Queer Sarajevo Festival 2008: atmosfera linča

Iz Udruženja smatraju da je slučaj danas na nivou Ustavnog suda upravo zbog ignoriranja pravne dužnosti i nadležnosti u rješavanju svih zbivanja oko QSF-a 2008. Njihova očekivanja odnosila su se, između ostalog, na sankcioniranje fizičkih napada na posjetitelje Festivala, ali i govora i zločina iz mržnje na osnovu seksualne orijentacije, spola i roda.

“…Ja i moja bagra smo savrseno isplanirali, da nisam nesto zaboravio da vidim hmmm: kupili benzin (ado će napraviti koktele), semir donio 8 pajsera, simba takodjer donio letvi, kule dvije palice od kuce, ma dobro ima i kamenica koje cemo pokupiti negdje usput.”  (Grupa/Facebook, august 2008. , šifra: “Adis Mahmutović”)

Prijetnje, poput navedene, kao i huškanje i govor mržnje prema drugom i drugačijem intenzivirale su se približavanjem datuma otvaranja Prvog Queer Sarajevo Festivala. Dan uoči otvaranja festivala, po gradu su u kasnim satima lijepljeni plakati pod nazivom ”Seksualna nastranost pošast savremenog doba”, a čija je poruka, između ostalog, glasila: “Ova izopačenost i nastranost povlači sa sobom Božiju srdžbu i žestoku kaznu.” Plakati su, prema zapažanjima očevidaca, distribuirani uz pomoć vozila Škoda Octavia (poznat registarski broj).

Iste večeri, potpisnik jednog od komentara na portalu www.bljesak.info prijetio je upotrebom oružja: “…Ja i moj 9 mm ćemo da sutra napravimo par izvještaja sa lica mjesta u Sarajevu. Ono što je sotonskog podrijetla mora da nestane i bude istrebljeno, inače zlo zazire u temelje i ruši nas… Sutra pamet u glavu i nož u ruku!!! ”  O tome, kao i o sazivanju protesta za 24. septembar na Trgu Alije Izetbegovića te “mirnoj šetnji” do zgrade ALU članovi/ice Udruženja Q obavijestili su Policijsku upravu Centar. U periodu od 4. septembra do 3. oktobra 2008., Udruženje Q i koordinatorice QSF-a proslijedile su oko 19 prijava policiji PU Centar i Novo Sarajevo. “Udruženje je podnijelo MUP-u sve informacije koje je imalo glede napada, potencijalnih huškača/ica i napadača/ica, širenja govora mržnje, brojeva mobitela sa kojih su dolazili pozivi i sms poruke, web forumi i stranice, tablice automobila, itd. Poznato je da su podignute dvije optužnice i da ih je trebalo biti još. Međutim, izgleda da je sve tu i stalo … kažem izgleda, jer formalnog odgovora nije bilo niti komunikacije s nama glede vlastitog slučaja i proširenja istrage na druge elemente”, ističe Svetlana Đurković, predsjednica Udruženja Q. Napominje da niko iz Udruženja nikada nije bio pozvan da da izjavu.

Festival je koncipiran kao manifestacija umjetnosti i kulture, koju čine izložbe fotografija, performansi, predstave, filmovi i tribine, ali je zbog tenzija i orkestrirane kampanje, kako pojedinih medija, tako i političara okarakteriziran kao događaj visokog rizika. Nekoliko desetina huligana i vehabija okupilo se 24. septembra 2008. na Obali Maka Dizdara, ispred zgrade Akademije likovnih umjetnosti, gdje su se umiješali među posjetitelje, koje su vrijeđali, ali i pljuvali, što je, potom, kulminiralo u fizičko nasilje – tek nekoliko metara izvan zone policajaca. Poruke grlatih izgrednika i s druge strane Miljacke glasile su: “Ubij pedere”, “Sredit ćemo vas”.

