Tami Mc Graw sretno je udana žena, koja živi sa suprugom i njihovim najmlađim djetetom u kući okruženoj drvećem i neuređenim travnjacima južno od Chapel Hilla. Na njihovom meniju redovito se nalazi meso koje drugi ljudi ne jedu tako često – patka ili emu. Tami naime pati od problema koji muči tisuće ljudi, a iz dana u dan ih je sve više, piše CNN. Ne smije jesti meso sisavaca, naročito ne crveno meso. Na njezinom tanjuru ne smije se naći ni svinjetina, ni teletina, ne smije popiti ni čašu mlijeka ili komadić sira. Ukoliko samo do nje dopre miris pržene slanine s roštilja odmah će osjetiti gušenje i past će joj naglo tlak.
Miris i okus bilo kakvog ‘uobičajenog’ mesa doslovno će ju baciti s nogu i može biti vrlo opasno za njezino zdravlje, ali i život. I ne pretjeruje. Ona uvijek u takvim situacijama mora imati uz sebe lijek koji će ubrizgati u ruku kao bi spriječila anafilaktički šok.
Riječ je o tzv. alfa-gal alergiji koju uzrokuje šećer koji se nalazi u mesu i koji izaziva ovakvu reakciju. No, postoji jedan preduvjet, a to je da osoba ima peh i da ju zarazi krpelj nazvan ‘Lone Star’ baš kako se zove i poznati lanac steakhousea, iako to nije razlog zašto je dobio takvo ime. Ovaj krpelj ugrizom kod ljudi uzrokuje alergijsku reakciju na crveno meso. Svi oni koji su nekoć obožavali roštilj i obilne mesne porcije, preko noći shvate da zbog toga mogu završiti u bolnici s ozbiljnim posljedicama.
Krpelj nosi u sebi tzv. ‘alfa-gal’ šećer koji se inače uobičajeno nalazi u crvenom mesu, ali ga nema u ljudskom organizmu. Nakon ugriza ovog krpelja imunološki sustav zaražene osobe počinje stvarati antitijela kako bi se obranilo od ovog šećera. U tom slučaju imunološki sustav djeluje na ‘otrov’ no kad idući put osoba pojede komadić crvenog mesa u organizmu nastaje uzbuna.
Imunološki sustav ‘prepoznaje’ opasnost i počinje reagirati na unos ‘alfa-gal’ šećera, što upravo rezultira svim burnom reakcijom koja se manifestira gušenjem i gubljenjem svijesti. Ova reakcija obično se javlja i do osam sati nakon što je osoba pojela crveno meso, a zasad je i relativno rijetka pojava, pa je problem u tome da je prilično teško detektirati razloge ovakvog stanja.Alergija se najprije pojavila potkraj 80-ih u Australiji i Americi, no u međuvremenu se sve više širi svijetom. Prvi zabilježeni slučaj dogodio se 1987. godine. Dr. Sheryl van Nunen suočila se s gotovo nerješivim problemom. Bila je šefica alergološkog odjela u bolnici u Sydneyu u Australiji i pratio ju je glas liječnice koja rješava i najzamršenije slučajeve. Ovaj put pred njom je bio pacijent koji se probudio usred noći zbog čudnih simptoma.
Testirala ga je na uobičajene alergene, ali svi su bili negativni. Proučila je njegovu povijest bolesti, ispitala ga je što je sve jeo ili s čim je bio u doticaju dan prije no što je legao u krevet. Jedini pozitivni alergen bio je meso.
A onda je došlo u idućim godinama još nekoliko pacijenata s istim simptomima, da bi u periodu od 1990. do 2003. ukupno bilo njih 70.
U potrazi za rješenjem, sastavila je listu pitanja koja bi im postavila. Jesu li oni ili netko u obitelji ikad bili alergični na deterdžente, tkanine, biljke ili sadnice, te insekte. Svi su rekli isto – “nekoliko puta sam imao krpelja”.
