Ovaj tekst pišemo kao javni apel ombudsmanima za ljudska prava u BIH, Parlamentarnom odboru za ljudska prava u BIH, Helsinškom komitetu u BIH, američkoj, njemačkoj i britanskoj ambasadi u BIH da skrenu pozornost na kršenje načela za koja se bore da budu očuvana.
Odvratan, od uvreda gotovo nečitljiv članak objavljen je na ekran.ba, čudnovatom, zapravo jedinstvenom portalu inkvizicijske prakse, osmišljenom za progon i paljenje sarajevskih vještica i vračeva, svih koji ne misle kao Građanski Ba ili kao Samir.
Budući da se radi o “uglednom” članu Građanske stranke, uz to akademskom radniku, kolegi Emirovom i Reufovom, dvojcu koji su poznati po iznimnoj pristojnosti u javnoj komunikaciji, začudno je! da bi njihov kolega Samir mogao tako nisko pasti.
Pa ga pitamo – je li njegov članak i zašto ga ne potpiše ako jest? Čemu strah?
Iako je na znanstvenom skupu u Neumu sudjelovao prilično šaren skup uglednih znanstvenika, pa i Arnautovićev dugogodišni prijatelj, ugledni hegelist prof.dr.sc. Jure Zovko, potom cijeli niz znanstvenika raznih političkih i ideoloških profila, potom nekoliko EU zastupnika, cijeli niz publicista, uglednih profesora znanosti s raznih Sveučilišta u BIH i okruženju, pa i sa sarajevskog, Ekran.ba, poznat po medijskom progonu bračnog para Vlaisavljević, naročito dr.sc. Sanje Vlaisavljević koja je Arnautovića svojedobno optužila za plagijatorstvo znanstvenih naroda, nakon čega ju je isti pokušao ušutkati sudom, u nepotpisanom tekstu tako donosi sljedeće sintagme i optužbe, koje bi morale zgroziti akademsku zajednicu u Sarajevu:
- Fašističke teze skupa u Neumu;
- Predizborni skupu HDZ BiH;
- Promocija Dragana Čovića za “hrvatskog Mesiju” u NAŠOJ ZEMLJI,
- Ugo Vlaisavljević – Najveći filozof “trećeg entiteta”:
- Ugo Vlaisavljević – osoba koja se u nekim znanstvenim krugovima smatra “akademskim kriminalcem”,
- Znanstveni falsifikator,
- Ugo Vlaisavljević je svoje izlaganje započeo falsifikatom,
- Vlaisavljevuću je šizofrena podvojenost potrebna da bi istupio sa konačnom fašističkom tezom da se “prava naroda ne mogu negirati pravima pojedinaca”,
- Šizofrena postavka Vlaisavljevićevog izlaganja završila je šizofrenim zaključkom,
- Vlaisavljević je “Bošnjacima” stavio u usta (?!?!) da oni “smatraju da narodi ne trebaju postojati”! ,
- Poznate su Vlaisavljevićeve plitkoumne fašisoidnosti,
- Mile Lasić je Čovićev zvučnik;
- U fonu s Vlaisavljevićevim baljezgarijama, Lasić odriče pravo građaninu da bude dio nekog (ma kojeg) naroda,
- Mile lasić uporište za svoju fašisoidnu tezu on nalazi u brisanju građanina kao osnove države,
- Lasić uvodi Treći entitet,
- Lasićevo “panelisanje” podrška Vlaisavljevićevom pravljenju kroja za ludačku košulju u koju BiH sama treba da upadne.
Na kraju Ekran zaključuje: Činjenica da je najglasniji zvučnik Čovićevih teza znanstveni falsifikator koji je dobio sve počasti u Sarajevu, govori da i u glavnom gradu BiH ima značajan broj onih koji se slažu sa fašisoidnim tezama najvećeg filozofa trećeg entiteta.
Ovaj zadnji zaključak zapravo je zacrtani cilj teksta. Metak. Građanska stranka, u suštini mutant nastao na evoluciji čanova nekadašnjeg NGO-a ACIPS , članova koji su raturili isti taj ACIP zbog političke ambicije, poznata je po aferi dva metka. Kojom se okitio njen prvak Emir kada je dramatično davao ostavku na mjesto ministra prosvjete. Metci su u toj stranci s izraženim histrionskim poremećajem bili potreban dramaturški šlagvort, sredstvo šoka, koji služi tome da se “primatelj” metka još jednom prikaže kao žrtva, a pošiljatelj, Islamska zajednica kao skupina radikala. Bez obzira što se radi o isceniranom događaju, o čemu Čampara zna apsolutno sve, Emir nikada nije optužen za kazneno djelo lažne prijave. No praksa metka, medijskog pucanja na ljude,koju provodi skupina oko Suljagića, nešto je što je nažalost i sama FTV preko Bakira Hadžiomerovića provodila godinama. U BIH se tako umjesto pomirbe i dijaloga, što je daytonski imperativ, posve implementirala kultura pucanja. I uskrate građanskih prava po kratkom postupku. Samoproglašeni zaštitnici Bosne prvo bi metu optužili za govor mržnje, fašizam, ismijavanje žrtava, vrijeđanje Bošnjaka, i Bosne. Potom bi uslijedila rafalna paljba. Pisma autoritetima. A onda bi osoba ili pakovala kofere, i selila iz Sarajeva i BIH, ili bi se jednostavno povukla u katakombe. Sve to godinama se događa pred licem Visokog predstavnika. OSCE-a, Američke ambasde, Njemačke i UK ambasade.
