Čini se kako našim vrlim predsjedničkim kandidatima koji su ovih dana pohodili BiH nitko nije javio da spominjanje trećeg entiteta, kao jednog od legitimnih načina mogućnosti preustroja BiH, već odavno nije bauk.
Treći entitet je definitivno detabuiziralo zadnje izvješće Međunarodne krizne skupine (ICG), objavljeno 10. srpnja ove godine. ICG funkcionira kao instrument američke politike i njeni izvještaji o BiH su uvijek bili na liniji “građanske” priče o prevladavanju “nacionalizma” i tri partikularna identiteta. Ponekad su djelovali kao proročanstva koja se samoispunjavaju, kao npr. izvješća iz 2000. i 2001. u kojima se “međunarodni dužnosnici pozivaju na striktnu kontrolu rada pojedinih banaka na temelju procjena o stranačkopolitičkoj ori-jentaciji njihovih uprava”… Ukratko, bio je to uvod u uništavanje i pljačku Hercegovačke banke i slamanje financijske kralježnice Hrvata u BiH.
Nino Raspudić l vecernji.hr
U odnosu na sva ranija, revolucionarna novost zadnjeg izvješća ICG-a je da je detabuiziran hrvatski entitet:
“Nema ničega nužno pogrešnog u vezi s hrvatskim entitetom. On bi mogao riješiti mnoge probleme: ne bi bilo više potrebe za kantonima i odnosi između države i entiteta, kao i između entiteta i općina, mogli bi biti konzistentni u cijeloj Bosni”.
Zbog ovakvih teza su nekada smjenjivali političke dužnosnike, a sada ih sami promoviraju kao spasonosne. Hladan tuš i packa ide onima koje su sami gurnuli u ulogu wannabe hegemona i političkih tlačitelja malobrojnijih: “Glavna je prepreka entitetu s hrvatskom većinom politička: to je veoma uvredljivo za Bošnjake. Ipak, obrazloženje njihovog odbijanja zvuči prazno.” Cinizam izvještaja leži, prije svega, u tome da su ono što sad prigovaraju Bošnjacima, radili oni sami, štoviše i gurnuli ih u tu poziciju izravne političke konfrontacije s Hrvatima. Ista ta “prazna” obrazloženja protiv teritorijalne jedinice s hrvatskom većinom, koja sada nabijalu na nos Bošnjacima, davali su i američka administracija i ICG i njihovi papagaji iz Zagreba, od političara do pravovjernih medija i analitičara.
Novosti do nekih ušiju izgleda ipak sporo dolaze pa se kao mudar državnički potez i u kampanji 2014. smatra doći u Mostar i u facu tamošnjim Hrvatima istaknuti, dovoljno glasno da se čuje do Buzina, kako je treći entitet neprihvatljiv. Kao potkrepa toj tezi navodi se nekoliko osnovnih mitova i besmislica koje ću, ilustrirane citatima svih četvero kandidata, pokušati problematizirati.
Prva pogrešna teza je da bi treći entitet značio cijepanje BiH. Prije će ipak biti da bi on značio stabilniju BiH. Neriješeno nacionalno pitanje je generator nacio-nalizma, a ono proizlazi iz startne asimetričnosti – tri naroda u dva entiteta. Danas su to praktično srpski i bošnjački entitet. Dayton je u zadnjih 15 godina drastično promijenjen, nametnutim odlukama od strane visokih predstavnika, koje su dovele do toga da je institucionalni model zaštite nacionalnih prava kakav je u početku postojao u Federaciji, kompromitiran bošnjačkim preglasavanjem Hrvata, pa kao jedino rješenje ostaje neka vrsta etnoteritorijalnog preustroja. RS, unatoč deklarativnom bučenju, nitko nikada nije ozbiljno doveo u pitanje, a Federacija je de facto pretvorena u bošnjački entitet, što Hrvati ne žele prihvatiti, i to je danas osnovni problem. Čulo se i kako je “rješenje cjelovita i suverena BiH s tri ravnopravna naroda, s maksimalnim poštovanjem sve tri nacionalne skupine”, što zvuči krasno, ali kako to postići? Koji recept nude za ukidanje RS-a?
Gdje su te Mesićeve trupe koje će presječi koridor? Koliko su ljudi vratili u Posavinu?
Dok mantraju o Drini, desni populisti ostavili su Hrvate na političkoj vjetrometini, pa u BiH danas nestaju i tamo gdje su se u ratu uspjeli obraniti.
“BiH bi trebala biti podijeljena na više kantona, s time da svi narodi imaju svoj suverenitet, a to ne smije biti zatvaranje u neke entitete gdje jedni druge nadglasavaju”, zvučalo bi dobro da se Hrvate unutar postojećeg sklopa ne nadglasava na svim razinama. Na zadnjim izborima ne, jer je privremeno pukla bošnjačka platforma, ali bez promjene izbornog zakona će se to opet izvjesno dogoditi.
