Hrvatsko vijeće obrane Sarajevo osnovano je 1992. kao političko i vojno uporište hrvatskog naroda u Sarajevu, a prva vojna zaokružena formacija (HVO brigada Kralj Tvrtko) formirana je 5. prosinca 1992.
Sarajevski HVO bio je povezan s ostatkom HVO-a tadašnje Herceg-Bosne. Krajem 1992. i početkom 1993. zahlađuju bošnjačko-hrvatski odnosi i dolazi do krvavog sukoba, a u studenom 1993. prisilno se ukida HVO Sarajevo te se formira Hrvatska brigada Kralj Tvrtko, prisilno u sastavu I. korpusa Armije BiH.
Piše: Hrvoje Mandić | Bild.ba
Hrvatsko vijeće obrane (HVO) Sarajevo bilo je pod sustavnim pritiskom muslimanskih tijela vlasti od sredine 1992. što je međusobni rat samo zaoštrio. Brigada HVO-a Kralj Tvrtko označena je nepoćudnom od muslimanskog ratnog i političkog vrha u Sarajevu koji je krenuo u otvoreni rat prema toj brigadi i općenito HVO-u grada Sarajeva.
BRIGADA HVO-A KRALJ TVRTKO
HVO Sarajevo je, u rujnu 1992., bio jedina multietnička vojska jer su u njegov sastav pristupili, pored Hrvata, i Srbi i Muslimani.
U Sarajevu je 5. prosinca 1992. utemeljena brigada Kralj Tvrtko u sastavu HVO-a, a bila je organizirana u četiri bojne i vojnu policiju te je u svom sastavu, u veljači 1992., brojila 1650 vojnika. Prema nekim izvorima, brigada je u srpnju 1993. brojila 2404 vojnika, od toga 75 posto Hrvata, 12 posto Muslimana-Bošnjaka, osam posto Srba i pet posto ostalih.
Prema mišljenju predsjednika HVO-a Sarajeva Slavka Zelića znatan broj Muslimana-Bošnjaka napustio je brigadu uslijed izbijanja muslimansko-hrvatskog rata, ali i zbog tvrdnje kako sarajevski HVO nije bio prihvatljiv za muslimansko političko i vojno vodstvo u Sarajevu.
Kad je riječ o crti bojišta jedna postrojba jačine 150 vojnika brigade HVO-a Kralj Tvrtko bila je stalno angažirana na položajima prema Grbavici, Dobrinji i Stupu, točnije prema položajima Vojske Republike Srpske (VRS). Zelić navodi kako je sarajevski HVO, unatoč tome što je bio razdijeljen, uspio držati organiziranu obranu tijekom svibnja 1992. na području naselja Mejtaš, Marijin Dvor, Novo Sarajevo, Stup i Pofalići.
Razlog razdijeljenosti unutar sarajevskog HVO-a bio je sukob između Velimira Marića koji je vodio HVO na Stupu, te Marinka Pejića koji je vodio HVO na području općine Novo Sarajevo. Sarajevski mediji pod kontrolom muslimansko-bošnjačke vlasti prozivali su svojevremeno Velimira Marića jer je odbijao priključiti se HVO Teritorijalnoj obrani (kasnije Armiji BiH).
SARAJEVO 1993. NASILNO GAŠENJE HVO-A
Prema podacima Caritasa, u Sarajevu je početkom ožujka 1993. živjelo oko 25.000 Hrvata, koji su također počeli osjećati nesuglasice između HVO-a i Armije BiH na široj razini.
U izvješćima iz travnja i svibnja 1993. brigade HVO-a Kralj Tvrtko, upućenim Glavnom stožeru HVO-a, navodi se kako Armija BiH vrši pritiske na pripadnike brigade na način da se vojnici Muslimani premještaju iz brigade bez konzultacije sa Zapovjedništvom i vrbuju da prijeđu u Armiju BiH te da se šalju pozivi iz općinskih sekretarijata obrane za mobilizaciju u Armiju BiH vojnicima koji su mobilizirani u HVO.
U srpnju je Štab Vrhovne Komande (ŠVK) Armije BiH predlagao da se nacionalni sastav brigade prilagodi nacionalnoj strukturi grada Sarajeva što je značilo da se brigada Kralj Tvrtko transformira u postrojbu Armije BiH. Zamjenik komandanta ŠVK-a Armije BiH iz srpske kvote Jovan Divjak također je 13. kolovoza predložio da se brigada Kralj Tvrtko reorganizira, odnosno da se prestroji u postrojbu Armije BiH.
U istom mjesecu je zabilježeno nasilničko ponašanje vojnika Armije BiH nad 130 bojovnika HVO-a, a pri tome su ubijena dva pripadnika HVO-a. Prema jednom izvješću pripadnici brigade Kralj Tvrtko žalili su se inspekcijskom timu ŠVK u srpnju 1993. prilikom obilaska crte kako su nedovoljni opskrbljeni, da im se postavljaju zamke te da vojnike te brigade hapse i odvode na kopanje rovova.