U galerijskom prostoru ALU na otvaranju petodnevne manifestacije, čiji je cilj bio da se kroz kulturno-umjetničke forme prikažu životne priče LGBTIQ (lezbejki, gej, transrodnih, interseksualnih i queer) osoba, odnosno promocija prava seksualnih manjina, prisustvovalo je oko 300 ljudi. Huligani su bacali kamenje na zgradu Akademije, da bi pojedine posjetitelje, po napuštanju izložbe, pratili i brutalno pretukli i cipelarili. Te večeri, iako su manifestaciju osiguravale policijske snage i zaštitari, povrijeđeno je najmanje osam osoba: R.K., H.Ć., T.B., A.S., te policajac Boban Vujičinović, Peđa Kojović, Emir Imamović i strani državljanin Andrejs Viskochis.

U Udruženju Q evidentirano je da su pri odlasku galerije ALU volonteri QSF-a H. Ć., A. S., S. D., I.N., u blizini Skenderije sjeli u naručeni taksi u smjeru Baščaršije, te su napadnuti dok je taksi čekao zeleno svjetlo. Vozač je potom promijenio smjer krećući se prema Hrasnom. U blizini slastičarne ”Palma” opet su napadnuti, nakon čega su otišli u PU Novo Sarajevo. Volonteri QSF-a H. Ć., A. S. i S. D. su 25.9.2008. podnijeli prijave i dali izjave u PU Novo Sarajevo. Zbog vidnih tjelesnih povreda  A. S. i H. Ć. odvedeni su na Kliniku urgentne medicine (KUM). U obimnoj dokumentaciji Udruženja također se navodi da su pri odlasku iz galerije A.V., R.K., A.T. i T. B. na parkingu kod zgrade Evropske komisije bili napadnuti. Andrej Vicoskis zadobio je ozbiljne tjelesne povrede i odveden je na KUM.

“Moramo prekinuti održavanje izložbi, projekcija filmova i javno okupljanje radi bezbjednosti naših članova, ali i običnih građana koji su došli da nas podrže… “, izjavila je Svetlana Đurković, predsjednica Udruženja Q na konferenciji održanoj 25. septembra u Mediacentru, a iz Udruženja je i najavljena tužba protiv nasilnika i huškača na mržnju i netoleranciju prema LGBTIQ populaciji. Predsjednik Helsinškog komiteta za ljudska prava Srđan Dizdarević očitovao je tada uputivši kritiku i pojedinim političarima i medijima za širenje govora mržnje uoči početka QSF-a, također rekavši: “Stidim se, jer je to čisti fašizam i čisti rasizam.” Na YouTubeu, nakon nasilja ispred zgrade ALU, objavljen je video clip, u kojem se, s ilahijom u pozadini, Đurkovićevoj u animaciji glava odsijeca nožem.

Organizatori/ice QSF-a su na udaru mržnje našli su se još u vrijeme preliminarnih aktivnosti u vezi sa Festivalom. “Prvo je krenulo sa Opštinom Novi grad, polijepljen je veliki broj postera, koji je pozivao direktno na nasilje. Posteri su glasili: Smrt pederima, Ne dozvolimo Queer festival odnosno Gay paradu u BiH. Kasnije je to prešlo i u druge opštine”, objašnjava Mervan Miraščija, program koordinator iz Fonda Otvoreno društvo.

Glasila poput Dnevnog avaza i Saffa umnogome su doprinijela hajci prenošenjem netačnih i uvredljivih informacija o LGBTIQ populaciji: Gejevi u Sarajevu i u noći Lejletu-l-kadr! (Dnevni avaz,  23. 9. 2008.), Opasno poigravanje sa vjerskim osjećajima Bošnjaka, Festival homoseksualaca u časnom ramazanu” (22. 8. 2008. Saff). Udruženje Q izdalo je saopćenje za javnost povodom napisa objavljenih u Dnevnom avazu i Saffu u kojem se ističe da su pripreme za festival počele još krajem augusta prošle godine, te da je taj datum izabran kako se QSF ne bi poklopio s drugim festivalima.

