Još otkako su Sex Pistolsi svojom “svetogrdnom” pjesmom “God Save the Queen” uzrujali Veliku Britaniju, malo tko je uspio podignuti toliko prašine kao Pussy Riot, ženski punkerski kolektiv koji je posljednjih mjeseci pokrenuo dosad nezabilježen društveni fenomen.
Podsjećamo, Pistolsi su 1977., u vrijeme srebrnog jubileja Elizabete II., predvođeni promućurnim menadžerom Malcolmom McLarenom, na unajmljenom brodu zaplovili Temzom i izreklamirali pjesmu u kojoj se kraljičin režim otvoreno proglašava fašističkim. Da je “God Save…” na Otoku i 35 godina kasnije svojevrsni tabu, pokazale su i nedavne Olimpijske igre, čiji je najugledniji gost bila upravo spomenuta kraljica. Na otvorenju Igara reproducirani su i Pistolsi, no ne i njihova najpopularnija pjesma; uvrštena je tek u promotivni TV spot s panoramom londonskih znamenitosti i borilišta, ali je prekidana čim bi, nakon žestokih uvodnih rifova, Johnny Rotten izgovorio God save the Queen, taman na vrijeme da se ne čuje i nastavak the fascist regime, they made you a moron…
Pare ili zatvor!
Dakle, svetinje koje ne trpe nikakvu kritiku postoje i dalje, u društvima koja držimo visokodemokratskima, a to je pokazao i slučaj Pussy Riot. Njihov performans, koji ima određene sličnosti s Pistolsima na Temzi, a u kojem su izrazile jasnu kritiku ruske vladajuće klike, na zadnje je noge podigao ne samo konzervativne snage u Rusiji, nego i cijeli svijet. Dok je u Rusiji, sudeći prema anketama, jedva šačica ispitanika smatrala da djevojke ne zaslužuju utamničenje, podrške trima članicama benda koje su zbog svog kratkog nastupa u gotovo praznom moskovskom hramu Hrista Spasitelja uhićene i osuđene na nimalo blagu zatvorsku kaznu zbog huliganstva, bogohuljenja i mržnje prema religiji, stizale su i još stižu iz cijelog svijeta. Čak i iz društava gdje su demokracija i sloboda govora bitno ugroženije nego u Rusiji, zemlji u kojoj su posljednjih godina zbog slobode govora novinari gubili glave, u kojoj je Gay Pride zabranjen za sljedećih stotinu godina i u kojoj se zbog nenasilnih prosvjeda može dobiti pet godina zatvora, u što su se uvjerili pripadnici Nacionalne boljševičke stranke. No, ono što se članicama Pussy Riota dogodilo u Moskvi, pokazat će se, moguće je i u jednoj Njemačkoj. Naime, u toj je zemlji troje aktivista odlučilo upozoriti na njihov slučaj, pa su, odjeveni kao i Moskovljanke, upali u prepunu katedralu u Kölnu s transparentom “Free Pussy Riot” i prekinuli svetu misu. Osiguranje je reagiralo vrlo brzo i izbacilo prosvjednike, a potom je i crkva reagirala još brže, odlučivši da će trojac sudski goniti. “Mir katedrale je narušen i to ne možemo i nećemo prihvatiti”, poručio je javnosti Robert Kleine iz kelnske katedrale, pojasnivši da se pravo na izražavanje ne može staviti iznad prava na vjersku slobodu i vjerničkih osjećaja.
Vjerojatno ne očekujući da ih ruski scenarij može zakačiti i u Njemačkoj, aktivisti su sada suočeni sa šansama da ih se na dulje vrijeme uputi iza rešetaka. Naime, prijeti im maksimalna kazna od tri godine zatvora, ali je moguće, pa i vrlo očekivano, da će ih sud, proglasi li ih krivima, ipak samo novčano kazniti.
Reakcije u Srbiji
I dok je ova zanimljiva vijest, koju će mnogi dočekati kao dokaz licemjerja Zapadne Europe, u Hrvatskoj ostala apsolutno nezabilježena, u susjednoj je Srbiji dočekana s oduševljenjem; dobar dio tamošnje javnosti osudio je performans Pussy Riota, smatrajući, iz teško objašnjivih razloga, da je njihova kritika ruskih vlasti svojevrsna prijetnja i napad i na Srpsku pravoslavnu crkvu. Oni koji gaje svojevrsni kult obožavanja Rusije, pogotovo konzervativne vlasti Vladimira Putina, spremno su, časteći pogrdnim nazivima ruske buntovnice, ustvrdili da je riječ o sluganima Zapada i novoj bjelosvjetskoj zavjeri, koja za cilj ima oslabiti Rusiju postavljenu na najboljim mogućim temeljima, među koje se, jasno, ubraja i sprega vlasti i crkve, protiv čega su Pussy Riot i digle glas. Drugi argument u obrani Rusije bilo bi upozorenje da ima i gorih zemalja, s tezom da za takvo bogohuljenje u kakvoj džamiji, u arapskom svijetu, ne bi bile samo “primjereno” osuđene, nego bi ostale i bez glava na ramenima. Uostalom, smatraju oni, to nije nikakva umjetnost, već uvreda milijunima pravoslavnih vjernika: unutrašnjost bogomolja zabranjena je zona za bilo kakve kritike i propitivanje uloge crkve u društvu, a svaka kritika treba biti oštro sankcionirana.
Istovremeno, oni koji imaju pravo kritizirati s oltara, ali i mimo njega, otvoreno zauzimati političke pozicije i savjetovati pastvi za koga treba glasati, nisu podložni nikakvim sankcijama od strane onih iz čijih se džepova bez njihove volje financiraju. To i u Hrvatskoj vrlo dobro znamo, jer ni ovdje nisu dopuštena legitimna pitanja kada je crkva posrijedi.
Jasno je i kako je licemjerje Zapada kategorija koja itekako postoji. Uostalom, vidjeli smo proteklih mjeseci kako se demokratski Zapad, u Sjedinjenim Državama, Španjolskoj i Kanadi, nosi s mirnim, antikapitalističkim prosvjedima – pendrekom, suzavcem i vodenim topovima. Ipak, ključno je pitanje zašto su Pussy Riot odabrale crkvu kako bi prenijele svoju poruku, kada već imaju priliku isto učiniti s koncertnih pozornica. Odgovor je vrlo jasan: zato što se upravo ondje kroji politika koja ih se direktno tiče i koja se poigrava njihovom sudbinom. U cijeloj stvari uopće nije bitno to što je muzička grupa, odnosno glazba upotrijebljena kao medij za prenošenje poruke, jer forma nije ključna i muzika je u ovom slučaju zapravo sporedna stvar. Čak i ako se složimo da je njihov aktivizam stvorila želja za zaradom i da je posrijedi komercijalizacija, po prokušanom receptu Malcolma McLarena, to i dalje ništa bitno ne mijenja na stvari. Jer, poslana je poruka i dalje na mjestu.
Novossti l Ivor Fuka
wpDiscuz