U pokušaju diskreditacije hrvatskog državnog vrha što je uopće primio demokratski izabranog srpskog člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika, bošnjački politički lideri, Izetbegović, Džaferović, Komšić… pokušavaju Dodika ocrniti, prvenstveno u medijima u Hrvatskoj. No, sve ono što s pravom pripisuju Dodiku i oni sami rade, možda još i gore stvari.
Bošnjački establishment Dodika tako optužuje da negira ratne zločine i veliča ratne zločince, te zagovara “komadanje Bosne i Hercegovine”. A onda se eho njihovih riječi u sarajevskim medijima vraća kroz istovjetne tvrdnje marginalnih likova poput Jadranke Kosor, Vesne Pusić i inih.
Negiranje ratnih zločina
Bakir Izetbegović je, prije tri godine, u Travniku kazao da se borci Armije BiH nisu osvećivali, nisu palili sela, nisu ubijali nevine civile ni rušili bogomolje. „Taj moralni kapital mjera je naše duhovne snage, osnova je i temelj našeg zalaganja za pomirenje, za reintegraciju zemlje“,rekao je tom prilikom Izetbegović .
A što predstavlja ova Izetbegovićeva izjava doli negiranje ratnih zločina koje je počinila njegova tzv. Armija RBiH. Spomenimo samo neke počinjene nad hrvatskim civilima; zločina u Grabovici, Uzdolu, Stipića livadama, Buhinim Kućama, Križančevom selu, Zenici, Travniku, Bugojnu, Zabilju…
Veličanje ratnih zločinaca
Drugo, bošnjački vrh optužuje Dodika kako veliča osuđene ratne zločince. Istina. Najsvježiji je primjer nedavna izjava Milorada Dodika, koji je preminulog Momčila Krajišnika, osuđenog u Haagu za ratne zločine, nazvao patriotom i na sjednici Predsjedništva BiH tražio odavanje počasti Krajišniku “minutom šutnje”. Džaferović i Komšić su to odbili kao “necivilizacijski čin”, zaboravljajući kako su oni učinili jednako necivilizacijski čin kada je osuđeni ratni zločinac, zapovjednik tzv Armije RBiH u Sarajevu od njih i bošnjačke političke elite “ispraćen na ahiret” uz “najviše vojne i državne počasti”.
Nije li veličanje ratnih zločinaca nazivati pripadnike i zapovjednike Armije BiH, poput Atifa Dudakovića i drugih ,optužene za ratne zločine “bh. patriotima” i herojima i vršiti pritisak na Sud i Tužiteljstvo BiH da se odustane o postupka protiv “branilaca Bosne i Hercegovine”. Kao da im se sudi što su branili Bosnu i Hercegovinu, a ne zato što su počinili ratne zločine.
Kako, pak, okarakterizirati bošnjačko uporno uskraćivanje podrške Revidiranoj strategiji za procesuiranje ratnih zločina koja je jedan od uvjeta koje BiH mora ispuniti kako bi napredovala na putu ka integriranju u Europsku uniju, doli kako sprječavanje procesuiranja ratnih zločina i zločinaca.
Rasturanje BiH
Bošnjački establishment kaže da se Dodik zalaže za pripojenje Republike Srpske Srbiji, odnosno komadanju BiH.
A je li komadanje Bosne i Hercegovine, rušenje Daytonskog sporazuma i Ustava BiH kada se bošnjački političari zalažu za građanski princip i ukidanje konstitutivnosti naroda?
Ostvarivanje ovih ciljeva i stvarno i pravno značilo bi pretvaranje BiH, s prefiksom republike, u državu bošnjačkog naroda u kojoj bi Hrvati, ali i Srbi, bili svedeni na status nacionalne manjine koja prosi za mrvice iz sarajevskog proračuna.
Nije li ova argumentacija dovoljna za zaključak s početka ovog teksta da bošnjački političari, uz poneki izuzetak, čine sve ono što spočitavaju Dodiku. Samo što to neki poput marginalnih političkih likova u Hrvatskoj ne vide, ili ne žele vidjeti./HMS/
wpDiscuz
