Nakon jučer održanog sastanka između stranačkih delegacija SBB-a i SDA koji je održan u Centrali SBB-a u Sarajevu, na kojem su bili visoki dužnosnici obje stranke, zaključeno je kako je “proeuropska koalicija stabilizirala stanje u državi te da ista nije u krizi.” “SDA i SBB su bezrezervno opredijeljeni za snažan nastavak koalicijskog djelovanja na kantonalnom, entitetskom i državnom nivou” – istaknuo je zamjenik predsjednika SDA Adil Osmanović, te naglasio da je ova koalicija “jasno pokazala svoju sposbnost u ubrzanom procesu kretanja BiH ka euroatlanskim integracijama”.
Zbog mjera kućnog pritvora koje su mu određene od Suda BiH, u procesu koji se protiv njega vodi, a kojeg jedan dio pravnika u BIH naziva montiranim, sastanku nije bio prisutan predsjednik SBB-a Fahrudin Radončić.
Međutim, javnost je ostala uskraćena za odgovor na pitanje o tome zašto na sastanku nije bio prvi čovjek SDA Bakir Izetbegović?
Kada se uzme u obzir da bi Izetbegović pojavljivanjem na tom sastanku, na kojem nema Radončića, u javnosti bio prikazan kao lider bošnjačkog političkog faktora, postaje jasno da su u SBB-a počeli sumnjati u Izetbegovićevu (ne)prijateljsku igru oko “pravosudne farse i montiranog procesa protiv Radončića” kako ga u SBB-a nazivaju, te mu je zbog toga vjerovatno poručeno da ne dolazi na sastanak delegacija, što se u konačnici može protumačiti kao jasan znak lidera SBB-a da se polako distancira od Izetbegovića.
Možemo Radončića voljeti ili ne, možemo misliti da je ovakav ili onakav, međutim, ne možemo ni u jednom trenutku osporiti da je kao predsjednik druge najjače bošnjačke stranke ulaskom u vlast, pomogao stabilizaciji kaotičnog stanja koje je trajalo od izbora 2010. godine. Ankete građana Sarajeva nakon puštanja Radončiča iz pritvora, a koje su objavili portali poput radiosarajevo.ba kao i pojedine TV kuće, pokazuju da biračko tijelo tih stranka koje je uglavnom bošnjačko gaji ne baš zanemarive simpatije prema Radončiću i njegovoj politici budući da nije bilo nekih naročitih negativnih komentara.
Kada bi danas napravili anketu u Hercegovini gdje živi najveći broj Hrvata u BiH ili u Banjoj Luci gdje su nastanjeni u najvećem broju Srbi, u kojoj bi upitali građane što misle o Radončiću i njegovoj političkoj platformi, ostali bi iznenađeni na činjenicu da bi odgovori bi bili skoro identični kao i u Sarajevu. Pozitivni.
To u suštini znači da bi Radončić mogao biti prvi političar u BIH nakon rata koji je našao politički narativ koji se poštuje u sva tri nacionalna korpusa i koji bi svojom svojom pomirljivom političkom filozofijom mogao okrenuti Srbe i Hrvate prema ideji zajedničke zemlje i prema Sarajevu kao prijateljskoj metropoli jednako dobronamjernoj prema svim BH narodima. Sve to predstavlja temelj za početak priče, zajednički nazivnik za europsku budućnost ove zemlje.
Bez Srba i Hrvata na strani tog puta, naivno je vjerovati da će ova zemlja ikada voziti na euroatlanskim tračnicama. Bakir Izetbegović se na drugoj strani do sada nije pokazao kao vješt političar. Uspio je svojim postizbornim kalkulacijama uz pomoć DF-a razvaliti jednu koaliciju, a sada se dobiva dojam da možda stoji i iza pokušaja razvaljivanja druge, one koja je u vrlo kratkom periodu uspjela ispuniti sve uvjete kako bi predala povijesnu aplikaciju za članstvo BiH u EU.
Bez stabilnosti koju je donio SBB u cijelu priču, sa sigurnošću se može reći da do toga nebi došlo, bez umanjivanja truda koji je uložio hrvatski član Predsjedništva u tom cijelom procesu.
To su političke realnosti.
SBB je već priopćenjem za javnost ponudio SDA-u svoje pozicije ukoliko u SDA prevladava takva politika. Realno analizirajući, SBB gubi mnogo više ovom koalicijom nego SDA, te ukoliko bi izašla, veliko je pitanje bi li SDA kao stranka doživjela sljedeće izbore, posebno kada se uzme u obzir da ni jedna druga koalicija nebi bila moguća nego bi imali na sceni manjinsku vladu.
S.M. l Poskok.info