“Prošla sam s njima i vjenčanja, rođenje djece, a, nažalost, i rastave i smrti najbližih…”
Zorislav Srebrić “ostario” je uz reprezentaciju, a nasljednik u poslu u kojem se moraš brinuti da reprezentativcima ne fali ni ptičjeg mlijeka preuzela je Iva Olivari Puhalo. O igračima se brine poput majke, a tijekom utakmice sjedi na klupi za pričuvne igrače.
– U HNS-u radim od 1992. godine. Prvo sam radila u Međunarodnom odjelu, koji pokriva velik dio aktivnosti u savezu, od transfera igrača do organizacije utakmica svih uzrasta i kategorija, korespondenciju s Fifom, Uefom, stranim savezima… Danas mi to itekako koristi. Nakon izbora Davora Šukera za predsjednika preuzela sam funkciju team menadžerice A reprezentacije – rekla je Iva za 24 sata.hr i dodala:
– Nogomet doista jest muški svijet, doživljava se kao muški sport ne samo u Hrvatskoj nego u većini zemalja. Međutim, možemo se pohvaliti da je u našem savezu više žena od muškaraca i moram naglasiti da neke od mojih kolegica vode važne poslovne procese u savezu.
Od prvog dana u savezu je i Ivančica Sudac, prva žena koja je bila delegat u povijesti na završnoj utakmici jednog Uefina natjecanja u muškoj konkurenciji. Bilo je to nedavno, u finalu Europske lige između španjolskog Atletico Madrida i francuskog Olympique Marseille.
– Ivančica je to svojim radom i sposobnostima itekako zaslužila. Takve su vam žene u HNS-u! Davno smo shvatile da je jedini način zasukati rukave i dokazati se svojim radom – rekla je Iva.
Kaže da ne može zatomiti tenzije dolje na klupi, pogotovo na velikim natjecanjima.
– Stresno mi je, a ova utakmica protiv Danske bila je za infarkt. Napetost nastojim zatomiti da ne prenosim na ostale članove stožera i igrače – kaže.
S igračima ima prijateljski odnos. Može ući i u svlačionicu, ali onda obavezno pokuca i pita ima li golih. U svakom trenutku može doći do bilo koga od njih.
– Mi smo i inače u svakodnevnom kontaktu. Od svih imam brojeve, koje od mene nitko ne može dobiti, ne iskorištavam to što smo si dobri. Većinu ih poznajem otkad su bili djeca. Svi su oni velike zvijezde, ali me maksimalno uvažavaju. Čujemo se uvijek za Uskrs i Božić, čestitamo si. Ako bude nekih lošijih trenutaka, kažemo si što si imamo i krenemo dalje. Ja se postavim da sam ja tu zbog njih, ne oni zbog mene. I imaju maksimalno povjerenje, sve znam. Prošla sam s njima i vjenčanja, rođenje djece, a, nažalost, i rastave i smrti najbližih – rekla je Olivari Puhalo i podsjetila na jedan takav težak slučaj u reprezentaciji.
– Na Euru u Francuskoj nakon duge i teške bolesti preminuo je otac našeg tadašnjega kapetana Darija Srne. Vijest smo čuli na aerodromu. Evo, i sad se ježim kad se sjetim situacije. S jedne strane gubitak voljenog oca, a s druge strane nesebična podrška cijele ekipe i zajedništvo. To su trenuci u kojima je sve to oko nas puno više od nogometa.
Kaže Iva da je među najvećim zafrkantima Domagoj Vida, ujedno zadužen za glazbu. Ivu ne zafrkavaju previše, iako niti ona nije pošteđena.
– Uvijek je atmosfera na velikim natjecanjima odlična, osobito kad su rezultati ovako dobri. A dečki su uvijek spremni za šalu, ali ni ja ne ostanem dužna. Više od toga nećete čuti – dodala je Iva.
Nije pošteđena ni nadimaka, kojih ima sve više…
– Imam razne nadimke, koje mi daju ovisno iz kojeg podneblja dolaze. Od Ivka i Ivča do Ive i Ivuške. Mlađi kada dođu kažu ‘teta Iva’, ali brzo ‘tetu’ ostavimo po strani.
Ovo joj je već osmo veliko natjecanje koje prolazi s reprezentacijom. Bila je na četiri europska, a ovo joj je i četvrto svjetsko prvenstvo. Ponosna je na “toliko utakmica u nogama”, iako kaže da joj nije lako.
– Naporno je, mijenjamo avione i hotele svakih nekoliko dana. Zato je važan timski rad, svi kolege iz saveza koji su ovdje pomažu jedni drugima koliko mogu i stignu jer smo svi pod velikim pritiskom obaveza. Dobra smo ekipa, uskačemo i pomažemo jedni drugima. Igrači moraju imati najbolji mogući servis jer u konačnici svi smo mi ovdje zbog njih – rekla je.
Najgori su joj dani uoči prvenstava ili samih utakmica, kad treba sve organizirati. Smještaj, kamp, prehranu, prijevoz…, a igračima ne smije ništa nedostajati.
– Volim svoj posao, ali često nema nikakve veze s nogometom. Vrlo je dinamičan i ponekad fizički naporan. Nije mi se jednom dogodilo da se probudim usred noći i trebam se skoncentrirati da se sjetim u kojem sam gradu. Kao ženi i majci često je bilo pravo umijeće uskladiti poslovne obveze s obvezama kod kuće, osobito kad su djeca, Fran i Lea, bila mala, i ovaj posao doista ne bih mogla raditi bez podrške obitelji i bez dobre organizacije – opisala je Iva.
Za razliku od igrača i stručnog stožera, na dan utakmice osjeti olakšanje.
– Kada dođe dan utakmice, do tada je moj posao velikim dijelom završen. Čekam sastav koji mi izbornik obično da poslije sastanka, a koji moram popuniti i predati delegatu 90 minuta prije početka utakmice – kaže Iva.
Dnevnik.ba
wpDiscuz