RUŠI LI SE “SANITARNI KORDON” PREMA AfD-u U NJEMAČKOJ?

U njemačkoj političkoj areni sve češće se čuje škripa oko pojma “sanitarni kordon” – političke barijere koja već godinama stoji između establišmenta i desničarske Alternative za Njemačku (AfD). Dok se u Bundestagu i dalje glumi hladnoratovski otpor, sve je više pragmatičnih iskoraka, posebno iz redova Kršćansko-demokratske unije (CDU), koji sugeriraju: nešto se ipak mijenja.

Analitičar Filip Gašpar ističe da su tonovi unutar CDU-a sve manje monolitni. Ključni akteri poput Jensa Spahna, Matijasa Middelberga i Johanna Wadephula, te lideri iz istočnih pokrajina – Mihael Kretschmer i Philipp Amthor – počinju ispipavati teren za “normalizaciju” odnosa s AfD-om. Kako kaže Gašpar, isključenost AfD-a iz parlamentarnih funkcija samo jača njihov narativ žrtve, a CDU, sve svjesniji tog efekta, pokušava ih suzbiti ne više proceduralnim metodama, već sadržajem.

AfD kao nezaobilazna realnost

Rastuća podrška AfD-u – trenutačno 25% u anketama – sve više tjera CDU na redefiniciju političke strategije, osobito u istočnoj Njemačkoj, gdje je AfD već sad dominantna snaga. Iako lider CDU-a Friedrich Merz i dalje isključuje formalnu suradnju, Gašpar ne isključuje buduće tematsko približavanje, osobito na pitanjima poput migracijske politike.

Tiringija se pritom ističe kao lakmus papir – u toj pokrajini CDU i AfD već su zajednički glasali za članove Ustavnog suda. Iako se to tumači kao “iznimka, a ne pravilo”, otvara vrata mogućnosti suradnje na lokalnoj razini, s potencijalom da se reflektira i u Bundestagu.

Mainstream panika i semantičke zamke

No, širi politički spektar i dalje AfD vidi kao prijetnju demokraciji. SPD i Zeleni posebno drže front protiv bilo kakve legitimizacije te stranke, dok su birači sve manje osjetljivi na stare retoričke alarme. Gašpar ističe da 31% Nijemaca podržava pragmatičniji pristup AfD-u – brojka koja lagano potkopava argument “sanitarnog kordona”.

Zanimljiv uvid daje i politolog Dušan Dostanić, koji kaže kako je CDU toliko pomaknut ulijevo da više nalikuje na “socijaldemokraciju pod lažnim imenom”. Prema njemu, ideološke razlike između Merza i AfD-a su i dalje nepremostive, no stanje u zemlji tjera na racionalizaciju: “Nije normalno da se četvrtina građana ignorira”, poručuje on.

Što slijedi?

AfD se već etablirao kao druga najjača stranka u zemlji, osvojivši direktna mjesta u istočnim pokrajinama i diverzificiravši svoj program izvan antiimigrantske agende – sve više privlačeći birače zabrinute za cijene energije, sigurnost i ekonomsku stabilnost.

Ali potpuna integracija u mainstream i dalje je sputana: nadzor Ureda za zaštitu ustava ostaje na snazi, kao i tvrdokorni otpor većine ostalih stranaka.

Hoće li CDU srušiti “sanitarni kordon”? Možda neće javno, ali pragmatizam je već krenuo popravljati rupe. Ako se trend nastavi, AfD će biti nezaobilazna karta na stolu – ne zato što je establishment to htio, već zato što birači to traže.