“Poštujemo identitete i ubjeđenja drugih, i žao nam je što se organiziranje QSF –a doživljava kao provokacija muslimanskih vjernika i vjernica. No, također naglašavamo da svaka individua ima pravo na javno djelovanje, okupljanje i organiziranje. Istovremeno, apeliramo na poštovanje identiteta i orijentacija LGBTIQ populacije, i podsjećamo da je BiH sekularna država, u kojoj se razni događaji i aktivnosti ne usklađuju s različitim vjerskim kalendarima”, glasila je poruka Udruženja. Također su ukazali na činjenice da je u BiH na snazi Zakon o ravnopravnosti spolova, čiji Član 2. zabranjuje diskriminaciju na osnovu spola i spolne orijentacije, zatim Član 14. Evropske konvencije o ljudskim pravima i Protokol 12 ove konvencije zabranjuje diskriminaciju po bilo kojoj osnovi, dok je homoseksualnost skinuta s liste mentalnih poremećaja Dijagnostičkog i statističkog priručnika za duševne poremećaje (DSM) 1973.

“Oni su već imali ranije prijetnje, što putem direktne komunikacije sa njima, zvali su ih na telefon, ukidali im web-stranicu, slali im mailove pune potpuno nedozvoljenog sadržaja i oni su to uredno prijavljivali MUP-u, a nakon toga su dokumentovali i sve ono što su mogli povodom sprečavanja održavanja samog Queer Festivala”, dodaje Miraščija.

Fond je u saradnji sa organizacijom Vaša prava BiH formirao antidiskriminacijski tim, odnosno pravni tim, a u međuvremenu, 2009. usvojen je Zakon o zabrani diskriminacije. Pravni tim preuzima kompletnu dokumentaciju Udruženja Q o dešavanjima prije, tokom i nakon QSF-a, te se sastaju – dva puta – sa nadležnima u Tužilaštvu KS-a.  Informacije iz Tužilaštva svode se na bezbojnu frazu – da su pokrenute predistražne radnje (?!) To je već početak 2010. “Nakon prvog dopisa, održali smo u martu 2010. sastanak sa njima i tu saznajemo da se predistražne radnje vode protiv N.N. osoba, nepoznatih osoba, i da je kvalifikacija djela izazivanje opšte opasnosti, ugrožavanje javnog reda i mira u gradu Sarajevu”, ističe Miraščija. Organizatore nasilja bilo je mogućno identificirati i kroz fotografske ili video snimke, ali i direketne prijetnje upućene članovima Udruženja Q.

“Kojih N.N. osoba, kada je barem jedan od napadača na mene i Peđu (Peđu Kojovića, op.aut.) priveden u policijsku stanicu? Nema N.N. osoba: Saff, Avaz, IZ, Beriz Belkić, Amila Alikadić, Bakir Izetbegović… da ne nabrajam dalje, su javno pripremali napad na Queer. N.N. je par idiota skrivenih iz nickova na forumima, ali se i IP adresama može ući u trag”, kategoričan je književnik i novinar Emir Imamović, sudionik Prvog QSF-a, kojeg su zajedno sa Peđom Kojovićem, novinarom i publicistom, napali huligani. Imamović odlučno kaže: “Ako je ono bilo ‘ugrožavanje javnog reda i mira’, onda je i, recimo, postavljanje automobila bombe kod policijske stanice u Bugojnu, ugrožavanje društvene imovine, a ne terorizam. ”

Podsjećanja radi, Bakir Izetbegović, danas član Predsjedništva BiH, svojevremeno je govorio: “Nimalo nisam obradovan održavanjem Queer Festivala. Jedno podsjećanje na Sodomu i Gomoru u danu 27. noći, jedne plemenite noći koju muslimani očekuju, nimalo nisam obradovan time.” A Amila Alikadić-Husović, poslanica u Parlamentu FBiH, izražavala je čuđenje “da je jedna Španija, historijski poznata po tome što je uvela inkviziciju u srednjem vijeku, odobrila homoseksualne brakove”?! Nije primjereno što se takvo što održava u mjesecu ramazanu, istakla je Alikadić-Husović uz opasku: “Homoseksualizam je po svakoj religiji osuđen. Ko smo mi da možemo odobravati nešto što Bog ne dozvoljava?”

