Okružni sud u Sarajevu osudio je zbog “namjere razbijanja bratstva i jedinstva” na dugogodišnje kazne zatvora skupinu bosanskohercegovačkih Hrvata, novinara, srednjoškolaca, studenata…
Bila je 1959. Komunizam na vrhuncu silovanja slobode govora i građanskih prava. Skupina hrvatskih mladića smogla je hrabrosti razgovarati o položaju Hrvata u Jugoslaviji i organirati istomišljenike u Hrvatski omladinski pokret. Uhićeni su i izvedeni pred sarajevski Okružni sud.
Montiranom suđenju bilo je dozvoljeno nazočiti do dva člana obitelji po optuženom, a sudnica bila pretrpana mladim komunistima izvikivanjem parola željnih napretka u partiji: “Hoćemo smrtnu presudu!”
Sud mladiće 18. prosinca 1959.g. proglašava krivim za “formiranje ilegalne organizacije s namjerom obaranja vlasti radnog naroda i razbijanja bratstva i jedinstva naroda Jugoslavije”.
Prvooptuženi novinar iz Sarajeva Tomislav Vidović osuđen je na 14 godina robije. Na nešto manje, a opet višegodišnje kazne robije, osuđeni su: Željko Gašo službenik iz Travnika, Emet Jablanović tehničar iz Travnika, Jakov Jurić i Anto Pinjušić, automehaničari rođeni u Goranima kod Konjica, Mirko Šunjić pravnik i Stjepan Šunjić učenik srednje tehničke škole iz Vojna kod Mostara, Zdravko Šimić student iz Vareša, Božo Bonić student Mijo Bonić nastavnik glazbe iz Olova, Ante Čurak student iz Sarajeva, Josip Čeprnić iz Sarajeva, Vjekoslav Ljubas iz Sarajeva, Branko Sivrić student iz Sarajeva, Vencel Lasić student iz Uzarića kod Mostara.
Zbog jecanja za vrijeme izricanja presude Vidovićeva sestra je kažnjena s pedeset dana zatvora.
Niti jedan od osuđenih nije se nakon izdržavanja kazne bavio javnim životom. Mnogi su izbjegli u inozemstvo. Danas, 56 godina poslije, vrijedi se prisjetiti hrabrih hrvatskih mladića. Nek se ne zaboravi!
B.Š. / Dnevnik.ba
Montiranom suđenju bilo je dozvoljeno nazočiti do dva člana obitelji po optuženom, a sudnica bila pretrpana mladim komunistima izvikivanjem parola željnih napretka u partiji: “Hoćemo smrtnu presudu!”
Sud mladiće 18. prosinca 1959.g. proglašava krivim za “formiranje ilegalne organizacije s namjerom obaranja vlasti radnog naroda i razbijanja bratstva i jedinstva naroda Jugoslavije”.
Prvooptuženi novinar iz Sarajeva Tomislav Vidović osuđen je na 14 godina robije. Na nešto manje, a opet višegodišnje kazne robije, osuđeni su: Željko Gašo službenik iz Travnika, Emet Jablanović tehničar iz Travnika, Jakov Jurić i Anto Pinjušić, automehaničari rođeni u Goranima kod Konjica, Mirko Šunjić pravnik i Stjepan Šunjić učenik srednje tehničke škole iz Vojna kod Mostara, Zdravko Šimić student iz Vareša, Božo Bonić student Mijo Bonić nastavnik glazbe iz Olova, Ante Čurak student iz Sarajeva, Josip Čeprnić iz Sarajeva, Vjekoslav Ljubas iz Sarajeva, Branko Sivrić student iz Sarajeva, Vencel Lasić student iz Uzarića kod Mostara.
Zbog jecanja za vrijeme izricanja presude Vidovićeva sestra je kažnjena s pedeset dana zatvora.
Niti jedan od osuđenih nije se nakon izdržavanja kazne bavio javnim životom. Mnogi su izbjegli u inozemstvo. Danas, 56 godina poslije, vrijedi se prisjetiti hrabrih hrvatskih mladića. Nek se ne zaboravi!
B.Š. / Dnevnik.ba
wpDiscuz