Od Daytona na ovamo, političko Sarajevo čini sve da suživot u BIH ne uspije. Rat s Banja Lukom nije nikada niti stao. Rat s Mostarom počeo je 2000-e godine. Onomad kada su kod OHR-a isposlovali nasilne izmjene Ustava. Kojima su potom dobili na upravljanje srpski klub Doma naroda u FBIH. Naroda kojeg u FBIH gotovo i nema. A Hrvate u FBIH načinili narodom drugog reda. Premda su u FBIH ušli ravnopravni.
Od tada traju pokušaji da se na izborima preuzme što više funkcija koji pripadaju drugima.
Srpske pozicije od prvog dana potpuno kontroliraju. Hrvate se nastoji minorizirati.
Od Predsjedništva, preko diplomacije , Vlade FBIH, paralamenata, agencija. medija, pa naniže.
U tome im je do sada međunarodna zajednica čak i pomagala. Medijska slika je posebna priča. Politički Hrvat nikada nije mogao dobiti posao niti u jednom BH javnom mediju. Tek samo Hrvati koji su najljući borci najvećeg nacionalizma. Ili Bošnjak koji bi se izjasnio da je Hrvat.Takvi su tek posebna priča. Slučaj Miloševićevog kadra u diplomaciji Nerkeza Arifhodžića koji je godinama potom kormilario hrvatskom kvotom diplomacije lažno se predstavljajući kao Hrvat nikada nije dobio pravosudni epilog. U državi neovisnog pravosuđa. Zašto? Jer ga je imenovao Komšić. Koji očito ima imunitet pred sudovima. A da se procesuiralo Nerkeza, pao bi i Željko.
Stvar je dakle jednostavna. Sarajevo od prvog dana, odbija smisao Federacije BIH – konsocijaciju.
________piše: Ivan Šušnjar l poskok.info
No ono što ovih dana isto to Sarajevo čini potez je koji se nikada nitko u BIH nije usudio uraditi. Ne radi se više o ponižavanju Mostara ili Banja Luke. Iako predstavljaju cijeli jedan narod u BIH, bošnjački lideri krenuli su s ponižavanjem i Europe i SAD-a.
Kako, i koliko im je to pametno?
Od sastanka u američkoj ambasadi, čiji su domaćini bili Nj.E. Maureen Cormack, koja u BIH predstavlja samu američku državu, zamjenik pomoćnika državnog tajnika SAD-a za Europu i Euroaziju Matthew Palmer te Lars-Gunnar Wigemark šef Delegacije Europske unije u Bosni i Hercegovini, ne prestaju uporne i na trenutak nevjerojatne manipulacije izjavom predstavnika SAD-a i EU u BIH.
Da bi se shvatilo o čemu se radi potrebno je pojasniti minimum diplomatskih pravila, koja vrijede za sve lidere u svakoj državi svijeta, pa tako i za bošnjačke lidere u BIH.
Čak i BH ambasada kada bi dala nekakvu državničku izjavu u SAD-u, premda BIH ambasade to ne čine, jer je smisao BH diplomacije iftarenje i obilazak naših burek proslava po svijetu, SAD kao ozbiljna država, ni u kom slučaju, ne smiju takvu izjavu prefabricirati niti ona smije postati dio unutarnjeg političkog tržišta. Makar izjava došla od jedne male BIH.
Diplomatske izjave su točno ono što se priopći. I niti slovo više nit manje. I s njima se dalje ne operira na način drugačiji od onog kakav stoji u izjavi.
Primjeri točnih izjava koje su dali američka veleposlanica i g. Palmer
Bošnjački lideri upravo to čine. Ponižavaju autoritet SAD-a i EU u BIH.
Klasične diplomatske izjave gđe. Cormack, g. Palmera i g. Wigemarka “podržavamo vaše razgovore i pregovore, drago nam je da ste sjeli skupa, pozivamo na kompromis, dajte se u parlamentu dogovorite” pretvorili su u nit manje nit više nego u politički kapital, nedvosmislenu potporu SAD-a i EU bošnjačkoj ideji rušenja Doma naroda u FBIH.
Dakle rušenju Daytona.