No, prošlo je još dosta vremena prije no što će se oni naći u fokusu znanstvenika. Priča je počela s lijekom protiv raka cetuximab koji se pojavio na tržištu 2004. godine. Na klinici u Sjevernoj Karolini i Tennesseeju 25 od 88 pacijenata bili su preosjetljivi na lijek, a kod nekih je reakcija bila tako jaka da su trebali hitnu dozu antialergena i bolničko liječenje. Nekako u isto vrijeme pacijenti koji su dobili prvu dozu cetuximaba na klinici u Bentonvilleu u Arkansasu, odmah su kolabirali i umrli.
Razlog njihove nagle smrti otkrio je dr. Thomas Platts-Mills s univerziteta u Virdžiniji, koji je shvatio da je ova reakcija intrigirajuća i da bi ju trebalo istražiti. Platts-Mills sastavio je odmah tim liječnika i istraživača koji su otkrili otkrili razlog. Ljudi su reagirali na lijek jer su i prije bili preosjetljivi a na to je ukazala visoka razina antitijela imunoglobulina E – skraćeno IgE, na šećer koji se nalazi u mišićima većine sisavaca ali ne i kod ljudi. Ime šećera je galaktoza-alfa-1,3-galaktoza, ili skraćeno alfa-gal.Ispitali su i pacijente i njihove obitelji. Najviše slučajeva pojavilo se samo u jednoj regiji – u Arkansasu, Sjevernoj Karolini i Tennesseeju. Počeli su istraživati parazite, plijesni i bolesti tipične za to područje. Dr. Cristine Chung iz Nashvillea primijetila je da samo jedan od pet pacijenata koji su došli na onkološku kliniku imaju povećanu razinu IeG na alfa-gal. Uzela je i kontrolnu grupu ljudi iz susjedstva oboljelih od raka, pa je i kod njih našla gotovo isti omjer onih koji su imali povišenu razinu antitijela na alfa-gal.
Tek desetak godina kasnije otkrilo se da alfa-gal reakcija nema veze s rakom, već s ruralnim područjem Tennesseeja. Pa se postavilo pitanje što na tom području uzrokuje ovu reakciju.
Odgovor je došao iz još jedne koincidencije. Dr. Jacob Hosen iz tima dr. Platts-Millsa proučio je mapu nacrtanu u Centru za bolesti i prevenciju i uočio je rasprostranjenost infekcije u Rocky Mountainu. Preklapalo se to s područjima na kojima se pojavila reakcija na cetuximab. Rocky Mountain je otkrio da je reakciju uzrokuje ugriz krpelji Amblyomma americanum, jedan od najrasprostranjenijih krpelji u jugoistočnom dijelu SAD-a. Nazvana je ‘Lone Star’ zbog bijele točkice na leđima ženki.
No, zbog klimatskih promjena vjerojatno je da se bolest neće zadržati samo na već poznatim područjima. Zanimljivo je da su se alfa-gal reakcije u međuvremenu pojavile i u Ujedinjenom Kraljevstvu, Francuskoj, Španjolskoj, Njemačkoj, Italiji, Švicarskoj, Japanu, Južnoj Koreji, Švedskoj, Norveškoj, Panami, Brazilu, Južnoj Africi i Obali Slonovače. Pronađeno je još šest vrsta krpelji čiji ugriz uzrokuje iste reakcije.U Belgiji pacijenti su reagirali isto na tvar koja se nalazi u stanicama zeca. U talijanskim Alpama muškarci koji idu u lov su više izloženi mogućnosti da obole od alfa-gal alergije nego li žene koje ostanu kod kuće. U Njemačkoj najjače reagiraju na njihovu tradicionalnu delikatesu – svinjske bubrege.
Blaže reakcije mogu se tretirati uobičajenom terapijom tabletama protiv alergije, no u težim slučajevima potreban je čak i adrenalin. Ne zna se ni je li alergija izlječiva. Naime,nekima koji su se uspjeli riješiti ovog problema, bolest se vratila nakon drugog ugriza krpelja. Stoga liječnici takvim osobama preporučuju izbjegavanje crvenog mesa i pojačani oprez od ugriza krpelja.
wpDiscuz