PISMO 12 LJUTITIH HRVATSKIH GENERALA: ‘Ono što je u ponedjeljak učinio HGZ treba se zvati Operacija Glupost!‘

U potpisu je 12 generala: Ivan Tolj, Ivan Kapular, Andrija Hebrang, Žarko Tole, Ivica Primorac, Željko Šiljeg, Ljubo Ćesić Rojs, Miljenko Galić, Ante Jelavić, Ilija Nakić, Mario Bradara i Žarko Keža.

Generali reagiraju na susret skupine hrvatskih generala s nekoliko generala Armije BiH u ponedjeljak 29. svibnja u Zagrebu.

Uoči Dana državnosti, na poziv muftije akademika Aziza ef. Hasanovića u prostorijama Islamskog centra u Zagrebu organiziran je susret izaslanstava Udruženja generala BiH i Hrvatskoga generalskog zbora. Skupini od 12 generala posebno smeta sudjelovanje na sastanku generala Džemala Merdana.

Njemu su, ističu, trebali postaviti pitanja o njegovom sudjelovanju u agresiji JNA za Hrvatsku i odgovornosti za zločine na Hrvatima u BiH koju snosi kao zamjenik zapovjednika Trećeg korpuisa Armije BiH.

DOKLE TAKO NERAZBORITO I NAOPAKO?

Prošlo je otprilike godinu dana od zamolbe za pomilovanjem bivših djelatnika zloglasne UDBE, Perkovića i Mustaća, koju su uputili predsjedniku Milanoviću generali Ivan Čermak, Ante Gotovina, Pavao Miljavac, Ljubo Ćesić Rojs, admiral Davor Domazet Lošo. Marinko Krešić i Krešo Ćosić naknadno su povukli potpis. U velikom dijelu hrvatske javnosti, posebice u braniteljskim redovima, taj je zahtjev izazvao ljutnju i razočaranje, posebice u neke generale od kojih takvo što nisu očekivali. Drugi generali, Ivan Tolj, Ivan Kapular, Andrija Hebrang, Žarko Tole, Ivica Primorac tome se usprotivili i nazvali akciju svojih kolega kosovskom, specijalnom operacijom Pomilovanje. I kada su među generalima počele zarastati rane podijeljenosti, dogodila se opet nešto neshvatljivo i neočekivano. Opet generali, opet članovi HGZ-a. Ovaj put se ovaj događaj može nazvati specijalnom operacijom Glupost ili Podvala. Glupa podvala koja je našla svoje mušterije. Te mušterije, na žalost, opet su (neki) generali okupljeni u toj često spominjanoj udruzi.

Uoči Dana hrvatske državnosti, u ponedjeljak 29. svibnja 2023. u Zagrebu, u prostorijama Mešihata Islamske zajednice, na poziv muftije akademika Aziza ef. Hasanovića organiziran je susret izaslanstava Udruženja generala BiH i Hrvatskoga generalskog zbora. Razlog i tema takva druženja nisu poznati široj javnosti. Ono što znamo i što je čudo neviđeno ( čitaj glupost! ) u Hrvatskoj, u glavnome gradu Zagrebu, domaćini su bili četvorici članova HGZ-a, Bošnjaci. Pitamo se, hoće li u vjerojatnom uzvratnom posjetu u Sarajevu, recimo, nekim svečanim njihovim povodom ( njihov dan državnosti ili nešto slično) HGZ biti domaćin? Tko je u svemu tome naivan ili lud, nije teško zaključiti. Bošnjački, umirovljeni generali za razliku od predstavnika HGZ-a ( generala Marinka Krešića, predsjednika HGZ-a, Mladena Kruljca, podpredsjednika, Frane Tomičića, člana Upravnog odbora i pukovnika Marka Lukića) nisu ni jedno ni drugo. Oni su izabrali, ili su im izabrali ( pa i u Sarajevu, službe znaju svoj posao!) mjesto i vrijeme i odradili su uspješno postavljenu zadaću i pri tom nam kao ”domaćini” čestitali Dan državnosti. Kažu da je našim generalima bilo lijepo i ugodno. Uz bosanske specijalitete su se družili, obećali prijateljstvo i buduće posjete i suradnju. Nekima je teško palo što su morali nazdravljati sokovima, vina i rakije nije bilo.

U njihovoj delegaciji nije bilo ni jednoga Hrvata, ni Srbina (BiH je država triju konstitutivnih naroda) pa prema tome to nije bila delegacija Udruženja generala BiH. Bili su to isključivo Bošnjaci, umirovljeni generali armije BiH i bilo bi pošteno da svoju udrugu tako i nazivaju, Udruga armije BIH, ili pak neka bošnjačka, veteranska udruga ili kako god hoće. Eto ih tamo i nije na nama da se u to miješamo.