Tako su, prema izjavama bošnjačkih nacionalista, upravo jamci Daytona, na jednoj kavi, tek onako, usput, podržali, nit manje nit više nego rušenje Daytona.
To je, na žalost, današnja BIH. To je stanje političkog duha, politike, medija, danas, u BIH. Kao da smo nekakva azijska zemljica, bez kompasa, dezorijentirano društvo, a ne zemlja koja sutra treba biti jedna od članica EU.
Manipulacija izjavom Cormackove i Palmera, te Wigemarka, nije ništa drugo, nego jasno ismijavanje SAD-a i EU u BIH, tako da je posve normalno očekivati oštru rakciju State Departmenta, ali i Bruxellesa te novo priopćenje, kojim bi se pozvalo bošnjačke stranke da se smire i vrate u okvir pristojnog ponašanja.
Ide se i dalje.
Tako Emir Suljagić tvrdi kako Ljubić i Čović “optužuju SAD za rušenje Ustavnog poretka”.
Zašto bi bilo tko iz HNS-a optuživao SAD za rušenje ustavnog poretka zemlje kada je potpora SAD-a poštivanju BH institucija jača nego ikada?
O čemu se točno radi?
Bošnjački klub stranaka predvođen Komšićem, došao je s idejom rušenja Doma naroda FBIH.
Jer, kad ne možemo više majorizirati u Domu naroda, dajte da to srušimo. Što će nam parlament u kojem ih ne možemo?
Komšiću inače jako smeta i državni Dom naroda. Jer se on usko se veže uz ulogu pojedinog predsjednika iz FBIH. Ako Doma naroda ne bi bilo teže bi se sporio i njegov legitimitet.
Za tu “plemenitu” ideju rušenja federalnog doma naroda i njeno provođenje potrebna je izmjena Daytona. Ideja je naprosto antidaytonska i antiustavna. SAD su jamac Daytona. Jednako kao i EU. Jednako kao i Rusija. Podsjetimo da je i RH dio EU i supotpisnik Daytona.
Ljubić se ima pravo čuditi, zašto od SAD predstavnice nije došlo do iste reakcije, do koje bi došlo da je Ljubić primjerice predložio Treći entitet. Do koje bi sigurno došlo. Pošto je postojeća institucionalna struktura BIH dio međunarodnog sporazuma koji US štiti.
Bošnjački lideri bi morali znati da je SAD-u Međunarodno Pravo daleko važnije i od Hrvata, i Srba i Bošnjaka. I od same BIH.
Međunarodno pravo je danas osnovna poluga moći svjetskih sila. Najjače svjetsko oružje. Onaj tko kormilari Međunarodnim pravom, upravlja svijetom.
Sila koja bi učinila presedan u međunarodnom pravu svjesno bi naštetila sebi i svojim interesima. Sjetimo se da Putin pravda Krim optužujući SAD da je prekršila međunarodne sporazuma u slučaju Kosova. Isti tren, kada bi SAD jednostrano podržale kršenje Daytona u FBIH Rusi bi Srbima dali mig da krenu s procesom razdruživanja.
SAD bi takvim presedanom naštetio svojim interesima u BIH. Jer je samim priznanjem RS-a već ojačao ruski utjecaj prema Zapadu.
No u ovoj priči sebi trenutno najviše štete bošnjački lideri, koji manipuliranjem izjava predstavnika SAD-a i EU, slabe svoj kredibilitet na međunarodnoj sceni, prikazujući se kao nekonzistentni te na taj način svjesno oštećuju interes vlastitog naroda. Zbog malo predizborne kampanje. Ne možeš u slučaju 9.siječnja prijetiti kaznenim prijavama, a u slučaju Ljubić, tražiti rušenje Daytona. To naprosto ne ide.
Nije dakle problem želja bošnjačkih lidera. Ona je posve očekivana i normalna. Svaki nacionalizam ima svoje zacrtane ciljeve pa tako i bošnjački. Imaju pravo predlagati što žele.
Problematično je poniženje svjetskih sila radi svog uskog partikularnog cilja.
Sve kada bi predstavnici SAD-a i EU, bili oduševljeni novim prijedlogom bošnačkih lidera, za reformu Ustava BIH, oni bez odobrenja vlastitih država, nikako ne smiju davati izjave kojima podržavaju rušenje međunarodnog sporazuma. Pogotovo ne sporazuma kojeg je njihova vlastita država sukreator i jamac. Te izjave u takvom slučaju svakako neće davati ambasadori. Nego lideri država.
