REPORTAŽA: U bošnjačkom selu iz kojeg je najviše ljudi otišlo u ISIS

U tjednu u kojem je BBC emitirao dokumentarac Bosna, kolijevka modernog džihadizma i nedugo nakon što je utjecajni britanski Guardian objavio analizu mogućih posljedica regrutacijskog videa kojim je ISIS nedavno targetirao upravo Balkan, reporteri Telegrama posjetili su Ošve, selo o kojem se posljednjih mjeseci najviše polemizira.

Prema izračunima koje objavljuju regionalni mediji, iz tog malog mjesta nedaleko od Maglaja, tristotinjak kilometara udaljenom od Zagreba, u Siriju i Irak otišlo je, prema broju stanovnika, najviše ljudi. Iz Državne agencije za istrage i zaštitu BiH još prije tri godine potvrđeno je kako su se tamo nastanili pripadnici radikalnog krila vehabijskog pokreta. Prema informacijama bosanskih medija, u selo se među prvima doselio Harun Mehičevićza kojim je Australija izdala tjeralicu zbog terorizma, a nedavno je objavljeno kako je u samoubilačkom ekscesu u Bagdadu poginuo mještanin Emrah Fojnica, svojedobno optužen za teroristički napad na američku ambasadu u Sarajevu.

Dugogodišnje istraživanje

Ošve se kao jedna od najproblematičnijih točki spominju i u nedavno objavljenoj Studiji Zov rata u Siriji i bosansko­hercegovački kontingent stranih boraca, koja je posljednjih tjedana izazvala veliku pažnju i javnosti i stručnih krugova. Studiju su, nakon trogodišnjeg istraživanja objavili Vlado Azinović, profesor na sarajevskom Fakultetu političkih znanosti, iMuhamed Jusić, islamski teolog i publicist.

Jedan od autora i vjerojatno najveći stručnjak za terorizam u regiji, Vlado Azinović, u razgovoru za Telegram objasnio je kako uvid u njihovo istraživanje sugerira da je od prosinca 2012. do prosinca 2014. na ratišta u Siriji i Iraku otišlo 156 muškaraca i 36 žena. “Naravno, radi se o osobama čiji su izlasci iz BiH registrirani na graničnim prijelazima. Sasvim je moguće da je brojka otišlih veća jer jedan broj izlazaka iz BiH nije registriran. Uz to, znatan dio ovih ljudi, gotovo petina, živi, radi ili privremeno boravi u inozemstvu i vjerojatno je značajan dio tih osoba otputovao iz drugih država. Ukratko, nemoguće je pouzdano utvrditi stvarne brojke”, pojašnjava Azinović.

Prema raspoloživim podacima koje iznose autori istraživanja, do početka 2015. godine iz Sirije odnosno Iraka vratilo se 48 muškaraca i tri žene, dok 83 muškarca i 32 žene i dalje borave ondje.

Broj povratnika muškaraca iz Bosne i Hercegovine iznosi oko 30 posto i tako odgovara gornjoj granici prosjeka broja stranih boraca koji su se do sada vratili u svoje zemlje. Recentnim je istraživanjem također utvrđeno da je 26 državljana Bosne i Hercegovine, odnosno 25 muškaraca i jedna žena, do sada poginulo.

Profesor Azinović smatra da postoje dvije teorije zašto se selafisti naseljavaju upravo u selima poput Gornje Maoče ili Ošvi. “Prva teza je da se selafisti naseljavaju na prostoru u doticaju etničkih granica unutar BiH kako bi djelovali kao neka vrsta čuvara prostora i vjere. Ne vjerujem u to jer su te granice, zapravo, nastale na tadašnjoj liniji konfrontacije sukobljenih vojnih postrojbi. I tako su povučene. Razumljivija je tvrdnja da su selafisti ušli na to područje jer su, uglavnom Srbi koji se ne žele vraćati, odlučili prodati svoja, doslovno, razrušena imanja koje nitko drugi nije želio kupiti. Njima to savršeno odgovora. Žive daleko od moderne civilizacije, izolirani od svega izvanjskog”, komentira profesor.