Osim toga, unutar entiteta mogu se ugraditi mehanizmi zaštite “konstitutivnih manjina”, po potrebi i njihova nadzastupljenost u vlasti. Golema većina Hrvata živi na teritoriju koji su unijeli u Federaciju, oni izvan njega bi se, stvaranjem entiteta, imali na što institucionalno osloniti. Po toj logici, zašto Hrvatska nije ostala u sastavu Jugoslavije, budući da je milijun Hrvata, u BiH, Boki, Vojvodini, ostalo izvan tog “entiteta”?
“Cijepanje BiH u tri državice nije dobro ni u kojem slučaju”, znači valjda daje bolji status quo i ono čemu sve vodi, a to je Cijepanje u dvije države, srpsku i bošnjačku. “Treći entitet značio bi legalizaciju srbijanskih osvajanja”, posebno je licemjerna teza. Zašto je onda Hrvatska potpisala Dayton? Koji nam je ratni plan osvajanja RS-a? I što s milijun Srba s ove strane Drine? Verbalni jurišnici na Drinu bi se “borili” protiv srpskog prelaska mitske rijeke dvadeset godina nakon što imaju državu u državi, koju im je supotpisala i Hrvatska i njeni tutori, i to bi se “borili” do zadnjeg Hrvata u BiH.
Takvi se virtualno bore protiv RS-a, jer ne nude nikakav recept za njeno ukidanje ili preobrazbu, a vrlo stvarno protiv hrvatskih interesa u BiH. “A Hrvati jesu i moraju ostati konstitutivan narod na području cijele BiH, njima pripada cijela BiH”, floskula je koja pokazuje neupućenost u davnu odluku Ustavnog suda BiH o konstitutivnosti naroda na cijelom teritoriju BiH. Njome su Hrvati u RS-u dobili samo simboličko predstavljanje, ali su u Federaciji izgubili paritet.
Pa se u Dom naroda Parlamenta Federacije uvalio klub Srba koje isključivo biraju Bošnjaci, jednako kao i dio Hrvata, tako da su se među ostalim zastupnicima iz reda srpskog naroda sada našli Haris Pleho i Rasim Smajić, a iz hrvatskog Edin Fejzić i Mirvet Beganović. Umjesto bajke da Hrvatima pripada cijela BiH, i snova o Bratuncu i Kalesiji, gcije ih i nema, bolje bi bilo fokusirati se na krajeve gcije žive i gdje su opstali, i omogućiti im da tu upravljaju sobom i svojim resursima. Prošlo je vrijeme kad se Hrvate u BiH moglo proma rati kao vječne, odane graničare, nižu vrstu koja je uvijek tu kad zatreba, a inače ne mora imati politička prava ako tako smatra npr. američka ambasada. Dok u BiH dolazi turski premijer Erdogan i izjavljuje kako mu je “Alija ostavio Bosnu u amanet”, dok Srbija čvrsto stoji uz Srbe u BiH, hrvatska službena politika ne stoji primarno iza Hrvata, već podržava “BiH u cjelini” te eventualno sramežljivo i uz ogradu spomene potrebu ravnopravnosti triju naroda.
Čulo se i kako je “na hrvatskom narodu u BiH da se dogovori s ostala dva naroda i nacionalnim manjinama o unutarnjem uređenju BiH”. Ali to nije pitanje iznalaženja modela, već pitanje o nadmoći i političkoj volji. To je kao da nasilnik tuče mlađeg brata, a vi u prolazu kažete – dogovorite se vas dvojica kako ćete urediti odnose. Hrvatska se jednostavno mora aktivno politički uključiti na strani Hrvata u BiH.
Čuli smo i besmislicu kako će se podupirati hrvatski narod u BiH oko ostvarenja jednakopravnosti, pojašnjavajući, međutim, da to “ne znači miješanje u unutarnje stvari BiH”.
Hrvatska je, naprotiv, dužna miješati se u unutarnje stvari BiH jer je sukreator, supotpisnik i garant dejtonskog okvira koji je, uz kasnije intervencije onih koji se itekako miješaju, doveo Hrvate u današnju poziciju. Ako se mogu miješati Turska, Srbija, Britanija, u zadnje vrijeme i Rusija, a o SAD-u da i ne govorimo, mora se miješati i Hrvatska jer je jedan on ustavotvoraca i garanta BiH. Posebno je idiotska teza da “bez Hrvata nema BiH”. Itekako je ima bez Hrvata, i to kao dvoentitetske, srpsko-bošnjačke. Na istom tragu se ističe kako je interes Hrvatske “stabilnost u regiji”. BiH bi uistinu bila puno stabilnija i jednostavnija ako bi se Hrvati pomirili s postojećim stanjem, te se politička arhitektura zemlje s tri faktora pojednostavila na dva. Je li stvarno tako nezamislivo da se može reći: “ja kao hrvatski predsjednik maksimalno ću podržavati interese Hrvata u BiH onako kako ih artikuliraju njihovi legitimni politički predstavnici”.
Zašto se mora doći u Mostar i pljunuti im u facu tezom protiv “nekog trećeg entiteta”? Odgovor je kratak – američki naputak, i to zastarjeli.
wpDiscuz