SAD je iz desetljeća u desetljeće prestajao s Monroevom doktrinom. Koja je obilježila gotovo čitavo jedno stoljeće američke politike. Većina bošnjačkih političara i malo tko u BIH diplomaciji i nemaju pojma što je to.
Kako su prvi i drugi svjetski rat, a i svi kasniji ratovi od SAD-a uradili svjetskog policajca, službeno je John Kerry 2013 i proglasio prestanak te doktrine. Koja je slabila cijelo prošlo stoljeće i bivala sve mrtvija.
Od tada su međunarodni sporazumi, sveto slovo SAD-a.
SAD danas zapravo vlada svijetom kontrolom međunarodnih sporazuma.
Radilo se tu o sporazumima o prestanku sukoba, i novim ustavima, kakav je naš daytonski, ili pak o sporazumima o zabrani korištenja kemijskog naoružanja itd. Intervencionizam SAD-a nastupa nakon kršenja međunarodnog slova. No i sto tako nastupa i intervencionizam drugih svjetskih sila. Jamaca sporazuma.
Kada sama želi izići iz nekog Međunarodnog sporazuma SAD to proglasi. No izlazak iz sporazuma dugotrajna je procedura. Traje nešto dulje od bosanske čajanke. I sigurno se ne događa tako da ju proglasi negdje neka lokalna US ambasada.
Zašto? Pa zato pobogu jer se radi o ozbiljnom međunarodnom sporazumu.
Bilo bi stoga iluzorno povjerovati saraj spinerima kako je US ambasada, bez obraćanja Washingtonu, sama, unilaterarno, bez svih ostalih supotpisnika Daytona, izjavila kako podržava urušavanje ustava koji nije ništa drugo nego međunarodni sporazum. Da je to tako, Rusi bi isti tren reagirali. No oni znaju da nije tako.
Ambasador koji bi to uradio bez znanja State Departmenta zauvijek bi završio svoju karijeru u SAD-u.
Isto vrijedi i za ruskog ambasadora u BIH. Njemu ne bi palo na pamet kazati – mi podržavamo ideju Milorada Dodika o nezavisnosti RS-a. Eto nama se to sviđa. Baš nas briga što kaže SAD.
On bi takvom izjavom prekršio globalne ruske interese kod poštivanja međunarodnih sporazuma. I otvorio put SAD-u da intervenira u BIH. I ne samo u BIH.
Sjetimo se da je Putin ruski prodor na Krim, pravdao upravo američkim presedanom u poštivanju međunarodnih ugovora u slučaju Kosova. Rusi uporno tvrde da je Kosovo međunarodni presedan.
Stoga čudi da iz Ambasade još uvijek nema novog priopćenja u kojem se apelira na medije u Sarajevu, posebno na medij Bakira Alispahića s američke crne liste, te na sarajevske zagovarače sloma Daytona da prestanu s ponižavanjem US predstavnika u BIH.
Stoga je očekivati, da će veleposlanstvo SAD-a kao i EU predstavnici u BIH za istu stvar upozoriti bošnjačke političare. Ili su to već učinili diplomatskim putem. Nakon što se bošnjački lideri ovih dana stišaju s citiranjem US i EU izjava bit će jasno da je telefon zvonio.
No takvo ponašanje nikako ne prolazi bez dugoročnih posljedica. Sjetimo se kako je SAD ambasada reagirala kada je Dodik odbio provesti odluku Ustavnog suda.
Stav State Departmenta, jedini koji je kategoričan, i nedvosmislen, oko Izbornog zakona, u BIH je davno iznešen. Odluka Ustavnog suda u slučaju Ljubić mora se provesti. Izbori se moraju provesti. I oko tog pitanja nema polemike. Ozbiljna država ne mijenja stav preko noći. Svjetska sila naročito.
Sve ostalo, što se sada predlaže od strane bošnjačkih partija predvođenih Komšićem, nije ništa drugo nego pokušaj izazivanja nove krize i rušenja Daytona.
Vezani tekstovi:
wpDiscuz