Kako su nam javili kolege s Medjugorje.info. fotografije koje su prijavljene kao uznemiravajuće, nakon čega je Facebook ukinuo stranicu Medjugorje.info jesu tekstovi s popratnim fotografijama.
Prvi teskt govori o osnovnoj kršćanskoj simbolici. Simbolici Uskrsa. Simbolici Isusove muke. I činjenica da ga je Facebook ukinio predstavlja najveću sramotu, i najveći anticivilizacijski čin otkada postoji ova socijalna mreža. Budući da je cijela zapadna civilizacija nastala na prosvjetiteljstvu, i budući da je prosvjetiteljstvo iznjedrila upravo Crkva, nakon dva stoljeća zablude, Facebook je udario na sam temelj zapadne civilizacije – osnovnu nit kršćanstva.
Kršćani naime vjeruju, a u to vjeruje i američki predsjednik Trump, kao i njegov prethodnik, kada polažu ruku na Bibliju, duboko vjeruju da je Isus svojom smrću otvorio vrata raja čocjeku. Svakom čovjeku bez obzira je li vjernik ili nije.
Sve do tada svi živi na zemlji nakon smrti su bili u predpaklu ili paklu. Vrata raja nisu postojala. Duše su čekale Uskrs. Tek Isusovom smrću otvaraju se vrata raja. Čak je i sveti Josip čekao u predpaklu Isusovo uskrsnuće kako i tek tada je otišao u raj. To je osnovni motiv kršćanske vjere. Osnovni motiv i smisao Isusovog dolaska na zemlju. U 21-om stoljeću vlasnik Facebooka procjenio je da je taj sadržaj uvredljiv???
Tekst govori osim toga o svećeniku koji daje svoj život da spasi vojnika.
“Dogodilo se to godine 1757. za vrijeme nesretne francuske revolucije. Uhitili su mornare koji su se nalazili na brodu. Rano ujutro odvedu ih i objave proglas da će svaki deseti biti strijeljan. Strah je zahvatio momke. Svaki se bojao da on ne bude onaj deseti… Padali su u nesvijest čim bi čuli zapovijed: “Broj deset naprijed!” Vidjevši da je on na redu, jedan mladić se sav tresao od straha. Odjednom osjeti da ga netko vuče za rukav. Okrene se, a već je iz reda izlazio starac župnik koji je išao među osuđene.
Slijedila je druga zapovijed. Čuo se pucanj i desetak momaka je ležalo mrtvih na zemlji, a među njima i stari župnik. Mladić je bio duboko dirnut: On je umro umjesto tebe! Da on nije umro, ti ne bi bio živ!” – stalno mu je nešto šaptalo u duši.”
Drugi tekst govori o čudesnoj snazi molitve i arkanđelu Mihaelu kojem se vojnik koji odlazi u rat u Koreju zavjetovao i taj isti vojnik vjeruje da je tom molitvom sebi spasio život. Zašto je taj tekst uvredljiv bilo kome?
Vjerojatno stoga jer taj isti uopće nije pročitao tekst. Pa je na slici vidio vojnike HV-a i poruku kako se molitvom vodio rat. Što uopće nije niti poruka niti tema teksta.
Od kada je svijeta i civilizacije, vjere su propovjedale molitvu, molitve svece, a sveci su bili zaštitnici.Netko tko je prijavio ovaj link očito je to činio prijavljujući propagiranje rata. No u tekstu se ne slavi rat nego snaga molitve. A vjeroistpovjest je slobodna stvar svakog pojedinca i njegova osnovna ljudska sloboda i ljudsko pravo koje se ne bi smjelo sankcionirati. Osim na Facebooku.
Drugi tekst koji je Facebook kaznio govori o a ratniku koji odlazi u Koreju.No po savjetu majke moli se arkanđelu Mihaelu. I njega je Facebook uklonio a potom banirao Medjugorje.info. Nevjerojatno no istinito. U nastavku kao dokaz sam tekst:
ČUDESNA SNAGA MOLITVE ANĐELIMA Vojnika u ratu spasio arkanđeo Mihael
Priče o čudesnim posredovanjima anđela ispričanih u jednoj knjizi
Često čujemo o čudesnim pričama koje su se dogodile vojnicima u ratu. Prisutnost sv. Mihaela arkanđela bila je odlučujuća u nekoliko slučaja. No, ovaj je slučaj možda najimpresivniji: priča o Mihaelu pripovijedana u pismu koje je on sam pisao svojoj majci i navedena u knjizi Marcella Stanzionea – “Doticaj s anđelima čuvarima”
Prije odlaska u Koreju, napisao je majci: “Savjetovala si me da se svaki dan molim svetom Mihaelu. Uvijek sam to činio, ali kada su me poslali u Koreju, molio sam sve češće. Jednog sam dana bio na fronti u izviđanju sa svojom patrolom. Istražili smo područje kako bi pronašli sjevernokorejske gerilce.”
Taj neobičan kolega
Tijekom istraživanja područja, Mihael se našao uz člana patrole kojeg nije poznavao. Također se zvao Mihael.
“Počele su padati velike snježne pahulje. U trenu je sve bilo zamagljeno. Hodao sam kroz bijelu i vlažnu maglu sa snijegom koji mi se lijepio za čizme. Mog kolege više nije bilo. ‘Mihaele!’, viknuo sam zabrinuto.
Iznenada sam osjetio njegovu ruku u svojoj ruci, a glas mu je bio topao i jak. ‘Uskoro će prestati sniježiti’, rekao je i njegovo se proročanstvo ostvarilo. Za samo nekoliko minuta, snijeg je prestao padati. Izašlo je sunce koje je izgledalo kao velika svjetlosna kugla.”
Zatrpani u snijegu
Mihael se okrenuo da vidi gdje je ostatak patrole. Nikoga nije vidio. “Izgubili smo ostale dok je padao snijeg. Kad smo stigli do vrha brijega, pogledao sam naprijed. Mama, srce mi je stalo. Ondje je bilo sedam komunističkih gerilaca i nosili su one svoje smiješne šešire. ‘Dolje, Mihaele!’, viknuo sam i bacio se na smrznuto tlo. U istom sam trenutku čuo pucnjeve puški.”
Pucnjava
Međutim, taj je čovjek ostao na nogama, a metci ga nisu pogodili.
“Stajao je tamo i ničim nije pokazao da želi uzvratiti paljbu. Možda sam bio u šoku jer mi se učinilo da ponovno pred sobom vidim Mihaela, ali ovaj put mu je lice bilo okruženo blistavom svjetlošću. Činilo se kao da se preobražava dok ga promatram. Postao je veći, ruke su mu se produžile. U jednoj je ruci držao mač koji je zasjao s tisuću svjetala. To je posljednje čega se sjećam prije nego li me pronašla moja patrola.”
Ovdje ne postoji nijedan Mihael
Mihael je ispričao ostalim vojnicima o neprijatelju s kojim su se susreli on i Mihael. “Gdje je Mihael?”, pitao ih je, a oni su se zbunjeno pogledali. “Gdje je tko?”, pitao ga je jedan od njih. “Mihael, Mihael… veliki vojnik s kojim sam bio prije snježne oluje.”
“Momče”, rekao mu je dočasnik, “nisi bio ni s kim. Ni na trenutak te nisam izgubio iz vida. Otišao si predaleko. Htio sam te dozvati, ali si već bio nestao u oluji.”
Preveo i priredio medjugorje-info.com l Aleteia
poskok.info
wpDiscuz