrazio čuđenje zašto se njegova funkcija povezuje s hrvatskim klubom Doma naroda i pravom veta.
Iako je raskrinkan pred javnosti u Hrvatskoj taj nastup iz 2019 nije ga politički koštao. Niti je bilo reakcija Ustavnog suda u BIH.
Možemo li zamisliti u našoj zemlji da Predsjednik negira svoje ustavne ovlasti ili svoju ustanu ulogu? Da javno kaže da on ne predstavlja naš narod?
Ova informacije morala biti dovoljna OHR-u ili Ustavnom sudu da ga već tada smijeni, proglasi nečasnim za obavljanje svog posla.
U svim europskim zemljama, pa tako i u našoj proces impeachmenta počinje u trenutku kada se procijeni da je predsjednik nesposoban da vrši svoju predsjedničku dužnost.
Hrvati iz BIH iako imaju javno priznanje tog čovjeka da on nije “hrvatski član Predsjedništva” nemaju političku elitu koja je u stanju to priznanje iskoristiti.
Sada imaju i presudu Ustavnog suda BIH prema kojoj je jasno da hrvatski klub gornjeg doma Federacije BIH moraju birati hrvatski birači u FBIH.
Kako je taj dom nadređen Komšiću jasno je da je on podređen isključivo Hrvatima i da mora biti njihov predstavnik službenik i služiti njihovom interesu.
Što znači da on ipak jeste neustavan.
Reakcije OHR-a na ovo priznanje kao i na sve ove činjenice još uvijek nema.
Mediji u BIH koje uređuju Hrvati uglavnom su privatni. Radi se tek o dvjema novinama (Večernji list, Dnevni list) te o nekoliko web portala.
Nije mi poznato da imaju svoju TV ili nacionalnu radio stanicu.
Dostupni mediji Hrvata iz BIH koje smo pregledavali pišu da se u slučaju gostovanja Komšića radi definitivno o korupciji na HRT-u.
Hrvatska i u slučaju Komšić kao i u odnosu prema Brusselsu očito pokazuje slabosti mlade države.
U Sarajevu, čiji se politički prvaci u Europi i u Hrvatskoj vole predstavljati kao tolerantni, društveno su utišani mnogi srpski i hrvatski intelektualci; otkazali su nagradu uglednom turskom piscu Orhanu Pamuka, dokinuli su učenje o bosanskom nobelovcu Ivi Andriću u svim školama po bošnjačkom nacionalnog programu.
Mediji Hrvata iz BIH pišu da se hrvatska nacionalna tv kuća ponaša kao da je usred Srednje Europe i da je daleko od Bosne i da daje pravo građanstva Komšiću čija stranka sudjeluje u društvenom progonu i utišavanju hrvatske inteligencije u BIH.
Dijelim domicilni stav da bi svaka država Europe, koja bi se našla u sličnoj situaciji već imala na snazi donesenu uredbu o zabrani ulaska takvom čovjeku na njen teritorij.
Trenutne reakcije predsjednika Milanovića na sam čin ugošćavanja Komšića na HRT nema. No ona vjerojatno neće biti nimalo pozitivna.
Postoje špekulacije u medijima kako je Komšićev nastup odobrio sam premijer Plenković čija je popularnost poljuljana među BH Hrvatima usljed konstantne kanonade kritike od strane predsjednika Milanovića.
Govori se za njega u kuloarima da je jako utjecajan na nacionalnoj TV kući i da je jako tašt. Ako se pogledaju snimke govora njegovih ministara da se primjetiti da ne postoji nastup nekog ministra Vlade u RH u kojem nema obvezatne pohvale premijeru Plenkoviću. Te pohvale zvuče neprirodno na momente i groteskno.
Kako je među BH Hrvatima izrazito omraženi Komšić u emisiji Plenkovića predstavio “opasnijim od Milanovića” nastojeći mu tako dići popularnost, postoje ozbiljne indicije da je ovaj nastup dogovoren.
Naime, u jednom trenu Komšić izjavljuje da je za “njega i njegove politike dugoročno opasniji Plenković nego Milanović”. Komšić ovdje otvoreno priznaje da je dio bošnjačke muslimanske političke opcije.
Taj dio doista djeluje kao dogovoren i naručen ako se zna da Plenković na terenu gubi potporu BH Hrvata koji u RH čine ogroman dio biračkog tijela.
Brojniji su od bilo koje hrvatske regije i u Hrvatskoj ih je gotovo milijun s njihovim potomcima dok ih je s pravom glasa preko 700.000.
Sama činjenica da toliki broj BH Hrvata živi u RH a da ih Bošnjaci u BIH preglasavaju dovoljno govori o kojem stupnju asimilacije u hrvatski (RH) politički prostor se radi. To su sve redom izgubljeni birači HDZBIH.
Vrh HDZ-a u BIH , stranke koja predvodi BH Hrvate još nije dao jasnu potporu Milanoviću i njegovoj inicijativi no jasno je da on kod njih uživa neskrivene simpatije.
Milanović je danas poslao javni apel HDZ-u BIH i ostalim manjim hrvatskim strankama u BIH, da se odluče uz koga su – Uz Ured Predsjednika ili ured premijera države.
Kako je Plenković prilično nezgodnog karaktera po pitanju odanosti procjena je da će potpora HDZ-a BIH Milanoviću biti potiha i samo na terenu. No nikako javno etablirana.
To bi dodatno moglo naštetiti popularnosti HDZ-a BIH na izborima ali i samoj izlaznosti.
Prema svim anketama koje provode ono malo medija BH Hrvata koji postoje na internetu, trenutno je među njima daleko najpopularniji političar Zoran Milanović a njegovu popularnost porede s popularnošću koju je među njima uživao predsjednik Tuđman početkom 90-ih.
Milanović je u svakom slučaju podigao ljestvicu oko hrvatskog pitanja u BIH. Mnogi BH Hrvati koji žive u Hrvatskoj definitivno će po prvi put glasati što bi moglo dovesti do velikog poraza Komšića i bošnjačke politike u BIH. Pitanje je hoće li HDZBIH Milanovićev poklon znati iskoristiti.
Plenkovićev HDZ neće tako lako odreći glasova BH Hrvata pa je za očekivati u nastavku ovog političkog meča da će i Plenković izići s vlastitom , znatno oštrijom retorikom u cilju zaštite BH Hrvata. Zamjere mu da je pretolerantan i ono što ih je najviše povrijedilo bilo je dovođenje Šefika Džaferovića. ratnog vođe i bošnjačkog člana Predsjedništva, u Vukovar. Hrvati iz BIH to mjesto jednako doživljavaju kao svoje mjesto nacionalne tragedije.
S osobitim poštovanjem…
wpDiscuz
