Ako su starci u ovoj zemlji naučili da se šuti pred komitetom, Aleksandar Skobov je odlučio četiri desetljeća kasnije pred komitetom viknuti.
Ne zbog sebe, nego zbog ideje da ništa nije uzalud, pa ni zatvor ako ga dijeliš s dostojnima.
Skobov, 67-godišnji ruski povjesničar i disident, dobio je 16 godina zatvora jer je rekao da je most na Krim legitiman vojni cilj, da Putin ima brkove od istog porculana kao i Adolf, i da su Kremlj i Washington u čudnoj predbožićnoj trgovini starog imperijalizma.
Nije slagao. Samo je rekao naglas ono što je previše tiho u ruskom čekaćem redu.
U zemlji gdje kazne za riječi idu u decenije, a kritika režima vodi do dijagnoze “subverzivne psihe”, Skobov je opet proglašen teroristom.
Jer povijest, ako se ne nauči, dođe kao farsa. Ili kao isti sudac, samo s digitalnim pečatom.
“Danas će me pitati smatram li se krivim. Ali ja sam taj koji ovdje optužuje”, rekao je Skobov, više za povijest nego za zapisničara.
Optužio je Putina, Trumpa, “dva nitkova” koji, po njegovim riječima, razbijaju svijet, jedan s Crvenog trga, drugi s Capitola.
Presuda? Drakonska. Jer Skobov nije udario nikoga. Samo je razbijao tišine. To je najopasnija vrsta nasilja u diktaturi.
Njegova je priča podsjetnik da je zlo rijetko originalno. Uvijek koristi stare recepte: malo zatvora, malo montiranih suđenja, malo straha, i šaku dijagnoza. Sovjetska psihijatrija sad nosi novo ruho, ali isti stetoskop.
Putin je dobio šutnju. Ali i novu stranicu povijesti s imenima ljudi koji se ne uklapaju. A to povijest često pamti duže od svakog predsjedničkog mandata.
I zato, kad vam kažu da se sloboda piše velikim slovom, sjetite se Skobova.
On ju je potpisao vlastitom kaznom.
wpDiscuz
