Svjesni da je presudom Ljubić, zauvijek izgubljena mogućnost za nove Platforme i Alijanse u FBIH i da sarajevskim elitama u FBIH više nije ostavljena mogućnost kontrole hrvatskog kluba Doma naroda nego je preko noći postala upitna kontrola čak i onog srpskog kojim su elite s Poljina do sada suvereno vladale, traži se popunjavanje kluba Doma naroda u FBIH po popisu iz 1991. i ako može, onako usput gašenje Doma naroda u FBIH, premda je taj dio Parlamenta FBIH ustavna kategorija. I daytonski osnov FBIH i BIH.
Naime Dayton ne čine samo unutarnje teritorijalne strukture, nego i one institucionalne. Suština FBIH jest konsocijacija. Dvodomnost parlamenta. Ona je takva od prvog dana. Na nju su obe strane, kada su je stvarale, pristale samo uz pravila konsocijacije, pariteta i jednakopravnosti. Tražiti brisanje osnove jednog međunarodnog ugovora, znači tražiti brisanje međunarodnog ugovora. Međunarodni ugovor se ne mijenja tako jednostavno. I prema skupu želja.
Alijina apelacija Ustavnom sudu, nije uradila ništa Srpskoj. Srpska je prošla glatko. Kao građanski entitet dobila je tek Vijeće naroda. Dok je Alija nakon što se uspješno rješio Srba, iste te Srbe institucionalno ojačao u FBIH dodjelujući im klub u Domu naroda. Srpski je narod tako postao konsocijativan faltor u FBIH.
E sada, zašto sve ove sarajevske elite nisu tražili dokidanje Daytona i protestirali protiv Petritscheve asimetrije?
Zato što im je asimetrija odgovarala. Zato što im je Petristsch poklonio mogućnost dugotrajne majorizacije u FBIH. Zato što im je mogućnost potpune kontrole dva kluba od tri u FBIH, i postepene marginalizacije hrvatskog kluba u Domu naroda, bila primamljivija od bošnjačkog pitanja u Srpskoj. O hrvatskom da i ne govorimo. Hrvati, prepolovljeni, oslabljeni i pred udarom institucionalne otimačine iz Sarajeva svjesni da u Srpskoj od prvog dana Daytona nemaju snage koncetriraju se na borbu za ravnopravnost u FBIH. Traže partnera u Zagrebu. Zagreb predvođen Mesićem ih odbija. Prirodno, saveznik im postaje Banja Luka. Kad bi bili i potpuno marginalizirani na razini FBIH, samo voljom Banja Luke ostajali bi kao faktor na razini države.
Osim toga elite koje su se povukle na Poljine, znaju da je na stotine tisuća stanova Bošnjaka i Srba se zamjenilo. RS se dodatno srbizirala, Sarajevo se dodatno bošnjakiziralo Bošnjacima iz Srpske. Pokušaj Prvog marta, bila je priča s fiktivnim prijavama. Nitko kao prvomartovci nije svjestan koliki ogroman etnički posao dodatne etničke homogenizacije se odradio, što prirodno, što kroz volje politika nakon rata. Zato ne treba čuditi kako su vođe Prvog marta, nakon kraha te politike shvatile, da je prostor na koji se trebaju skoncetrirati onaj neki drugi.
Sve te godine, kada se morao dogoditi povratak Srba u Sarajevo i Bošnjaka u RS sustavno se škiljilo na Aneks7 koji govori o povratku. Stvaranje vlastitog Lebensrauma, bošnjačkog, SDA-u niti svim ostalim strankama nije bio niti malo mrzak. Reislazimacija, desekularizacija, etnička homogenizacija. Svi su bili sretni. U Srpskoj Srbi. U FBIH Bošnjaci.
Prostor koji su u FBIH naseljavali Srbi u urbanim sredinama danas poptuno kontroliraju Bošnjaci.
Zato nije čudo da se Aneks7 ispunio tek na djelu BIH pod kontorlom zločinačkog HVO-a, najgore vojske koju Balkan pamti otkada je ratovanja, prostor je to zlih ustaša na kojem je i kumulativno i procentno bilo najmanje protjerivanja drugih i trećih.
Statistika je tu neumoljiva. Sud u Haagu procjenio je da je HVO premalo tjerao, zato im je dao drastične kazne. Otjeraš više dobiješ manje kazne. Kako drugačije protumačiti da je prostor Armije BIH, ako se poredi veličina teritorije s brojem protjerani, prostor na kojem danas nedostaje 450.000 Srba i Hrvata, prostor s najdrastičnije promijenjenom etničkom slikom na tlu Jugoslavije nakon 2. svjetskog rata, a da je taj prostor u odnosu na zločince iz RS-a i HVO-a dobio drastično mali broj presuda za ratne zločine? Može li nam to netko pojasniti? Ili je postavljanje ovakvog pitanja fašizam?