Pored toga, navode i kako im je oduzeto vozilo koje razvozi hranu na crte bojišta. Istovremeno, Alija Izetbegović je preko Komande 1. korpusa Armije BiH uputio ultimatum brigadi Kralj Tvrtko 22. rujna o povlačenju brigade, predaji položaja u gradu i ulasku brigade u sastav tog korpusa. Zelić u svom memoarskom djelu Hrvati u obrani Sarajeva navodi da su pritiske na njega vršili i određeni hrvatski političari u Sarajevu koji su također željeli da sarajevski HVO uđe u sastav Armije BiH.
U pritiscima na HVO u Sarajevu muslimanske institucije imale su potporu dijela sarajevskih Hrvata koji su ih podržavali iz osobnih razloga. Vojni i politički čelnik HVO-a Sarajevo Slavko Zelić ustvrdio je 13. rujna 1993. u dopisu Mati Bobanu da podlogu za ovakve radnje pravi Katolička crkva.
Zelić je ustvari samo proslijedio dojam koji je stekao na sastanku predstavnika hrvatskih institucija održanom 10. rujna 1993. u Sarajevu. Krajem rujna 1993. Uprava bezbjednosti ŠVK-a Armije BiH proslijedila je informaciju da HVO Sarajevo predlaže zamjenu zone djelovanja u gradskom dijelu korita Miljacke, što se interpretiralo kao smišljeni čin „politike HVO na planu realizacije tzv. hrvatske općine Stup – Kiseljak“. Posredno je to bila i optužba za suradnju s VRS-om.
Tvrdnja je bila neutemeljena i za takvo što HVO nije imao ni snage ni planova. Brigada je bila pod muslimanskim pritiskom i nastojalo ju se izvući s crte i poslati na drugi dio bojišta, najprije jedan bataljun na brdo Žuč, potom jednu satniju na Igman, a poslije je u optjecaju bila i kombinacija da se stavi u pričuvu I. korpusa Armije BiH.
Zajedničko svim opcijama bila je namjera da se brigada rastroji i uvede u sastav muslimanske vojske. Zapovjedništvo brigade protivilo se takvim naredbama, u čemu je imalo deklarativnu potporu Glavnog stožera HVO-a. Uz posredovanje UNPFOFOR-a zapovjednik HVO-a i brigade Slavko Zelić osobno je 23. rujna tražio od Alije Izetbegovića da se postrojba me povlači iz svoje zone djelovanja, pa je provedba odgođena za 1. listopada.
Već idućeg dana Armija BiH tražila je da HVO izvrši naredbu, pa je predsjednik HRHB Mate Boban 2. listopada 1993. tražio od zapovjednika UNPROFOR-a generala Francisa Briquemonta intervenciju kod Izetbegovića u svrhu povlačenja naredbe. To je i učinjeno idućeg dana te je dobiveno obećanje da neće biti napada na HVO.
U HVO-u Sarajevo s pravom su smatrali da se radi samo o odgađanju pritiska, posebice jer se protiv HVO-a vodio medijski rat. Krajem mjeseca postojanje HVO-a u Sarajevu približilo se kraju jer je 28. listopada 1993. ŠVK Armije BiH naredio da se gradski stožer HVO-a s pristožernim postrojbama kao i svi općinski stožeri HVO-a na području općina grada Sarajeva rasformiraju.
„Dosadašnja brigada“ HVO-a Kralj Tvrtko preimenovana je u Hrvatsku brigadu Kralj Tvrtko i stavljena pod izravnu komandu I. korpusa ABiH. Naredba je obavljena ujutro 6. studenog 1993. kada je Specijalna policija MUP-a RBiH napala i zauzela stožer brigade, a potom su napadnute i zarobljene ostale postrojbe, koje nisu pružile otpor. Zapovjedništvo brigade je uhićeno, a zapovjednik Slavko Zelić optužen na insceniranom sudskom procesu i držan u zatvoru nekoliko mjeseci prije nego što je razmijenjen u Mostaru.
Napad Armije BiH i MUP-a BiH na sarajevski HVO, u čijem sastavu je bila brigada Kralj Tvrtko do kojeg je došlo 6. studenog je izvršen na temelju zaključka Predsjedništva BiH o transformaciji HVO-a i njegovom uključivanju u postrojbe Armije BiH, čime je sarajevski HVO prestao postojati.
Brigada Kralj Tvrtko preimenovana je u 142. hrvatsku brdsku brigadu Kralj Tvrtko u sastavu I. korpusa Armije BiH. Na taj način, ratni vođa Muslimana-Bošnjaka Alija Izetbegović je destabilizirao vojno vodstvo Hrvata u Sarajevu i njihovo političko vodstvo podredio svojim ratnim ciljevima.