SARAJEVO – Bivši logoraš u Dretelju, vojnom logoru u Čapljini kojim su upravljali Srećko Herceg i Edin Buduljabiš u vremenu prije hrvatsko bošnjačkog sukoba, Ilija Domazet rekao je da su u logoru pripadnici /HOS/ bošnjačko hrvatske vojne formacije koja je priznavala zapovjedništvo Alije Izetbegovića kao vrhovnog komandata HOS-a, tukli sve zatvorene srpske civile svaki dan i noć.
Na suđenju za zločine nad srpskim civilima u logoru Dretelj, tužitelj Tužiteljstva BiH pročitala je iskaze dva svjedoka koji zbog lošeg zdravstvenog stanja nisu u mogućnosti da svjedoče pred Sudom BiH.
Ilija Domazet, koji je iskaz dao u Tužilaštvu BiH 13. marta 2007. godine, ispričao je da je u kolovozu 1992. iz svog stana u Mostaru odveden u Vojnu ambulantu, pa zatim u Dretelj.
Kako se navodi u iskazu koji je pročitan na ročištu, u vojnoj ambulanti sve zatvorenike je saslušavao Ivan Zelenika, koji ih je pritom udarao gumenim pendrekom.
“Odmah je naredio da se skinemo goli i tad je počeo da udara. Kada se umorio, pozvao je svoje ljude koji su nastavili da nas batinaju”, stoji u Domazetovom iskazu.
On je Tužiteljstvu BiH ispričao da je sutradan odveden u logor Dretelj, gdje je ostao dva tjedna
Kako je rekao, u logoru su svi zatvorenici dobijali batine svaki dan, naglašavajući da su ih pripadnici HOS-a tukli svaki dan i noć.
“U Dretelj sam ušao kao zdrav čovjek sa 98 kilograma, crne kose i dobrog zdravstvenog stanja. Za dvije nedjelje, ja sam osijedio, izgubio više od 30 kilograma, a zdravlje mi više nikada nije bilo dobro”, rekao je Domazet.
Ispričao je da su zatvorenici u Dretelju živjeli u veoma lošim uvjetima, te da su, osim svakodnevnih batina, zatvorenike tjerali da progutaju upaljenu cigaretu, kao i da bleje kao ovce, te da pasu travu.
“Ništa od svega ovoga nije bilo strašno kao batine koje smo dobijali. Tuku te do iznemoglosti. Danju, noću. Ili su izvodili iz hangara pa biju pojedinačno, ili njih nekoliko uleti među zatvorenike i tad nastaje masakr”, objasnio je Domazet.
U pročitanom iskazu, Domazet je naveo i da od stražara nikoga nije poznavao, osim što zna da je tada upravnik Dretelja bio Srećko Herceg, koji tada nije imao više od 28 godina.
Herceg je optužen zajedno sa Zelenikom, Edibom Buljubašićem, Ivanom Medićem i Marinom Grubišić-Fejzić za zločine nad zatočenim civilima srpske nacionalnosti počinjene 1992. godine u Dretelju.
Prema optužnici, Zelenika je bivši oficir HOS-a, Herceg komandant Dretelja, Buljubašić zamjenik komandanta kasarne u Dretelju, dok su Medić i Grubišić-Fejzić bivši stražari.
U nastavku ročišta pročitan je i iskaz Slavka Bojanića dat Tužilaštvu BiH u avgustu 2010. godine.
Kako je navedeno u iskazu, Bojanić je u Dretelju bio zatvoren u julu 1992. godine, odakle je doveden iz vojne ambulante u Mostaru.
Prema Bojanićevom iskazu, osim svakodnevnih batina, stražari su noću ulazili u hangar i tjerali zatvorenike da oralno zadovoljavaju jedni druge.
Kako je rekao, jednom je u hangar došla i izvjesna Marina, koja je bila stražar, i sa sobom dovela psa.
“Svi zatvorenici u hangaru morali su da ližu psa ispod repa, a neki su čak morali i da stavljaju pseći polni organ u usta”, naveo je Bojanić u izjavi, te dodao da je upravnik zatvora bio Herceg, dok je Buljubašić bio vjerovatno njegov zamjenik.
U iskazu datom Tužiteljstvu BiH, Bojanić je rekao i da su tokom njegovog boravka u Dretelju od batina umrle dvije osobe.
Nastavak suđenja zakazan je za 12. novembar, kada će Tužilaštvo BiH izvođenjem materijalnih dokaza završiti sa dokaznim postupkom.
wpDiscuz