Projekt čupanja iz kobnih posljedica apelacije Alije Izetbegovića
Da se danas ponudi sarajevskim elitama poništavanje presude na apelaciju pokojnog Izetbegovića, pitanje je koliko bi ih tu ideju odbilo. Prilično smo uvjereni da se Sarajevo boji da bi sutra polovicu ministara u Vladi FBIH mogli činiti legitimni predstavnici dva malobrojnija naroda u FBIH. Što praktički znači – čuli naš entitet, čuli oni vladaju nad nama. Apartheid i gotovo.
Cilj marginalizacije Hrvata u FBIH najednom se čini kao daleki san. Ne samo da ih se neće marginalizirati, nego presuda Ljubić, u kombinaciji s popisom stanovništva iz 2013 traži da se i srpski klub Doma naroda popuni sukladno volji gotovo iščezlog srpskog naroda u FBIH.
I zato se traži 1991-a. Upravo zato. S tom godinom do sada se nije operiralo.
1991-e je u Sarajevu živjelo 200.000 Srba. Tako bi Bošnjaci , preko Kantona Sarajevo sa 200.000 virtualnih Srba nastavili kontrolirati dva nacionalna kluba od tri.
Tri su puta kojim su sarajevske elite lutale, dok konačno nisu usuglasili stav.
Prvo su traženjem od Hrvata, da krenu Srbima u kantonima s hrvatskom većinom nametati predstavnike tražili pokriće za jučerašnja i sutrašnja nametanja Srba u bošnjačkim kantonima, ali i Hrvata, ako prođe ideja da “svaki kanton mora imati jednog”.
Potom se shvatilo da su Srbi i Hrvati tu ideju prozreli.
Drugi korak je, ovaj koji smo čuli nakon sastanka u ambasadi. Daj šta daš. Ili – ako ako.
Uvođenjem priče o simetriji uređenja RS-a i FBIH, i gašenjem Doma naroda u FBIH, bošnjački lideri šalju jasnu poruku da idu na kockanje s opstankom FBIH.
Na presudu Ustavnog suda, to je sada već jasno, oni nikako neće pristati. Presuda Ustavnog znači pristajanje na to da FBIH jest konsocijacija. Pristajanje da Platformi više nema. I da nikad više u vlasti FBIH neće sjediti oni koje nametne Sarajevo.
Opcija je prihvatiti ravnopravnost u FBIH te tražiti da se sutra u RS-u uvede Dom naroda. Ili tražiti da se FBIH uredi kao RS. Izabrali su riskantniji potez. Svjesni da bi traženjem od RS-a da uvede Dom naroda, isprovocirali daleko moćniju RS da prijeti izlaskom iz BIH.
Stoga će pokušati od FBIH napraviti Srpsku, pa ako to ne prođe jednostavno pustiti FBIH da umre, te iduću fazu utakmice igrati na državnom nivou. Nako što se Federacija nakon izbora uruši a BIH postane unija kantona i RS-a.
Taj put mogao bi imati loše posljedice, no kako u politici sve jeste nepredvidivo, uz mudrost bošnjačkih lidera, i nagli humanizam, koji bi se nekim čudom probudio u njima, moglo bi se dogoditi da na taj način BIH konačno postane rentabilnija država.
Kako će se Vlada FBIH u slulaju neusvajanja Izbornog zakona urušiti, državna vlast će se morati pojačati preuzimajući značajan dio federalnih ovlasti.
No za provedbu ideje gašenja Doma naroda treba nešto više od pustih želja.
Za to je potrebna parlamentarna redefinicija Ustava BIH i FBIH. Koja se može provesti ili nasilno ili demokratski u paralamentima. Očekivati od nekog da sam sebi dokine jedan od najvažnijih instituta zaštite kolektivnih prava naivno je.
Nasilna izmjena Ustava FBIH koju je proveo OHR dovela je već do do rasta nacionalizama i nepovjerenja. Propadanja zemlje.
Novu nasilnu izmjenu Ustava BIH naprosto ne bi izdržala. A odgovornost za krah sustava bi bila na onome tko ju provede.
No u svakom slučaju valja pozdraviti konačno outanje bošnjačkih stranaka, kako ipak žele simetričnu BIH i kako im treći entitet, doduše bošnjački, više nije tabu tema.
Iako izostaju oštre reakcije međunarodne zajednice, kada je u pitanju termin “treći” važno je naglasiti da u tom slučaju, onima koji traže bošnjački entitet, nikako ne bi smio smetati niti hrvatski. Inače bi to bio javno proklamirani fašizam.
Mi možemo imati bošnjački, vi hrvatski ne.
Sarajevske elite su presudom Ljubić dobili izbor da biraju, ili će poštovati svoju zemlju, svoj Ustavni sud i konačno prihvatiti da FBIH zaživi kao konsocijacija ili će ugasiti Federaciju i pozvati na simetrično uređenje zemlje.
Tri republike, građanska državna vlada. Jedan predsjednik.
Ako doista žele simetričnu priču, ne postoji bolja simetrija, tako uređene države.
Trebaju samo malo ozbilnije shvatiti da je to u interesu svih. Naročito Bošnjaka. Samo kad bi državnički zen, u bošnjačkih lidera, konačno postao jači od etničkog.
wpDiscuz