Bosanskohercegovačko pravosuđe ima jedan fascinantan talent – kad god pokušaju djelovati odlučno, ispadne tragikomično. Tako je i ovaj put, kada je predsjednik Narodne skupštine RS Nenad Stevandić, kojem je Sud BiH izdao nalog za pritvor, jednostavno prošao granicu i otišao u Beograd. Bez drame, bez hapšenja, bez ijednog nervoznog policajca s radio-vezom.
Što to znači?
Pa, ili BiH pravosudni sustav funkcionira na principu “mi smo rekli, a vi se pravite da ste čuli”, ili je Granična policija upravo dobila instrukcije iz novog pravnog priručnika: Kako ignorirati sudske naloge i ostati bez posla u tri jednostavna koraka.
U svakom slučaju, Stevandić je sada u Beogradu, posjećuje studente koji, kako kaže, “žele učiti” – što je svakako zanimljivo, s obzirom na to da se čini da su neke institucije u BiH odavno prestale s tom praksom. Na društvenim mrežama se pohvalio kako je s njim “mnogi moji ratni drugovi, proslavljeni zapovjednici i ratni vojni invalidi specijalnih jedinica”. Dobro, uvijek je korisno imati društvo, pogotovo kad se nalaziš u zemlji gdje pravosuđe ne funkcionira ni u teoriji, a kamoli u praksi.
U međuvremenu, banjalučki studenti odlučili su stati uz svoje srpske kolege u Beogradu, poručivši: “Pumpaj!”. Što točno treba pumpati, ostaje nejasno, ali ako je suditi po efikasnosti BiH pravosuđa – definitivno ne pravdu.
Ono što je možda i najveća enigma u cijeloj ovoj priči jest kako je Stevandić uspio prijeći granicu bez ikakvih problema, s obzirom na to da je Sud BiH odredio pritvor. Po nekoj logici, to znači da je Granična policija BiH trebala biti obaviještena i da su ga trebali zaustaviti. No, izgleda da u BiH zakoni nisu obvezujući dokumenti, već više nešto poput literature za slobodno čitanje.
Zašto to nije urađeno? Tko je zakazao? Hoće li netko odgovarati?
S obzirom na dosadašnje rezultate pravosudne učinkovitosti, odgovor je jasan – nitko, nikad, nigdje.