U Francuskoj koja je izmislila Camusa, Bourdieuovu klasnu analizu i ruž za usne koji se ne skida ni pod suzavcem, jedan je čovjek – ne filozof, ne revolucionar, već obični zatvorenik – uspio pobjeći iz zatvora skriven u torbi cimera.
Ne torbi metafora. Nego torbi. Prtljaga. Kofer. Utorba.
Bilo je to u Lyonu, gradu svilara, bogomolja i klasne hijerarhije, gdje zatvori ponekad očito funkcioniraju po principu Airbnba: ako ti cimer izlazi, samo se spakiraj s njim i bon voyage.
Mladić, koji je, da ne zaboravimo, pod istragom zbog dvostrukog ubojstva i organiziranog kriminala, sada je slobodan. Nije pobjegao kroz tunel, ni podzemnom željeznicom, ni uz pomoć helikoptera i drona. Ne. Ušao je u torbu i – izašao iz sustava.
Francuska je zgrožena. No i zavidna. Jer što je zapravo sloboda u zemlji gdje je pravda već dugo zakopčana u prevelike institucije? Sloboda je – elegantno se sklupčati i pustiti da te netko drugi iznese.
Interna istraga je pokrenuta. Pretpostavljamo da će pronaći ne osobu, nego grešku u proceduri. Jer u Europskoj uniji, sve je greška sustava, nikad sustav sam.
U međuvremenu, bjeguncu sretan put. Ako već ne pravdu, zaslužio je barem Netflix seriju. Naslov?
„Torba za bijeg“ – drama o pretrpanim zatvorima, prešutnim savezništvima i civilizaciji koja se, baš kao i bjegunac, polako – ali sigurno – izvlači iz torbe.
wpDiscuz
