Martina Mlinarević-Sopta za Face TV priprema svoj prvi autorski projekat, emisiju Dvije škole pod jednim krovom, čije emitiranje počinje uskoro u programu Face TV-a. Samo za Poskok ekskluzivno otkriva detalje ove emisije koja će uzbuditi duhove u Bosni i Hercegovini.
Martina, za mnoge neočekivan transfer sa kolumni na male ekrane?
Ne bih ja sebe uopće vezala za neku osobu s malih ekrana, ni odsad, ni ubuduće. Jer nisam novinar po struci, niti televizijski voditelj, ne želim degradirati profesiju koju izvrsno obavljaju mnogi stručni ljudi, već sam jednostavno kroz svoje javno djelovanje došla u poziciju da određenim ljudima mogu ponuditi neke svoje ideje i skupa s njima iznaći zajednički jezik glede nekih projekata koji su moja preokupacija dugo vremena. No, tek sad se „potrefio“ isti entuzijazam s obje strane i krenuli smo u realizaciju projekta nazvanog „Dvije škole pod jednim krovom“, emisije koja će biti emitirana u programu i odličnoj produkciji hd Face TV-a. Sve to i dalje ne znači da prestajem pisati, jer ja nisam od onih koji misle da apsolutno sve znaju i mogu, pisanje je moj prvi i najbolji adut, a sve ostalo su samo sporedni izleti koji vrijede samo onda ako njima mogu učiniti i najmanji pomak ka boljem društvu.
Možeš li nam podrobnije predstaviti o čemu se radi?
Posljednjih godina sam se u Bosni i Hercegovini nagledala i naslušala svega, te hodajući ovom zemljom, posjećujući razne ljude iz raznih krajeva, shvatila da je najveći uzrok naših nesreća (osim nesretnih političara) elementarno nepoznavanje, strah i nedovoljno informacija koje imamo jedni o drugima. Zatvorenost koju živimo iznjedrila je gomile problema koji se ogledaju u apsolutnoj nesnošljivosti i nerazumijevanju potreba drugog i drugačijeg. Moja emisija stoga donosi nešto što je dosad u Bosni i Hercegovini bilo nezamislivo. Po prvi će put otvoreno i bez ikakvih ustručavanja, o problemima s kojima se suočavaju govoriti mladi iz dvaju počesto dijametralno suprotnih sredina. Radi se isključivo o mladima srednjoškolskog uzrasta koji još uvijek nisu novačeni niti u jednu stranku, koji su srčani i iskreni, i koji će biti nositelji budućnosti u Bosni i Hercegovini. Fantastično je raditi s tim ljudima, njihova otvorenost, konstruktivnost, ljutnja, rješenja, revolt ostavit će bez riječi mnoge, a ponajviše poniziti političare koji se zaista, bezočno igraju sa životima ovih mladih lica, bez da ih se išta pita. Oni neće biti tu u funkciji jednih protiv drugih, niti u funkciji nekakvih nasilnih mirenja kakve gledamo u okvirima raznih NVO niškoristi, oni će tu biti jednostavno da jedni drugima kažu – Dobar dan, ja se zovem tako i tako, moj problem u ovoj zemlji je taj i taj, drago mi je da smo se upoznali.
Otvorit će se mnoge bolne teme, mnoga će mjesta i gradovi konačno izići iz višegodišnje medijske izolacije, njihovi mladi progovoriti će jezikom i načinom razmišljanja koji se možda neće svidjeti većinskom mainstreamu koji vlada u medijskom prostoru Bosne i Hercegovine, ali smatram da jedino tako možemo graditi zdraviju sutrašnjicu. Da se dopusti svima da iskažu svoj stav, da taj stav sučelimo s onim sasvim suprotnim, da nauče respektirati različitosti između sebe, uvažavati drugačije poglede na zemlju i situaciju u njoj, te da zajedno pokušaju pronaći što bolja riješenja. Tako recimo u prvoj emisiji sudjeluju gimnazijalci iz Sarajeva i Širokog Brijega. Kad nam napune glavu i političari i mediji onda nam je sasvim nevjerovatno da se ove dvije ekipe nađu u istoj prostoriji. Ali kad tim klincima priđete srcem, oni će srcem i govoriti, srcem se otvoriti jedni prema drugima. Njihova iskrenost se neće svidjeti mnogima. Ali ona je produkt naše stvarnosti i smatram da će se nakon ove emisije mnogi ljudi zapitati razna pitanja i uvidjeti mnoge svoje pogreške. Vidjet ćemo generacije ponikle u postdejtonskom društvu, izrasle u obiteljima ekstremno suprotnih političkih stavova i uvjerenja, odgajane u većinskim ili manjiskim sredinama. Zapravo, sva šarolikost i različitost Bosne i Hercegovine na jednom mjestu.
S toliko žara govoriš o tome?
Da, zato što istinski vjerujem u te klince. Zato što me je u par trenutaka iskreno i do suza zaboljelo kad sam čula neke njihove rečenice i razmišljanja,
da sam poželjela stopirati snimanje, nazvati tog i tog političara (ili svu šestorku zajedno) i reći – Evo kretenčino, to si TI uradio od svoje djece i budućnosti svog naroda!
Njihova odnarođenost od ove zemlje je produkt naše stvarnosti s kojom se moramo suočiti, njihova ljutnja na sadašnju situaciju je produkt političkog ništavila koje nam svakodevno uzima razum, njihovo mirenje sa situacijom je produkt potpune ravnodušnosti jednog autističnog društva. A sjajni su. U njihovim očima su sve naše greške iz prošlosti. Ne znam, ja ionako nisam objektivna, pošto sam uvijek u fajtu s nekim vjetrenjačama, ali susreti i druženja s njima su me toliko emotivno ispunili i želim da gledateljima prenesem bar dio te pozitive, sjete, razočarenja, optimizma i snage koju imaju. I ja i oni smo apsolutni amateri i početnici pred kamerama, i nemamo želju da budemo briljantni i besprijekorni, naprotiv, mi smo Bosna i Hercegovina u malome, užasna i divna, i nadam se da će gledatelji prepoznati našu iskrenu želju za izgradnjom boljeg i funkcionalnijeg društva, čiji je prvi osnov da sve tri strane na kojima ostaje budućnost, konačno bez zadrške i s punom otvorenošću, progovore o svemu što ih muči, kako doživljavaju sebe u ovom ludilu, kako vide rasplet tog ludila, je li ovo zemlja u kojoj žele biti i živjeti.
wpDiscuz