Ovih dana je Ministarstvo državne imovine objavilo novi natječaj za prikupljanje javnih ponuda kojim žele ikome prodati nekadašnju slavnu školu. Početna cijena je nekih 12 milijuna kuna, ali, barem sudeći po dosadašnjem interesu, neće im to uspjeti. Prije više od deset godina baratalo se svotom od oko 45 milijuna kuna, ali su ponuđači redovito odustajali zbog nesređene dokumentacije.
Otkako je otišao i posljednji predavač iz škole, pokušalo se nešto napraviti na turističkom planu i onda je došao Domovinski rat. Hotel Zagorje je postao sklonište izbjeglicama iz Vukovara. Posljednje izbjeglice otišle su iz hotela još tamo 2003. godine, ali do danas nitko nije osmislio plan i projekt za revitalizaciju hotela na pogodnoj lokaciji.
Nela Laptoš, zagrebačka fotografkinja i autorica projekta Abandoned Croatia (Napuštena Hrvatska), u sklopu kojeg posjećuje, dokumentira i objavljuje fotografije i informacije vezane uz zapuštene i napuštene objekte diljem zemlje opisala je jedan svoj posjet derutnoj građevini. “Posljednju sam fotografirala nekadašnju Političku školu u Kumrovcu, u kojoj su se školovali naši političari, a koja kasnije postaje Hotel Zagorje. Danas izgleda kao scena iz nekog horor filma. To je ogroman objekt, arhitektonski vrlo zanimljiv, s oko 150 soba, ambulantom, velikom sportskom dvoranom, atomskim skloništem”, kazala je svojevremeno Nela u razgovoru za Express.
Iako sama građevina zjapi prazna, određeni desničarski krugovi joj se okreću kao nekakvoj aveti prošlosti. Spomenimo ovdje dva primjera napada s desnice na, pomalo i simbolično, dvije žene u politici. Tijekom rata za prevlast u HDZ-u i poraza Jadranke Kosor, izišla je u javnost priča da je Tomislav Karamarko ucjenjivao Jadranku nepostojećom snimkom seksa nastalom upravo u Kumrovcu. “Kažu da su me ucijenili tim filmom i tražili od mene da odem iz Sabora, a da ja nisam otišla jer sam procijenila da u tom pornofilmu izgledam odlično i da ću izazvati empatiju kao Severina…Ne mogu samo odmahivati rukom i šutjeti dok se to smeće vrti po portalima”, kazala je Kosorica o tom razdoblju svog života.
Drugi je napad na pučku pravobraniteljicu Loru Vidović. Kada je ona javno ustala protiv relativizacije ustaških zločina i hladnog promatranja takvih događaja, desnica je odmah skočila na nju. Jedan desničarski portal objavio je tekst pod naslovom “Seminarski rad Lore Vidović ispao iz arhiva Partijske škole u Kumrovcu” gdje autor, između ostaloga, piše i ovako: “Izostane li ostavka ili cipela, treba iznova otvoriti Partijsku školu i institut pučkoga pravobranitelja premjestiti u Kumrovec”.
U stvarnosti, pak, ta institucija prolazi svoje najteže dane. Siniša Hajdaš Dončić, kao ministar u Milanovićevoj vladi, puštao je informacije da Kinezima nudi med i mlijeko za ulaganje u Hrvatsku. Tako se pojavila i priča da bi školu u Kumrovcu ponudili za razvoj kineskog tehnološkog centra. Ako i jest ponuđena, više je nego očito da od toga nije bilo ništa.
Ranije spomenuta premijerka Kosor čak se našla u središtu priče da će kumrovečka škola završiti u crkvenom vlasništvu. Kosorica je, naime, postigla dogovor s Kaptolom da se crkvi dio odštete na ime oduzete imovine plati u “naturi”, kad već država nema dovoljno gotovine za takve pothvate.
Dobar dio hrvatske političke vrhuške odlazio je u Kumrovec na edukacije, ali mnogi će to prešutjeti. Među predavačima su bili i filozof svjetskog glasa Slavoj Žižek, ali i jugoslavenska vrhuška od Dolanca do Gligorova.
Danas i država i polaznici peru ruke od svoje povijesti.