Predsjednik Hrvatske republikanske stranke, Slaven Raguž, reagirao je na najnoviju bajramsku hutbu mostarskog muftije, Salema efendije Dedovića, u kojoj je Liska park u zapadnom dijelu Mostara preimenovan u “harem Kantarevac”, a Mostarsko muftijstvo nazvano “Liska harem”. Raguž je objavu podijelio na svom Facebooku:
– Liska park je već neko vrijeme u središtu vrućih političkih i povijesnih tema u Mostaru. A jučer su ponovo “zapalili” situaciju priopćenjem Muftijstva mostarskog, u kojem tvrde da je Liska park zapravo Liska harem, star stoljećima.
I sad, kako to? Kako može biti Liska park harem star stoljećima kad su tamo mezari koji datiraju iz 1992. godine? I da su bili mezari prije toga, kako je moguće da netko, tko se smatra “braćom”, nakon svega, stavlja kosti na kosti? Zar je to moguće izvoditi bez svetogrđa?
Naravno da je ovo neistina, ali pravo pitanje je kakve umove imaju ti koji pokušavaju izokrenuti povijest staru 35 godina!
Osobno se ne sjećam Liska parka jer sam rođen 1992. godine, ali svi Mostarci stariji od 45-50 godina sigurno se sjećaju Liska parka.
Kako vjerovati umovima koji su spremni izvrtati činjenice starosti 35 godina, kad istovremeno žele uvjeriti nas u povijest dugu 150 godina? Zloba koju ove ideje šire među nama – kako vjerovati nekome tko je spreman lagati o nečemu što je lako provjerljivo?
Ovo je jedno od najbestidnijih izvrtanja povijesnih činjenica, podmetanje zlobe i opasno širenje nemira u ovom gradu. Laganje o stvarima koje su toliko očite je doista dno svih dna.
A kada bismo zaista proširili ovu temu, naišli bismo na cijeli niz pitanja na koja odgovore sigurno neće imati oni koji izmišljuju povijest. Evo, postavit ću nekoliko njih:
Zašto tek posljednjih godina spominjemo ‘Lakšića harem’ i ‘Liska harem’? Ako je sve to točno, zašto to muftijstvo do sada nije imalo nikakvu “dugoročnu i kontinuiranu” priču? I možete li naći službene potvrde tih navoda na stranicama Mostarskog muftijstva?
Zašto se naziv ‘harem’ mijenja iz godine u godinu? (Kantarevac, pa Liska, pa sad Lakšića harem…) Koja je tu kronološka i konzistentna linija? Zašto nitko od njih nije iznio nove povijesne spoznaje?
Možemo li uskoro očekivati naziv ‘harem Zapadni Mostar’? Jer vidimo, toponimi koji uključuju “harem” šire se iz godine u godinu, a uskoro ćemo shvatiti da je cijeli Mostar zapravo bio jedan veliki harem.
I što je s tim haremima na kojima su izgrađeni hoteli u istočnom dijelu Mostara? Zašto Muftijstvo Mostarsko šuti o tom?
Pitanja bi bila brojna, da se ne radi o umovima koji su toliko bestidni da su spremni izokrenuti povijest staru samo 35 godina, povijest za koju još uvijek postoji deseci tisuća živih svjedoka.
Na kraju, najvažnije pitanje: Kako graditi budućnost s takvim umovima? Jedino čvrsto, odlučno i ustrajno, jer kako je stoljećima bilo, tako je i danas. Iako, naravno, sada se sve promijenilo. Kao što bi rekli – tko bi doli, sad je gori!
Nisu Hercegovina i Bosna više “partibus infidelium.”
“Partibus infidelium” je latinski izraz koji znači “stranama nevjernika” ili “stranama onih koji nisu vjerovali”. U kontekstu povijesti, ovaj izraz se često koristio u srednjem vijeku za označavanje ljudi koji nisu prihvaćali određenu religiju, osobito kršćanstvo, a “nevjernici” su bili, primjerice, muslimani, židovi ili pogani prema tadašnjoj percepciji.
U Raguževoj izjavi, izraz “Nisu Hercegovina i Bosna za kršćane više partibus infidelium” sugerira da su Bosna i Hercegovina povijesno smatrane teritorijama u kojima je kršćanstvo bilo ugroženo ili pod prijetnjom od drugih religijskih skupina, a sada je situacija drugačija. To je gotovo patetično podsjećanje na prošlost, u kojoj su Hercegovina i Bosna bile u stalnoj borbi za očuvanje kršćanske vjere u odnosu na muslimansku većinu koja je tamo dominirala, a Raguž to koristi kao metaforu za borbu za kulturni i vjerski identitet.
wpDiscuz