Propast dogovora s Turskom

U Bosni i Hercegovini još ne postoji jedinstvena, odnosno konsolidirana evidencija osoba za koje se pretpostavlja da su u Siriji i Iraku. Upravo ovaj pretpostavljeni status borca na stranom ratištu jedan je od razloga koji otežava nastanak takve evidencije. Naime, iz uvida u podatke o takvim osobama jasno je da u nekim slučajevima nije moguće utvrditi jesu li one zbilja otišle, borave li još uvijek, odnosno jesu li se vratile sa stranih ratišta. Informacije o nečijoj namjeri da onamo ode ne dolaze uvijek iz pouzdanih izvora. U operativnim bilješkama često se navodi kako je netko nekome rekao kako namjerava ili se sprema otići u Siriju, ali nema potvrde takvog odlaska.

Evidentiranje građana Bosne i Hercegovine koji su otišli na teritorij ISIS­a dodatno je otežano i zbog toga što znatan broj osoba porijeklom i s državljanstvom BiH živi, privremeno boravi ili radi negdje vani. Domaće policijske agencije ne mogu steći uvid u kretanja tih ljudi, iako se tim problemom trenutačno bave 23 službe. U brojnim istupima za strane medije, između ostalih i za Guardian, Azinović redovito ističe da Bosna i Hercegovina općenito ne radi dovoljno na ovom problemu. Tu tezu potvrđuju i brojni detalji iz njegova istraživanja.

Primjerice, utvrđeno je kako je jedna od domaćih sigurnosnih agencija kontaktirala predstavnike Republike Turske i zatražila da se aktivira međudržavni sporazum iz 2001. godine o suradnji dviju zemalja u borbi protiv terorizma i organiziranog kriminala. Namjera je bila omogućiti policajcima iz Bosne i Hercegovine prisustvo na najfrekventnijim graničnim prijelazima u Turskoj kako bi zajedno s turskim kolegama motrili i izvještavali o dolasku državljana Bosne i Hercegovine koji putuju za Siriju. Turska strana je prihvatila ovu inicijativu i ponudila termine za održavanje sastanka u Ankari na kojem su se trebali utvrditi detalji takvog sporazuma. Nekoliko dana prije nego što su se trebali sastati, bosanskohercegovačka strana otkazala je susret jer se nije mogao postići dogovor o tome koja će policijska agencija predstavljati Bosnu i Hercegovinu na tom sastanku. Tako je propala i inicijativa o zajedničkom nadgledanju ulaska državljana BiH u Tursku.

Strani mediji posljednjih tjedana agresivno izvještavaju o naporima koje Islamska država ulaže u regrutaciju vojnika iz Bosne i Hercegovine, redovito ističući u svojim analizama kako je riječ o državi s najviše nezaposlenih mladih stanovnika na svijetu. Kako se čini, trenutačno postoje dvije različite percepcije prijetnje islamskog terorizma iz BiH. Međunarodna zajednica tvrdi da je ona očita i stvarna, dok institucije u BiH, na stanovit način, tu opasnost umanjuju.

“Percepcije nisu objektivna kategorija jer je riječ o dojmovima”, kaže Vlado Azinović. Istina, nastavlja, od početka rata u Bosni i Hercegovini dolazi do uvoza radikalne islamske ideologije, radikalnog tumačenja islama. Nositelji su bili stranci iz zapadnih i islamskih država koji su se borili u ratu. “Istodobno, iz istih krugova počela se širiti teza da muslimani u BiH stradavaju jer nisu bili ‘dobri muslimani’. Ta teza, nakon 20 godina, ucijepila se i među domaće ljude. I nove generacije rođene su u toj ideologiji”, objašnjava profesor Azinović.

