Sjećanje na ljubav: Prije 20 godina ubijeni sarajevski Romeo i Julija

Prošlo je točno dvadeset godina od dana kada su u smrt otišli Admira Ismić i Boško Brkić.
Sarajevski Romeo i Julija, ubijeni 18. svibnja 1993. dok su pokušavali pobjeći iz opkoljenog Sarajeva.
Admira Ismić i Boško Bato Brkić rođeni su 1968. godine i beskrajno su se voljeli. Spremali vjenčanje. Cijelo Sarajevo je u tome vrijeme prepričavalo ljubav između Admire i Boška. Ali nisu bili spremni na Zlo, na ludilo koja se dogodilo u Sarajevu i cijeloj Bosni i Hercegovini.
Nakon više od godinu života pod opsadom Admira i Boško odlučili su napustiti Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu, a jedini izlaz bio je preko Vrbanja mosta, gdje su došli oko 17 sati.
Snajperski metak je pogodio Boška i on je pao i poginuo. Drugi metak je pogodio Admiru koja je bila smrtno ranjena, ali uspjela je dopuzati do Boška, ​​zagrliti ga, kako bi zajedno umrli.
Njihova tijela su sedam dana ležala nasred Vrbanje, jer je UNPROFOR odbio izvlačenje tijela dok se ne proglasi primirje. Izvukli su ih pripadnici radnog voda VRS. Nekoliko dana kasnije Admira Ismić i Boško Brkić su prvo sahranjeni na groblju u Lukavici.
Po želji Admirinih roditelja, nakon rata njihova tijela su prebačena u Sarajevo i sahranjena na groblju Lav.
Istraga o ubojstvu Admire i Boška nikada nije provedena, a njihov ubojica nikada nije službeno otkriven.
Život, ljubav i smrt Admire i Boška nemaju nikakvo obilježje u Sarajevu, njihovom rodnom gradu. U blizini mjesta gdje su ubijeni, uz rijeku Miljacku, počinje Vilsonovo šetalište, omiljeno sastajalište mladih. Ali, nijedno drvo, nijedna klupa ne nosi ime ovog para.
Grupa ‘Zabranjeno pušenje’ o ovoj nezaboravnoj ljubavi snimila je pjesmu i spot ‘Boško i Admira’, kao najavni singl svog desetog studijskog albuma.
Zato je pjesma ispjevana o njima mala nada da će se u ovom gradu iu ovoj zemlji poštovati ljubavi koje se “stavljaju ispred zastava”, kako pjeva Davor Sučić, frontmen gupe Zabranjeno pušenje. O osnovnoj ideji pjesme on je za RSE rekao:
“To je poznata priča sarajevska – o sarajevskom Romeu i Juliji, o Bošku i Admiri, mladim ljudima koji su nesretno stradali u ratu boreći se da nađu mjesto za svoju ljubav, za svoju slobodu. To je jedna simbolična priča koja je aktualna i danas – poslije toliko godina mira mi još uvijek tragamo za ljubavlju i slobodom u ovoj državi. Ja sam nekako u toj priči našao dosta veze s našim životima i sa onim što se nama danas događa. “
Jedan od očevidaca smrti dvoje mladih, prije nekoliko godina je opisao kako je kod njih vidio nadu za život bez rata:
“Djevojka je mahala torbom, držali su se za ruku, iu tom trenutku ona je odskakanje. Najednom ih je presjekao rafal – i legli su onako zagrljeni. “
Admirina roditelji i Boškova majka mnogo puta su do sada govorili o svojoj djeci. Iz arhivskog materijala RSE izdvajamo riječi Admirinih roditelja, Zije i Nedrete Ismić:
“Stalno je govorila: ‘Zar misliš da je pošteno da on ide sam, a da ja ostanem?’ To da pođe bila je njena odluka. Mislila je da je ljubav jača i od smrti. “
“Umiješao se rat u ljubav, to je taj problem. A onda prestaju svi zakoni i ljubavi i svega. Postoji samo zakon rata. “
Jedna od najljepših ali i najtragičnijih ljubavnih priča nije zaštićena od politizacije, od nagađanja tko je is koje strane ispalio smrtni rafal. Srce Boškove majke, Rade Brkić, je iskreno:
“Ne razmišljam uopće tko ih je ubio. Jednostavno i kad bih doznala za tog čovjeka i kad bih ga vidjela pred sobom, samo bih ga pitala: ‘Čovječe, zašto si to učinio?’ Ništa više. “