Kad je Sandra Benčić iz Možemo! prva ispalila rafal prema Thompsonovu koncertu, nije bilo teško pogoditi tko će slijediti – SDP, partija koja više ne zna je li joj glavni suparnik HDZ ili vlastito pamćenje. Dan kasnije, stigla je reakcija: “svjetska sramota”, “državna logistika”, “pakao Jure i Bobana” – sve što treba da se odmakneš od glazbe i približiš Parizu. I Bruxellesu. I festivalskoj ljevici.
Ali problem nije Thompson.
Problem je Možemo!
Jer SDP, koji desetljeće drhti pred vlastitom sjenom, shvatio je da im nova urbana ljevica otima birače ne samo u Rijeci i Zagrebu, nego i među onima koji su nekad pjevali „Bojnu Čavoglave“ na terasi pa onda navečer glasali za socijaldemokraciju. Ti birači danas više ne glasaju. Ili su – Bože pomozi – prešli u tišinu.
SDP-ova dilema: pjevati ili se sramiti
U komentaru SDP-a sve je jasno osim jedne stvari – što biste vi napravili drugačije?
– Bi li ukinuli koncert?
– Zabranili pjesmu?
– Uhitili publiku?
– Ili možda izrekli nešto o tisućama branitelja kojima je ta pjesma značila život, a ne ideologiju?
Ne. SDP to ne može. Zato što im je Thompson veći problem od inflacije.
Jer on ih podsjeća na vlastiti poraz kod ljudi koji su, unatoč svemu, domoljubi. A nisu ustaše.
I da, nije problem glazba
Točno kažu: „Problem nije glazba.“
Ali zaboravljaju dodatak: Problem je što narod tu glazbu – voli. I ne zbog Jure i Bobana. Nego zbog onog trenutka kad je pucao s brda, a netko je pjevao u dolini.
I zato dok Možemo! pljuje, a SDP pokušava kopirati pljuvačku – HDZ šuti i broji. Ne glasače, nego dane do izbora.
Jer zna da, kad Možemo i SDP dijele lekcije o moralu, narod radije sluša Čavoglave. I onda glasa – za šutnju.
wpDiscuz
