Jerko Ivanković Lijanović bio je dulje od 10 godina jedna od uzdanica određenih krugova međunarodne zajednice ali i sarajevskih političkih elita preko kojeg se trebalo provesti proces dekonstituiranja hrvatskoga naroda u BiH. Danas je pak Jerko Lijanović osuđen na 12 godina zatvora. U međuvremenu je izvarao mnoge naivne stanovnike BiH.
Ime Jerka Lijanovića ostat će zbog sudjelovanja u platformaškoj Vladi FBiH zauvijek upisano u povijest kao osobe koja je aktivno sudjelovala na obespravljivanju vlastitoga naroda zajedno sa Živkom Budimirom, Zvonkom Jurišićem, Ćanom Primorce, Vjekoslavom Čamberom i drugima.
Jerko Lijanović rođen je u selu Kočerin kod Širokog Brijega 1969. godine u obitelji Stipe Ivankovića zvanog Lijan. Jerko je treći po starini od ukupno četvorice braće: Joze, Slave i Mladena.
https://twitter.com/nikollayzhird/status/1054345403473297408
Redovno je završio šest razreda osnovne škole, a ostatak obrazovanja pohađao je u sklopu večernje škole. Maturirao je izvanredno na Poljoprivredno-prehrambenom školskom centru u Sarajevu.
Prije rata u Bosni i Hercegovini pomagao je ocu Stipi Ivankoviću zvanom Lijan oko financija u obiteljskoj kompaniji “Lijanovići” koja se bavila preradom mesa. Privatne kompanije su u vrijeme socijalizma mogle imati najviše 5 zaposlenika, a Lijan je zaposlio svoja četiri sina. U vrijeme rata opskrbljivali su mesom Hrvatsko vijeće obrane. Nakon rata kompanija “Lijanovići” se znatno proširila i njezina vrijednost u jednom trenutku je procijenjena na 70 milijuna eura.
Obitelj Lijanović osnovala je 1. listopada 2001. Narodnu stranku Radom za boljitak u Širokom Brijegu. Nakon osnivanja stranke, Jerko je imenovan njezinim dopredsjednikom, dok je njegov brat Mladen imenovan predsjednikom. NS Radom za boljitak je pokušavala dobiti glasove unutar sva tri konstitutivna naroda i u tomu je u određenoj mjeri i uspijevala, sve dok se nakon izbora 2006. godine nije pokazalo da su Lijanovići kupovali glasove po cijeni od 100 KM.
No, naravno, glasove nisu uistinu i platili svima onima koji su za njih glasovali, ali to ih nije spriječilo da i 2010. okušaju izbornu sreću. Ponovno su se upustili u kupovinu glasova, a „dugove biračima“ su vraćali tako što su manipulirali poticajima za poljoprivredu budući da je Jerko postao dopremijer i ministar poljoprivrede u platformaškoj Vladi FBiH.
Naime, nakon izbora 2010. godine Lijanović je zajedno s HSP-om Zvonka Jurišića ušao u notornu platformašku Vladu FBiH gdje je služio kao paravan za obespravljivanje hrvatskoga naroda.
Podsjećamo kako ni NS Radom za boljitak ni HSP Zvonka Jurišića nisu imali izborni legitimitet zastupanja hrvatskoga naroda u Vladi FBiH, nego ih je u vlast uvukao SDP Zlatka Lagumdžije a sve je „odobrio“ visoki predstavnik Valentin Inzko famoznom računicom kako je pet jedna trećina od 17 izaslanika u hrvatskom klubu Doma naroda FBiH koja je bila potrebna za izglasavanje platformaške Vlade FBiH.
Upravo u tom mandatu (od 2010. do 2014. godine) Lijanović je doživio svoj politički zenit – tad je upravljao silnim milijunima namijenjenima razvoju poljoprivrede u Federaciji BiH, koje je preusmjerio u podmirivanje dugova koje je njegova stranka napravila na ime kupovine glasova.
Od 2014. godine njegova politička karijera je u slobodnom padu, prezren je od hrvatskoga naroda, a bošnjački i srpski mu nisu zaboravili da ih je prevario pri kupoprodaji glasova. U tom periodu je vidljivo da su mu i njegovi međunarodni pokrovitelji otkazali „zaštitu“ te se uskoro počeo pojavljivati pred sudovima. Lijanović je naime dugo vremena bio miljenik stranih ambasada, s obzirom na to da im je uspješno „prodavao“ priču o multietničnosti i slozi među narodima koju eto „kvare zločesti nacionalisti“.
Jerko Lijanović je tako postao i simbolom svih promašaja politike međunarodne zajednice u BiH.
Danas se Lijanović pred Sudom BiH nepravomoćno osuđen na 12 godina zatvora. Priča je teško mogla drugačije završiti.
Jurica Gudelj l Dnevnik.ba
wpDiscuz