U pravnom timu smatraju da je u pozadini dešavanja oko QSF-a homofobija, odnosno mržnja prema osobama drugačijeg seksualnog opredjeljenja i identiteta, te zahtjevaju precizniju kvalifikaciju djela. “Radi toga smo, ustvari, uputili drugi dopis i tražili da se direktno slučaj procesuira na taj način, da se ustanovi osnov izvršenja krivičnog djela, a osnov je, po nama, bila upravo ta mržnja”, kaže Miraščija.

Organizatori/ice QSF-a su na udaru mržnje našli su se još u vrijeme preliminarnih aktivnosti u vezi sa Festivalom. “Prvo je krenulo sa Opštinom Novi grad, polijepljen je veliki broj postera, koji je pozivao direktno na nasilje. Posteri su glasili: Smrt pederima, Ne dozvolimo Queer festival odnosno Gay paradu u BiH. Kasnije je to prešlo i u druge opštine”, objašnjava Mervan Miraščija, program koordinator iz Fonda Otvoreno društvo.

Glasila poput Dnevnog avaza i Saffa umnogome su doprinijela hajci prenošenjem netačnih i uvredljivih informacija o LGBTIQ populaciji: Gejevi u Sarajevu i u noći Lejletu-l-kadr! (Dnevni avaz,  23. 9. 2008.), Opasno poigravanje sa vjerskim osjećajima Bošnjaka, Festival homoseksualaca u časnom ramazanu” (22. 8. 2008. Saff). Udruženje Q izdalo je saopćenje za javnost povodom napisa objavljenih u Dnevnom avazu i Saffu u kojem se ističe da su pripreme za festival počele još krajem augusta prošle godine, te da je taj datum izabran kako se QSF ne bi poklopio s drugim festivalima.

“Poštujemo identitete i ubjeđenja drugih, i žao nam je što se organiziranje QSF –a doživljava kao provokacija muslimanskih vjernika i vjernica. No, također naglašavamo da svaka individua ima pravo na javno djelovanje, okupljanje i organiziranje. Istovremeno, apeliramo na poštovanje identiteta i orijentacija LGBTIQ populacije, i podsjećamo da je BiH sekularna država, u kojoj se razni događaji i aktivnosti ne usklađuju s različitim vjerskim kalendarima”, glasila je poruka Udruženja. Također su ukazali na činjenice da je u BiH na snazi Zakon o ravnopravnosti spolova, čiji Član 2. zabranjuje diskriminaciju na osnovu spola i spolne orijentacije, zatim Član 14. Evropske konvencije o ljudskim pravima i Protokol 12 ove konvencije zabranjuje diskriminaciju po bilo kojoj osnovi, dok je homoseksualnost skinuta s liste mentalnih poremećaja Dijagnostičkog i statističkog priručnika za duševne poremećaje (DSM) 1973.

“Oni su već imali ranije prijetnje, što putem direktne komunikacije sa njima, zvali su ih na telefon, ukidali im web-stranicu, slali im mailove pune potpuno nedozvoljenog sadržaja i oni su to uredno prijavljivali MUP-u, a nakon toga su dokumentovali i sve ono što su mogli povodom sprečavanja održavanja samog Queer Festivala”, dodaje Miraščija.

Fond je u saradnji sa organizacijom Vaša prava BiH formirao antidiskriminacijski tim, odnosno pravni tim, a u međuvremenu, 2009. usvojen je Zakon o zabrani diskriminacije. Pravni tim preuzima kompletnu dokumentaciju Udruženja Q o dešavanjima prije, tokom i nakon QSF-a, te se sastaju – dva puta – sa nadležnima u Tužilaštvu KS-a.  Informacije iz Tužilaštva svode se na bezbojnu frazu – da su pokrenute predistražne radnje (?!) To je već početak 2010. “Nakon prvog dopisa, održali smo u martu 2010. sastanak sa njima i tu saznajemo da se predistražne radnje vode protiv N.N. osoba, nepoznatih osoba, i da je kvalifikacija djela izazivanje opšte opasnosti, ugrožavanje javnog reda i mira u gradu Sarajevu”, ističe Miraščija. Organizatore nasilja bilo je mogućno identificirati i kroz fotografske ili video snimke, ali i direketne prijetnje upućene članovima Udruženja Q.