Separatistička politika

Ipak, ne govorimo o nekom velikom broju ljudi. Možda par tisuća u Bosni i Hercegovini. “Istina je da su svi teroristički napadi što su se dogodili u Bosni i Hercegovini, recimo to tako, začeti u toj selafističkoj sredini koja je baštinila istu ideologiju kao i al­-Qaida, a sada i kao zagovornici Islamske države. To je jedna strana priče. Druga je politizacija tog problema u BiH u kojoj prednjači Republika Srpska zbog svoje independističke politike prema BiH. Vehabistički faktor vlasti u Banja Luci koriste kao razlog svoje separtističke politike. U svemu tome oni se i predstavljaju kao čuvari predziđa europskog kršćanstva”, tumači.

Nedavno smo imali primjer da je policija RS dignuta na noge zbog, navodnih, terorističkih prijetnji pa su ‘duge cijevi’ čuvale institucije. Talac takve situacije je golema većina muslimana u BiH. Profesora smo pitali kakva je mogućnost ozbiljnog terorističkog napada u BiH ili regiji koji bi bio organiziran u vehabističkim krugovima u BiH. Kaže da to nitko ne može sa sigurnošću reći. U BIH se tim problemom bave 23 različite policijske i sigurnosne službe.

Tko može predvidjeti akciju nekog samotnjaka koji je pokrenut nizom faktora kao i onaj nedavni napad na policijsku postaju u Zvorniku? “Stvaranje radikalnog pogleda na svijet najčešće uspijeva kod pojedinaca koji ionako imaju ozbiljnih problema u normalnom svakodnevnom funkcioniranju. Očajnici, marginalci, ljudi s psihičkim problemima koji se ne mogu nositi s modernim načinom života okreću se vrijednostima koje su ostale duboko u prošlosti”, objašnjava. To su ti psihološki trigeri koji ih pretvaraju u počinitelje treorističkih napada. Društvene mreže su najčešći izvor radikalizacije takvih pojedinaca.

Samoinicirana radikalizacija

Direktor FBI-­a James Comey svjedočio je pred Kongresom SAD­-a i jasno optužio Twitter kao najsnažniji alat na društvenim mrežama koji je kanal takve radikalizacije. “Istodobno, važno je napraviti distinkciju u smislu da i oni koji prihvaćaju radikalno tumačenje islama često ne prihvaćaju nasilje i terorizam”, analizira Azinović. Provedenim istraživanjem, objašnjavaju autori u studiji, nije bilo moguće utvrditi postojanje jednog, po karakteristikama i trajanju, tipičnog ili dominantnog oblika ideološke radikalizacije koja prethodi odlasku na ratišta u Siriji ili Iraku.

Na temelju uvida u otvorene i dio povjerljivih izvora koji im je bio dostupan, zaključili su da proces radikalizacije provode ili nadgledaju lokalni autoriteti. Odlascima u Siriju u nekim su slučajevima prethodile ubrzane radikalizacije, uglavnom mlađih, otuđenih i često dezorijentiranih osoba, moguće s narušenim mentalnim zdravljem. U nekim slučajevima nad osobama koje se željelo radikalizirati provedeni su alternativni zdravstveni tretmani psihičkih poremećaja. U pravilu su ih izvodile osobe koje se u svojoj mikrozajednici smatraju univerzalnim autoritetom i kojima sljedbenici nerijetko povjeravaju vlastite živote.

