Sanja Vlaisavljević: Umjesto oružja sada koriste govor mržnje

Nakon zaključka koji se sam dao izvući – čija je biografija ”jača”, Vlaisavljević je postala metom uvreda, govora mržnje, prijetnji smrću…

S društvenih medija cijela se priča prelila i u mainstream sarajevsku javnost nakon što su joj probošnjački mediji udijelili epitet “fašistice”. Osim bošnjačkih medija koji su pokušali opravdati napade na Vlaisavljevićeve, na društvenim mrežama eksplicitne govore mržnje uputili su joj i određeni bošnjački političari. O svemu tomu razgovarali smo sa Sanjom Vlaisavljević:

Nakon čitanja vašeg statusa ostaje nejasno otkud takvi izljevi mržnje zbog citiranja nečije biografije. Kako to objasniti?

– Prije svega da pojasnim, u spornom statusu su se nalazile svega četiri autorske riječi: “uhljeb vs. znanstvenik” i “militant vs. nemilitant”. Ostalo su preuzete biografije dva političara, dva kandidata za člana Predsjedništva, Komšića i Čovića. Međutim, jednom od njih su komentatori, mahom ljudi koji nisu moji FB prijatelji, pripisivali odrednicu “fašizam”, a drugom ratne zasluge. U jednom trenutku mi se obratila izvjesna gospođa rekavši da je Čović odvodio ljude iz logora na prisilan rad, na što sam odgovorila, iako o tomu ne znam ništa, da je i to bolje nego da ih je odvodio u logore, budući da danas među nama žive i rade visokopozicionirane osobe koje su direktno sudjelovale u odvođenju ljudi kako u logore tako i na prisilan rad. Moj komentar se odnosio isključivo na Čovića kojemu bi, odavno a pogotovu ovih dana, da se na leđa natovari bilo što samo da ga se diskreditira. Nakon toga su krenule zastrašujuće uvrede. Od toga da mogu ići rame uz rame s nacistima, da sam fašista, šovinista, da mene treba strpati u logor, da me treba izgoniti, da sam kučka, da mrzim, da sam plaćenica i još mnogo toga, pa sve do otvorene prijetnje koju sam dobila u inbox.

Vrijeđanje je nastavljeno i u nekim sarajevskim medijima koji služe za političke progone, kao i na društvenim mrežama, među kojima su najistaknutiji bili Emir Suljagić i Muhamed Fazlagić, kandidati GS-a na ovim izborima. Taj zastrašujući izljev mržnje je, rekla bih, ništa drugo do izraz jednog stava ili jedne mračne emocije koja odavno visi u zraku, nekad manje a nekad više izražene, prema svima onima koji ne misle na jedan jedini dopušten način. Sve ostalo je “fašizam”! Fašizam je riječ koja se rabi umjesto “dobar dan”, onog građanskog pozdrava koji je gotovo nestao iz društva antifašista. Mržnja koja je suknula povodom moga statusa o dvojici kandidata za Predsjedništvo samo je jasno pokazala da rat nije okončan u glavama mnogih „građana”. Dovoljan je bio i najmanji povod, jer se netko drznuo da za miljenika unitarističkih pogleda kaže da je “uhljeb” i “militant”. Složit ćete se s činjenicom da se u Komšićevoj biografiji uistinu ne nalazi ništa drugo do dvije-tri godine radnog staža u struci, a potom slijede politička zaposlenja i promidžbe, od načelnika općine preko veleposlanika do predsjednika države. No, druga riječ, “militant”, bila je još spornija. To je zapravo najjači “argument” kojim ovaj kandidat osvaja srca unitarista. Nažalost i danas, dvadeset i tri godine nakon rata! Pogledajte Komšićevu izbornu retoriku motiviranu navodnom potrebom da se zemlja “obrani”. Od koga? O tomu bismo mogli nadugo raspravljati.

Što je uzrok takvom načinu ponašanja pojedinaca iz javnog prostora u BiH koji su očito prihvatili takvu devijaciju normalnom? 

– Nažalost, jezik mržnje je naširoko usvojen. Jezik mržnje je sredstvo javnog komuniciranja koje je zamijenilo oružje. Rekla bih da postoje dva pogleda na BiH. Jedan je pogled većinskog naroda, a drugi je pogled dva preostala naroda. Možemo govoriti možda i o nekim drugim pogledima, ali oni su toliko nevidljivi i nedefinirani da su zanemarivi. Pogled većinskog naroda se na sasvim aporetičan način poistovjećuje s, nazovimo ga, građanskim, jer je u političkom smislu crta između njih gotovo nevidljiva. Međutim, niti jedna građanska politička opcija svoju snagu ne temelji na istinskom građanskom konceptu nego na ideji inkorporiranoj u biće većinskog naroda, a koja je jasno definirana na bošnjačkim saborima ratnih godina kroz čvrstu opredijeljenost glavnih ideologa da se nacionalno i državno trebaju poistovjetiti. Svako inzistiranje na konstitutivnosti naroda sa sobom povlači denuncijaciju tipa “fašizam”. To je posebice izraženo u Sarajevu kod onih političkih i ideoloških subjekata koji imaju nepresušnu potrebu da nameću svoju volju drugima. Primijetit ćete da su komentari na mom FB profilu bili isključivo komentari pripadnika najbrojnijeg naroda, u kojima se čuju formulacije poput: „Nećete vi nama u našoj zemlji…”. E, upravo taj nedostatak razumijevanja da su neki drugi ljudi drugačijih pogleda također u svojoj a ne nekoj tuđoj zemlji, da su njihova prava zajamčena Ustavom, dovodi do ovakvih izljeva netrpeljivosti. Nema sumnje da se ovakvom isključivošću nanosi najviše štete vlastitom narodu. Naglašavam da ovo što se meni dešava, ne po prvi put, nije nikakva osobna stvar niti puki eksces nego preslika prilično raširene i veoma opasne netrpeljivosti prema susjedima i sugrađanima.

