Adnan Smailbegović, predsjednik Udruženja poslodavaca FBiH, našao se u središtu javne rasprave nakon što je otkriveno da je vlasnica agencije za zapošljavanje stranih radnika njegova snaha. Agencija Unidad pomaže poslodavcima u BiH da uvezu radnike iz drugih zemalja, a Smailbegović ne vidi ništa sporno u toj povezanosti.
Obiteljski interes i javne odluke
Smailbegović je otvoreno priznao da je njegova snaha vlasnica agencije koja posreduje u zapošljavanju stranih radnika, ali odbacuje bilo kakvu povezanost između svog obiteljskog biznisa i stavova o minimalnoj plaći. Ipak, kritičari tvrde da bi veće kvote za uvoz stranih radnika donijele izravnu korist agenciji njegove obitelji, što baca sjenu na njegove javne istupe protiv povećanja minimalne plaće.
Povećanje kvota i jeftina radna snaga
Smailbegović zagovara povećanje kvota za zapošljavanje stranih radnika, tvrdeći da BiH pati od kroničnog nedostatka radne snage. No, njegovi kritičari ukazuju na problem s jeftinim stranim radnicima koji često rade za manje plaće i slabije uvjete nego domaći radnici, što smanjuje pregovaračku snagu lokalne radne snage.
“Sve po zakonu”
Dok Smailbegović tvrdi da radnici u BiH, strani ili domaći, imaju ista prava, iskustva radnika i izvješća medija govore drukčije. Neki strani radnici navodno pristaju na uvjete koje domaći ne bi prihvatili, što dodatno obara standarde tržišta rada. Na pitanje o obiteljskom biznisu i transparentnosti, Smailbegović ističe da nije dužan obavijestiti javnost o poslovima članova svoje obitelji.
Sukob interesa ili nužan biznis?
Smailbegovićevo protivljenje povećanju minimalne plaće, uz istodobnu obiteljsku povezanost s agencijom za zapošljavanje, otvara pitanje sukoba interesa. Njegova retorika o “poreznim opterećenjima” poslodavaca ne nailazi na razumijevanje građana koji su suočeni s niskim plaćama i visokim životnim troškovima.
wpDiscuz