”Domaćini” su, kako se saznaje iz medija, u društvu s muftijom ef. Hasanovićem obišli spomen obilježje poginulim braniteljima Bošnjacima. Tamo je uklesano gotovo 1100 imena. Zahvalni smo svima onima s toga popisa koji su žrtvovali svoj život u obrani Republike Hrvatske. I ovom prilikom valja, istine radi, reći da ponajviše ljudi s toga popisa nisu poginuli u Hrvatskoj, već u BiH, dijelom u HVO-u, HOSU ili pak na strani armije BiH. Smatramo potrebnim svratiti pozornost na grubi falsifikat i laž uklesanu u kamenu, a i postaviti i pitanje zbog čega i zbog koga su na spomeniku uklesana imena Hrvata katolika? Ili pak širenje neistina da je od 4346o Bošnjaka u Hrvatskoj 25ooo sudjelovalo u obrani RH. Nisu li i to laganja s ciljem da se prigrabi još veća politička i financijska korist? A rijetko je koja država tako dobro i temeljito uredila odnose sa svim pripadnicima nacionalnih i vjerskih zajednica, napose s muslimanima. Pohvale se često čuju i iz njihovih usta, pa i iz samoga Mešihata.

Poziv akademika, muftije ef. Hasanovića na susret i razgovor je dobro došao. Međutim, pod uvjetom da se ovaj generalski susret ne događa u krivo vrijeme, uoči Dana hrvatske državnosti i u Islamskom centru u Zagrebu. Ako je pak bio žuran i neodgodiv, onda se trebao dogoditi u prostorijama HGZ-a, u blagdanskom ozračju i pod zastavom Republike Hrvatske. Na tome sastanku, kako saznajemo, nije bilo hrvatskoga obilježja. Nu, ne treba

 

tražiti krivnju u ”domaćinu”. Generali Rizvo Pleh, predsjednik Udruženja, Nedžad Ajnadžić, zamjenik predsjednika, Enes Husejnović, predsjednik Skupštine, Džemal Merdan, član UO i Sulejman Vranj, član dobro su i u svome interesu odradili posao, tim više i tim lakše što je na suprotnoj strani stola sjedilo to i takvo vodstvo HGZ-a, nesvjesno u što su upali i što im se događa.

U takvim okolnostima posve je vjerojatno da su tamo u Islamskom centru, pod tepih ili ćilim stavljeni svi problemi i neriješena pitanja na koja čekamo odgovor već trideset godina. Tko je, od muslimanske strane počinio monstruozne zločine diljem područja u BiH koje su nastavali Hrvati. Tko je naredio i počinio zločine u Bugojnu, Stipića Livadi, Križančevu selu, Grabovici, Trusini , Bikosi, Uzdolu, Miletićima, Dusini i ostalim mnogim mjestima? Znaju li generali armije BiH za 331 logor u kojima su bili zatočeni i mučeni Hrvati?

Za stolom je s našim generalima sjedio i general Džemal Merdan, kojemu su trebali postaviti određena pitanja i ovisno o njegovim odgovorima ostati ili napustiti ovo ”idilično” druženje: ” Je li točno da je kao oficir JNA sudjelovao u agresiji na Hrvatsku? Je li točno da je kao zamjenik zapovjednika trećega korpusa osam mjeseci držao u okruženju Lašvansku dolinu? Je li točno da je 22. prosinca 1993. izdao naredbu ”Krvavi Badnjak”? Je li točno da je u toj naredbi, između ostalog, naređeno da treba ”uništiti svu živu silu, uključivo žene, djecu i starce na prostoru Novog Travnika, Nove Bile, Viteza, Busovače… U tu svrhu koristiti sva raspoloživa sredstva, uključujući kemijska sredstva i sve dobrovoljce iz islamskih zemalja (mudžahedine) u slavu uzvišenog Alaha.” Navedimo samo Križančevo selo, u kojem je na okrutan način ubijeno 64 Hrvata .

Poznato je da je u slučaju Ahmići, Merdan bio svjedok u Haagu protiv Darija Kordića i Marija Čerkeza. Kordića su osudili na 25 godina zatvora, a Čerkeza na šest godina. Nije li, nakon tolikih pitanja  opravdano sumnjati u vjerodostojnost Merdana kao svjedoka?

Nije li krajnje vrijeme da SOA I DORH nakon tolikih indicija i sumnji postupe po službenoj dužnosti? I što se čekalo trideset godina?

I na kraju, pitamo se, koji je slijedeći generalski sastanak na redu? Kome će ” na noge” neki naši generali? S kim, kada i gdje? Sv Gera se već dogodila, Sarajevo u Zagrebu se dogodilo. Slijede li “specijalne operacije” zvane Beograd ili Banja Luka? Proslava nekog budućeg dana Državnosti na Kalamegdanu, sa srpskim generalima uz dobar roštilj,” prasetinu“ ili “jagnjetinu“, vino i rakiju ( dakle, moglo bi biti veselije, nego s limunadom u Islamskom centru u Zagrebu) uz priče na temu ”ko nas bre zavadi”, a možda bi bila poželjna i pokoja cajka. Je li i takvo što moguće? Na ovo pitanje, Hrvatice i Hrvati, odgovorite sami. Nakraju postavljamo posve dobronamjerno pitanje:

Gospodo generali, dokle ćete biti tako nerazboriti i naopaki? Hrvatski ratni generali HV-a i HVO-a

Ivan Tolj Ivan Kapular

Andrija Hebrang, Žarko Tole,

Ivica Primorac, Željko Šiljeg,

Ljubo Ćesić Rojs,

 

Miljenko Galić, Ante Jelavić, Ilija Nakić, Mario Bradara Žarko Keža