“Kojih N.N. osoba, kada je barem jedan od napadača na mene i Peđu (Peđu Kojovića, op.aut.) priveden u policijsku stanicu? Nema N.N. osoba: Saff, Avaz, IZ, Beriz Belkić, Amila Alikadić, Bakir Izetbegović… da ne nabrajam dalje, su javno pripremali napad na Queer. N.N. je par idiota skrivenih iz nickova na forumima, ali se i IP adresama može ući u trag”, kategoričan je književnik i novinar Emir Imamović, sudionik Prvog QSF-a, kojeg su zajedno sa Peđom Kojovićem, novinarom i publicistom, napali huligani. Imamović odlučno kaže: “Ako je ono bilo ‘ugrožavanje javnog reda i mira’, onda je i, recimo, postavljanje automobila bombe kod policijske stanice u Bugojnu, ugrožavanje društvene imovine, a ne terorizam. ”

Podsjećanja radi, Bakir Izetbegović, danas član Predsjedništva BiH, svojevremeno je govorio: “Nimalo nisam obradovan održavanjem Queer Festivala. Jedno podsjećanje na Sodomu i Gomoru u danu 27. noći, jedne plemenite noći koju muslimani očekuju, nimalo nisam obradovan time.” A Amila Alikadić-Husović, poslanica u Parlamentu FBiH, izražavala je čuđenje “da je jedna Španija, historijski poznata po tome što je uvela inkviziciju u srednjem vijeku, odobrila homoseksualne brakove”?! Nije primjereno što se takvo što održava u mjesecu ramazanu, istakla je Alikadić-Husović uz opasku: “Homoseksualizam je po svakoj religiji osuđen. Ko smo mi da možemo odobravati nešto što Bog ne dozvoljava?”

U pravnom timu smatraju da je u pozadini dešavanja oko QSF-a homofobija, odnosno mržnja prema osobama drugačijeg seksualnog opredjeljenja i identiteta, te zahtjevaju precizniju kvalifikaciju djela. “Radi toga smo, ustvari, uputili drugi dopis i tražili da se direktno slučaj procesuira na taj način, da se ustanovi osnov izvršenja krivičnog djela, a osnov je, po nama, bila upravo ta mržnja”, kaže Miraščija.

Informacije o tome šta je učinio nadležni tužilac nisu bile dostupne pravnom timu, naglašavaju u organizaciji Vaša prava BiH. Još u večeri otvaranja Festivala policija MUP-a KS lišila je slobode dva lica zbog krivičnih djela oštećenja tuđe stvari (Amar Talović, rođen 1990., i maloljetni L.Đ.) i jedno lice zbog nasilničkog ponašanja (Edin Džafo, rođen 1989.). Uz to, identificirana su još četiri lica koja su narušavala javni red i mir tučom, ali su puštena iste noći.

Glasnogovornica Kantonalnog tužilaštva Sarajevo Jasmina Omićević u vezi sa nasiljem na QSF-u saopćila je da je Kantonalno tužilaštvo podiglo dvije optužnice – protiv Edina Džafe i osobe sa inicijalima P.S. Optužnica protiv Edina Džafe podnesena je zbog osnovane sumnje da je počinio krivično djelo sprečavanja službene osobe u vršenju službene radnje i krivično djelo nasilničko ponašanje, a kojom prilikom je jednom licu nanesena laka tjelesna ozljeda. Glasnogovornica Omićević naglašava: “Ova optužnica je potvrđena od strane Općinskog suda u Sarajevu, nakon čega je Tužilaštvo zaključilo sporazum sa optuženim, kojem je izrečena uvjetna osuda, kojom se utvrđuje optuženom izreći kazna zatvora u trajanju od godinu dana ukoliko u roku od dvije godine počini novo krivično djelo i time je taj predmet pravomoćno i okončan.” U optužnici, čiji dio je prenio i web-portal e-novine, navodi se da je Džafo, “osim sprečavanja policije u obavljanju dužnosti, sve vreme pozivao prisutne da nastave s napadom na učesnike i posetioce Queer festivala”.