Analiza sadržaja iz procesa ideološke mobilizacije za odlaske na ratišta sugerira kako se pojedinci ne radikaliziraju u vezi s nepravdom kojoj su neposredno izloženi u matičnoj sredini, nego u vezi s percepcijom patnje i stradalništva šire, globalne zajednice, koju doživljavaju kao svoju. Općenito, kod većine prevladava percepcija da je napadnut islam i da je njihova dužnost braniti ga. Poruke lokalnih ideoloških autoriteta, kao i one koje stižu s ratišta, formatirane su upravo kao ohrabrenje i poziv za obranu megazajednice i završni obračun s njenim neprijateljima. Iz istraživanja je također vidljivo da je radikalizacija, osobito među mlađim osobama, često samoinicirana. Prije svega na internetu, odnosno društvenim mrežama. Zahvaljujući novim tehnologijama, sudionici rata u Siriji i Iraku konstantno su u izravnom kontaktu s potencijalnom, globalnom bazom za vrbovanje novih boraca. Što se konkretno događa na društvenim mrežama nemoguće je pratiti.

Prema nekim procjenama, početkom 2015. godine ISIS je imao oko 25.000 registriranih Twitter adresa s kojih je tijekom prosječnog tjedna poslano oko 200.000 poruka. Takva komunikacija između fronte i populacijske baze pogodne za radikalizaciju i vrbovanje bez presedana je u povijesti. Zbog toga većina sigurnosnih agencija još nije ni tehnološki ni stručno osposobljena pratiti i analizirati ovaj proces.

Bosna i Hercegovina po tome ne predstavlja poseban izuzetak. Bosna i Hercegovina je pokušala zaustaviti odlaske svojih državljana na bojišta Iraka i Sirije donošenjem dopuna Kaznenog zakona koji se odnosi na protuzakonito formiranje i pridruživanje stranim paravojnim ili parapolicijskim formacijama. Međutim, kako stoji u istraživanju, Zov rata u Siriji kriminalizacija odlazaka na strana ratišta usmjerena je na suzbijanje posljedice, a ne na rješavanje uzroka odlazaka u Irak i Siriju. Bosna i Hercegovina je među prvim državama u regiji, ali i šire donijela zakon kojim se zabranjuje odlazak na strana bojišta.

Međutim, za razliku od drugih država, koje su razvile i počele primjenjivati programe prevencije takvih putovanja, Bosna i Hercegovina na tom planu nema nikakvu osmišljenu ni vidljivu strategiju. Bez nje, kriminalizacija i represija ne samo da neće biti dovoljne nego bi se vrlo lako mogle pokazati i kao kontraproduktivne, zaključuju autori istraživanja.

Na kraju razgovora s profesorom Azinovićem pitali smo ga smatra li da bi izvođenjeMichela Houellebecqa na Dubrovačkim ljetnim igrama moglo isprovocirati neku reakciju radikalnih islamista. “Nisam detaljno pratio sve o tome. Ono što želim reći je da bi izvođenje predstave Michela Houellebecqa, za od svega izolirane vehabije u BiH, prošlo sasvim nezapaženo da se oko toga nije počelo govoriti u Hrvatskoj”.

Vehabija Izet Hadžić: ‘Nije istina da regrutiram ljude, i meni ISIS prijeti’

Razni svjetski mediji u posljednje vrijeme lamentiraju o Ošvama, selu od pedesetak stanovnika na brdu iznad Maglaja, gradića u središnjoj Bosni. Kakvo je stvarno stanje i što o sebi kažu pripadnici tamošnje selefijske zajednice, pokušali smo saznati posjetom mjestu o kojem se toliko piše. Primio nas je Izet Hadžić, čovjek kojeg mnogi mediji opisuju kao vođu selefijske zajednice.

U posljednje vrijeme mnogi mediji pišu o odlascima građana BiH u ISIS. Jesu li organizirani?

Odlazak ne može biti organiziran. Razmislite samo tko će normalan pustiti petoricu bradonja sa ženama i djecom da idu. Uostalom, tko će normalan gurati žene i djecu u rat. To dovoljno govori da su svi koji su otišli, išli samoinicijativno. Vodili su sa sobom cijele svoje obitelji. To dovoljno govori o tome da su smatrali kako je Sirija obećana zemlja.

Postoji li financiranje odlazaka u Siriju?