​Postoje ‘svete krave’ u Bosni i Hercegovini i narativi koje se, očito, ne smiju propitivati. Kako tomu stati na kraj?

– Da, postoje narativi koji se nameću kao neupitni, no postavlja se pitanje za koga neupitni. Dominantni narativ najbrojnijeg naroda nameće gvozdeni obrazac u kojem ima mjesta za druge samo ako se podrede njegovoj volji. Društveno biće BiH nije jedno amorfno tijelo u kojem se ne razaznaju dijelovi kao posebne zajednice. Naprotiv, veoma je bitno sagledati taj društveni reljef u bogatstvu njegovih konfiguracija, kroz Sarajevo ali i kroz Grude ili Gacko. Živimo u državi tri politički samosvjesne nacije kojima je najvišim zakonom zajamčena jednakopravnost, a ovjerena stoljetnom kulturom suživota. Naša država se u bitnom smislu razlikuje od susjednih jednonacionalnih država, država jednog većinskoga naroda i nacionalnih manjina. Ipak poučni su komentari koje sam dobila: samo je jedna žrtva, samo je jedna prava istina, samo je jedna politika održiva, samo je jedna moralnost neupitna i samo je jedan narativ uistinu narativ poštena čovjeka. Samo je jedan proeuropski pogled. Ali to je u stvari opasan put zazivanja rata i neizlječive mržnje. Ideja neautentičnog građanstva je postala poput onog bika u kojeg se Zeus pretvorio, a bude li se za njim išlo nikada nećemo stići Europu.

Kako se osjećate Vi i Vaša obitelj nakon svega što se događa zadnjih nekoliko godina, od ‘pakovanja’ Vašem mužu na fakultetu, do ovih najnovijih prijetnji? 

– Nisu ovo prvi napadi. No čini se da su ovi najbrutalniji i najprizemniji. Toliko mržnje i surovih prijetnji dugo ne vidjeh. Rekla bih da ovo nije napad samo na mene nego jasna poruka mnogima: ili si s nama ili te nema! Činjenica da se na brutalan način kažnjavaju oni koji misle i javno govore drugačije od većine govori zapravo o političkoj nezrelosti i nesposobnosti javnog mnijenja za otvorenu i kritičku raspravu o gorućim pitanjima suživota. Ako je Sanja Vlaisavljević veliko zlo koje treba po svaku cijenu eliminirati zato što slobodno misli, piše za medije iz cijele BiH, zagovara dostojanstvo svih konstitutivnih naroda, a ne samo nekih, ako prava manjina i ugroženih stavlja ispred jeftinog populizma, ako se javno zalaže za uvažavanje, a ne diskriminaciju i eliminaciju, ako kritizira huškački jezik i govor mržnje, onda je to samo pokazatelj da je naše društvo u velikom problemu. No taj problem nije Sanja Vlaisavljević nego mržnja prema drugima i drugačijem. Da li je moj rodni grad postao pretijesan za druge i drugačije? Ako ih više uopće i ima?

Hoće li ikada BiH dočekati da ovakve stvari budu dominantno osuđene unutar onog korpusa iz kojeg su proizašle? 

– Bojim se da još dugo neće. Danas stasavaju generacije koje su odgajane u matrici prema kojoj vrijedi samo jedna istina i samo jedan ispravan pogled na BiH. To je matrica u kojoj je RS genocidna tvorevina, Srbi genocidan narod, Hrvati su ustaše, njihove politike dijelom UZP-a, njihovi intelektualci i javne ličnosti u službi fašizma, a svi ostali ili će se asimilirati ili treba da napuste zemlju, kako se nerijetko i poručuje.

Strahujete li za vlastitu sigurnost? 

– Nije ugodno biti izložen najgoroj kanonadi prijetnji. Otvorenih prijetnji mojoj obitelji i djeci. To je tipična metoda zastrašivanja i politika protjerivanja. Voljela bih vidjeti barem jednu javnu osudu ovakvih metoda obračuna s neistomišljenicima od onih u čije ime se takve metode koriste, posebice osudu koje idu na račun medija u službi prijetnji, mržnje, najgorih diskvalifikacija kao i osudu onih političara koji govorom mržnje prema meni grade svoju kampanju. Nije ugodno živjeti u sredini u kojoj ste fašista jer ne mrzite. Nije ugodno živjeti u sredini u kojoj vam metu na čelo stavljaju samo zato što ne pristajete na logiku stada. Tišina povodom ovih posljednjih prijetnji i uvreda je mnogo glasnija od prijetnji. Nažalost.