U drugom predmetu je Kantonalno tužilaštvo podiglo optužnicu protiv P. S. “zbog osnovane sumnje da je počinio krivično djelo nasilničkog ponašanja”. “Optužnica je, također, potvrđena od strane Općinskog suda u Sarajevu, međutim Sud je nakon održanog glavnog pretresa donio oslobađajuću presudu, smatrajući da ne postoji dovoljno dokaza da je optuženi počinio krivično djelo, koje mu se stavljalo na teret. Tužilaštvo je protiv ove optužnice uložilo žalbu Kantonalnom sudu u Sarajevu, međutim Kantonalni sud je odlučujući po žalbi Tužilaštva ovu žalbu odbio i potvrdio prvostepenu presudu čime je optuženi oslobođen”, kaže Omićević. No, iz Udruženja Vaša prava BiH smatraju da nije bio motiv da neko dođe na QSF i učestvuje u tuči, već da se prekine održavanje Festivala.

Edin je ime napadača koji je brutalno pretukao Peđu Kojevića. U optužnici se, između ostalog navodilo, da je  “u društvu više nepoznatih osoba, bez ikakvog povoda i razloga, fizički napao Kojovića i Imamovića, koji su išli iz smjera Akademije. Kojoviću je prišao s leđa, udarajući ga rukama i nogama po čitavom tijelu, od kojih udaraca je pao na tlo. Nastavio ga je udarati, a kada mu je Imamović stao na put i njega su napali. Napali su i pristigle policajce”.

O (ne)podnošenju krivične prijave protiv mladića Džafe, Kojović kaže: “Išla je krivična prijava protiv njega i onda su mene zvali da pitaju hoću li ja da podnesem lično. Ja nisam htio da podnesem lično, ja sam stupio u kontakt s njim. To je klasična situacija u kojoj je klinac od 19 godina – porodična situacija vrlo teška, otac alkoholičar, majka sama živi, ima sestru koja je profesorica klavira… U tim godinama lako je navući nekoga na nasilje i potaknuti ga na to i očigledno je bila stvorena atmosfera linča, koju su stvorili ljudi koji vode politiku, koji su javne ličnosti”.

“Danima se”, nastavlja Kojović, “u Dnevnom avazu govorilo o tome kako je to bolest, kako to treba iskorijeniti itd., podizale se emocije i ljudi kao što je taj Edin, na njih to tako djeluje, da oni onda ustvari odu i urade to – slušaju te poruke političara itd, tako da je to kolaps čitavog našeg sistema bio – od političkog, gdje su se jezikom mržnje pozivali ljudi da linčuju ljude koji učestvuju u Queer Festivalu, do policije koja je u stanju da dovede i obezbijedi boravak od pape do bilo kojeg političara u Sarajevu, a koja nije u stanju bila da obezbjedi takav jedan mali, minoran događaj, što ja ne vjerujem da je tačno. Mislim da su oni namjerno dopustili da se to dogodi, jer je tu bila specijalna policija, koja je namjerno propustila da okruži taj prostor i ove navijače. Ne može me niko ubijediti da policija nije bila u stanju sa snagama koje su bile na licu mjesta da obezbijede taj prostor. Onda imate predsjednika Izetbegovića, koji je isto tako podržao, de facto, te napade, osudio održavanje tog festivala, što se onda prevodi, naravno, kao jasna poruka da se može tim ljudima raditi šta god hoće.”

