Šta su radili hrvatski navijači prije utakmice s Albanijom?
Hrvatski navijači su prije utakmice s Albanijom po njemačkim kafićima, prema izvještaju jednog nacijača, tražili su Srbe.
A što su radili hrvatski navijači prije utakmice sa Španjolskom?
Prije utakmice sa Španjolskom hrvatski navijači su po kafićima, prema izvještaju jednog drugog navijača, tražili Srbe.
A što će raditi hrvatski navijači prije utakmice s Italijom?
Hrvatski navijači prije utakmice s Italjiom će po kafićima, prema javljanju našeg trećeg navijača, tražiti Srbe.
Smisao postojanja hrvatskih navijača nije pobjeda Hrvatske niti bodrenje Vatrenih, nego da se u nekom kafiću pronađe Srbina.
U tom smislu pobjeda Hrvatske protiv Italije je manje važna.
Važno je koliko će hrvatskih navijača pronaći srpskih Srba.
Stoga je neodgovorno od HRT-a da popunjava sportski program analizama utakmica, te što se moglo protiv Kastiljaca, kako smo fulali protiv Šiptara.
Sportski program HRT-a svakodnevno bi morao izvjestiti naciju, koliko je pronađeno Srba. Kako je koji kafić demoliran, koji nosi više punata, više Srba, i koliko Srba je dobilo po njušci.
Sportski program u kojem par mudraca u odijelima analiziraju taktike i strategije nogometaša te Zlatka Dalića, bespotrebno otupljuje naciju.
Dajte nam analitičare koji komentiraju ulične sukobe sa Srbima.
Dajte nam podatke koliko su naši pronašli Srba. Prava bitka ne vodi se na terenu.
Kako rekosmo. Tamo trče obični šminkeri. Pravi Hrvati ratuju za svoj narod, za Dom svoj, u kafićima. I svaka utakmica, prilika je da se pronađe nekog Srbina. I da obol naciji.
Što je tome uzrok?
Možda prevelika količina dezertera u Njemačkoj? Preglomazna Minken bojna koja se konačno želi dokazati naciji. Možda prevelik broj onih koji su zakasnili u Maestrale i Oluje u samoj Hrvatskoj, sad su na stranom terenu di ima puno Srba, jer u Hrvatskoj ih nema, a furaju se na Thompsona i pale im se sela oko Ćavoglava. I žele se dokazati.
Ili je uzrok globalniji? Povijesno utemeljeniji?
Jer kako smo već naveli, u ranijim političkim osvrtima, ova današnja deluzija od države, Croatia rediviva, austrijski projekt koji je fakturiran Tuđmanu, od nekadašnjeg uvredljivog naziva “predziđe”, (ne zid, ne utvrda, nego “predziđe” kršćanstva) postalo je hababurško predziđe antisrpstva, i jedino joj je tako dopušteno postojanje.
30 godina nakon Oluje, 75 godina nakon Jasenovca, Hrvati , narod kojem su jedino Srbi od svih naroda ikada pomogli, pomogli da sjedine Dalmaciju s Maticom, da Istru pripoje Hrvatskoj, da dobiju opće pravo glasa, kojem su uglazbili himnu, kojem su zapravo od svih naroda, ikada, jedino Srbi ikada i pomogli, taj narod, čak i na sportskim natjecanjima, baš po toj habsburškoj matrici, šta radi?
Hrvati traže Srbe po kafićima. Da im se naj srpske majke.
Bijedno. I tužno.
Od istog korijena, istog jezika, pod istim zulumom stoljećima, u istim crkvama po dva oltara jedni drugima gradili, da bi uz malo bečkog podjebavanja, u svega par bitki i jednom ratu, nametnutom, uvezenom iz Beča i Berlina, kada su nam uvezli i građevinske nacrte za svoje konc logore, koje smo potom mi dizali za njihove interese, da bi ih oni našim logorima prozvali i nad njima se “zgražavali” od nas i Srba je načinilo najljuće neprijatelje na svijetu.
SveSlavenska glupost nema granice. I ozbiljan Zapadni svijet ozbiljno na nju računa.
A tek glupost HercegBosanskih Hrvata, koji iako u dobru sa Srbima koje cijene i poštuju, s kojima se bratime, kojima na slave idu, ti isti po Njemačkoj se inkorporiraju u opći šovenski purgerskobečki narativ tog bijednog dezerterskog antisrpstva. Ponavljaju idiotizam svojih predaka iz 1941. Stideći se herojstva svojih pradjedova iz 1875. I zajedničkog ustanka za slobodu. Protiv Osmanlija. Koji se baš ovih dana događao. Samo u nekom hrabrijem i odvažnijem stoljeću. Kada ti gladni naši pradjedovi ustadoše protiv tadašnje najveće svjetske sile.
Od Kijeva do Zagreba, pregršt je slavenskih habsburških metroslavenčića toliko željnih da bratoubilaštvom dokažu Bečkim Iluminatima svoje iskonsko pripadništvo društvu zlatnih žlica i vilica.
Srbomrsrtvo prema bečkoj zamisli koju u RH provodi Granićeva vlada, postaje mjera hrvatstva. Kao i rusomrstvo mjera ukrajinstva.
Beč umjesto da se boji osvete Slavena, što sa Juga što sa Istoka, zadovoljno trlja ruke.
I sprema se ponovno, besplatno u našu imovinu. U naše rudnike, banke.
Njihova vlada je u Zagrebu i Kijevu odavna.
Još samo Beograd da padne.
A Mi Hrvati kao da ništa nismo naučili.
Neki prije nas , neke starije generacije, nisu imale priliku znati, niti doći do informacije, pa im se može i oprostiti toliko zabluđivanje.
Današnja generacija, ima privilegiju sve znati.
Što su nam u Beču radili i što nam i danas rade.
I opravdanja, naprosto nema.
I neće ga biti.
Kada Bečani dođu ponovno s nacrtima, za logre, u kojima mi , za njihov interes, moramo tamničiti svoje, ili naši nas, nećeš imari privilegij reći da nisi znao. Da si bio neinformiran.
Jesi znao si.
Ali si ipak odlučio ostati budala.
ivan urkov l poskok.info