U državi gdje međunarodne organizacije “ulažu iznimne napore za zaštitu prava pojedinaca i ljudskih sloboda kao i slobode govora i slobodne medija”
Građanska “stranka” već dulje vremena naglašava potrebu intezivnije praksu oduzimanja prava građanstva svima koje označi kao neprijatelje sistema. Praksa je očitija nego prije. Vlaisavljevići su tu prvi naišli na metak. Sanja Vlaisavljević davno je napadnuta od Suljagića za fašisticu. Prije par dana ponovno.
Ugo Vlaisavljević je odavno čovjek kojem je stavljena bijela traka na ruku. Tolika hajka je nad njim provedena da ga studenti zaobilaze na ulici. Kao da se zove Isak. I kao da je 1941-a u Sarajevu. U tome svemu, sudjelovali su i prvaci slobode riječi iz Hrvatske. Satiričari poput Borisa Dežulovića ili pokojnog Predraga Lucića u BIH su služili kao vojnici one ideologije koja je imala za cilj ugušiti drugačije mišljenje.
Koristeći upravo narativ Mustafe Busuladžića, sarajevskog fašiste iz 1941-e, narativ o “nepostojanju kategoričkog imperativa” za poštivanjem nekih ljudi i sugrađana,nekih misli i ideja, Busuladžićeve teze o bodljikavoj žici i narodu koji neće mirno čekati da ga se porazi i ogradi, prvaci Građanske stranke, umotani u građanski korifej, ne čine ništa drugo nego pokušavaju razviti princip, da jedan čovjek, jedna stabiljka pšenice, uvezana u snop, čini snop žita, fascio a fascio čini demokratsku većinu. Ponavljaju teze o nepostojanju kategoričkog imperativa, respekta nekih ljudi. I potrebi oduzimanja prava građanstva tim istima. Baš onako kako je to govorio Busuladžić. Kojeg navodno mrze.Sve to čine i kao gosti stranih ambasada, zemalja u kojima je sloboda pojedinca i ljudsko pravo na slobodnu političku misao, itekakav kategorički imperativ. Unešen u ustave njihovih država.
Udruženi u snoplje, u fascio, oni moraju preuzeti vlast u cijeloj zemlji, principom većine. Etatizam, dionizacija države, država iznad pojedinca, a pojedinac kao sredstvo pokorovanja nepoćudnih kolektiva, kao oruđe, osnovni element u snopu osnovna je doktrina ovog mladog histrionskog kružoka, koji po retorici, dramatizaciji, ideologiji, radikalizmu, podsjeća na jednu radikalnu talijansku stranku s početka prošlog stoljeća. Koja je također koristila doktrinu fascia.
Svatko onaj tko progovori o konsocijaciji, o nemogućnosti primjene metode žita i fascia, u državi triju odavno utemeljenih političkih nacija, bit će proglašen fašistom. Tako se potvrđuje ona Churchillova da će fašisti budućnosti biti antifašisti.
Zaključak teksta ispod kojeg se Arnautović boji staviti vlastito ime i prezime, budući da plodno doba fascia još nije nastupilo, i nije siguran hoće li ikada, nije ništa drugo nego poziv, da se Vlaisavljeviću i Lasiću premjesti bijeli rubac s lakta na usta. I da im se potpuno oduzme svako pravo građanstva u Sarajevu. Odnosno da se Ugu protjera iz Sarajeva, recimo u Mostar ka Lasiću, možebitno prije toga i pretuče kao i Envera Kazaza.
Ovaj tekst pišemo kao javni apel ombudsmanima za ljudska prava u BIH, Parlamentarnom odboru za ljudska prava u BIH, Helsinškom komitetu u BIH, američkoj, njemačkoj i britanskoj ambasadi u BIH da skrenu pozornost na kršenje načela za koja se bore da budu očuvana.
Budući da praksa dokidanja ljudskih i građanskih prava, nekažnjenog apeliranja na dokidanje istih, što uporno čine prvaci GS-a, bez obzira radilo se o meti Vlaisavljeviću i Lasiću ili metama Bačanoviću i Miloviću, u praksi nad svima koji nisu po volji jutarnjeg raspoloženja prvaka GS-a, postaje narodni običaj u Sarajevu. Koji ova grupa ljudi uspješno omasovljuje nakon početnog označavanja mete. U gradu koji bi trebao biti naša prijestolnica. A ne naša umobolnica.
Bez obzira što je rasprava na temu uređenja BIH legitimna i poželjna, valja se zapitati, kuda ide Sarajevo, ako je ovakav izričaj normalan akademski izričaj u njemu. Gdje mi šaljemo naše studente ako su ljudi poput Arnautovića profesori u tom gradu? Kuda ide tzv, sarajevska ljevica ako su ovakvi pojedinci članovi predsjedništava takvih stranaka. Hoće li HNS stranke konačno zauzeti stav, da sutra nema koalicije, s onim blokom stranaka koji bi u sebi sadržavao jedan promil članstva GS-a?
Možda je sada jasnije zašto u BIH nema progresa u dijalogu, zašto godinama mučimo muku oko najelementarnije stvari: kako jednostavno urediti jednu modernu višenacionlanu državu Europe, tako da bude funkcionalna i lakoodrživa svojoj djeci, i da prestane biti slučaj u budućoj EU.
Poskok Online Team
Na pisanje ekran.na, i vrlo vjerojatno samog Arnautovića reagirao je i sam Mile Lasić, kao i mostarski povjesničar, protjeran iz Sarajeva, zbog slobode misli, Vuk Bačanović:
wpDiscuz