Ma dajte, molim vas. Svatko može posuditi 200 eura od prijatelja, obitelji ili poznanika. Let do Turske košta stotinjak eura. Čovjek sjedne u avion i ode. Kakvo je to financiranje terorista?

Tvrdite da nitko ne financira odlaske na bojišta u Siriji. Tko je onda odgovoran za tolike odlaske državljana BiH?

Za odlaske u Siriju je, uvjetno rečeno, kriva država. Prije svega, ovo društvo odbacilo je te ljude, stavilo ih na margine. Prije svega mislim na činjenicu da ti ljudi nigdje ne mogu raditi. Bosna je i inače bijedna država, a ovi momci su prakticiranjem svoje vjere bačeni na samo dno. U takvim situacijama čovjek počne razmišljati, nemam posla, nemam ništa. Rat je dobra prilika, možda i nešto zaradim, a u ratu se ne radi, tamo se jede i spava. I onda su ljudi posuđivali novac, kupovali avionske karte i odlazili. Mislili su da je tamo obećana zemlja. Da su imalo znali što je to rat…

Imate li ikakvih kontakata s bilo kime iz ISIS­-a?

Iz samozvanog hilafeta, kako je naziv za Islamsku državu među njenim pripadnicima, primam prijetnje otkako sam na Youtubeu objavio svoju poruku da Bošnjaci nikad nisu i, ako Bog da, nikad neće provoditi terorističke napade i u kojem sam naglasio da u Bosni ne postoje terorističke organizacije. Kažu mi da nisam musliman, da sam nevjernik, da me treba skratiti za glavu. Ove prijetnje shvaćam ozbiljno i već sam ih prijavio policiji.

Financira li vas netko?

Malo je to nekulturno pitanje. Ja nisam ni kriminalac ni lopov. Evo, u ovih dvadeset godina nitko nije dokazao da me netko financira. U prošlosti je bilo situacija da bi netko poslao novac iz dobročinstva ili za zekat, ali čak ni tad nisam bio sklon primanju tog novca. Međutim, ni toga više nema. Rekao sam ljudima, nemojte slati novac, stavit će vas na popis da pomažete teroristima. Tako da nam je skučen prostor života. Ovo prerasta u diskriminaciju, ali to nitko ne govori. Primjerice, ja ne mogu nigdje raditi, nitko me neće zaposliti.

Želite reći da nitko ne financira zajednice po bosanskim selima?

Neću reći da tog financiranja nema, vjerojatno ima ljudi koji dobivaju novac, a ne rade ništa. Ali pogledajte samo moje ruke, ovo nisu ruke glazbenika. Da mene netko financira, ja ne bih radio u poljoprivredi. Zašto bih čitav dan radio ako ne moram?

Imate li kakvih problema s Bošnjacima i susjedima, kako vas ljudi gledaju zbog brade?

Nemam problema zato što me ljudi poznaju. Ali pitanje je na mjestu zato što se moja populacija, ljudi s bradom, stavlja u kontekst s ljudima koji vode rat ubijanja. Ja ga neću nazvati džihadom jer je pitanje smijem li ga nazvati džihadom. Ljudi ovakvog profila su opisani, donekle i s pravom, kao ubojice, potencijalni teroristi. Ali, vidjeli ste ovog idiota na plaži u Tunisu, on nije imao brade. Dakle, čak i ljudi bez brade ubijaju.

Imate li problema s policijom?

Ma čujte, kako govorim braći (drugim selefijama) hajdmo gledati tuđim očima. Evo, da si ti policajac koji zaustavlja nekoga s bradom. Pa ti ne znaš hoće li on eksplodirati, ne znaš kako će reagirati. Mene zadržavaju satima na graničnim prijelazima. U takvim situacijama zamolim za kavu i sok i odgovaram na sva pitanja koja mi postave. Nemam drugog izbora.

telegram.hr