Emir Imamović mišljenja je, pak, da se prostor mogao ograditi, ali da se ne može spriječiti pravo na kretanje: “Nema te policije niti zakonske osnove koja nekome može zabraniti da prođe pored mjesta na kojem se održava javni događaj. I kako bi? Na osnovu izgleda ili popunjavanja upitnika sa pitanjima o pravima homoseksualaca? Policija je nešto mogla učiniti jedino da je tog dana, nekoliko sati prije Queera, uhapsila inicijatore nasilja, ali to je moguće u Švedskoj. Uostalom, dok smo Peđa i ja davali iskaze, policajac je našim prijateljima objašnjavao kako, ipak, nije u redu organizirati ‘to’ dok je ramazan. Policija je svugdje samo dio sistema, a sistem je tada, kao i danas, bio krajnje neprijateljski prema svim vrstama manjina, od etničkih, do seksualnih. ”

Imamović obrazlaže zašto nije podnio tužbu protiv napadača: “Mene, naime, ne zanimaju izvršioci djela, već kreatori atmosfere linča: Islamska zajednica, Dnevni avaz, dio bošnjačke političke elite, megafoni militantnog islama… Srpski film Šišanje govori o tome da je ulično nasilje tek krajnji oblik sistematske torture koja se provodi iz centara stvarne političke, vjerske i finansijske moći. Ako sam lud, nisam budala da ne znam kako pred kilavim, korumpiranim, ideologiziranim pravosuđem ne bih dobio šansu da optužim one što su godinama vršili lobotomiju nad generacijama iz kojih su regrutirali nasilnike koji su prekinuli Queer festival i napali učesnike”.

Najteže povrede na otvaranju QSF-a zadobio je selektor filmskog programa, Andrejs Visockis iz Danske. S njim u drušvu, te još dvije djevojke, bio je te noći i R.K., koji se prisjeća: “Onako pomalo naivno smo išetali iz galerije i krenuli prema parkingu, nismo se uopšte osvrtali da li nas neko prati, kao što su nas pratili, na kraju se ispostavilo. Došli smo do parkinga koji nije bio osvijetljen, poprilično je bilo mračno, parking koji se nalazi kod zgrade Evropske komisije… Kad smo trebali da uđemo tu su nas napali, njih ne znam koliko, možda ih je bilo pet-šest, nisam ih dobro ni vidio jer sam bio okrenut leđima… Njega su oborili na zemlju, išutali su ga, nosili su neke čizme, to smo poslije primijetili, pošto je imao otiske đonova na licu. On je najgore prošao, na kraju je završio i u bolnici. Jednu prijeteljicu su oborili na zemlju i ona je prošla sa lakšim ozljedama. Druga je uspjela pobjeći, pozvati policiju”.

Kada se policija pojavila shvatili su da gost QSF-a iz Danske nije sa njima. Andrejs Visockis je u izjavi za magazin Dani rekao: „Mislim da ih je bilo četvorica i da su mogli imati najviše 20 godina. Pao sam i počeli su me udarati nogama sa svih strana. Nekako sam uspio da se dignem i počeo sam bježati bez osvrtanja. …K. i prijateljice uspjeli su ga potom kontaktirati telefonom i saznali da je u blizini Narodnog pozorišta. On je uspio doći do Delikatesne radnje i tako krvav sav, izubijan je uletio u kafić… Ljudi su se šokirali kad su ga vidjeli, mislim, šokirali smo se i mi kad smo ga poslije vidjeli, jer čovjek je, bukvalno, bio neprepoznatljiv. Otišli smo u Hitnu, pa u bolnicu na Koševu, gdje su ga morali zašivati… Poslije smo otišli u policiju da prijavimo sve…”

Predsjednica Udruženja Q smatra da je kanal za prijetnje i nasilje ostao otvoren budući da nijedan nivo vlasti u BiH nije ništa uradio da razriješi slučaj QSF-a, i da osudi govor mržnje i nasilje koje se desilo. “Strategija naše države je da ‘rješava’ probleme tako što ih ignoriše i spravlja nebitnim i nevidljivim … dok ne postanu akutna u očima međunarodne zajednice, pa se onda moramo sa njima pozabaviti iako i tada na veoma aljkav i bahat način (Zakon protiv diskriminacije) “, kaže Đurković.

No, izostanak reakcije i rješavanja problema, smatra Đurković, uvijek vodi ka pravljenju problema jos većim i “tihom ubijanju ljudi iznutra”: “Nikad, ali nikad ne vodi kao boljem i zdravijem društvu, uređenom pravnom sistemu i državi. Tokom iniciranja QSF aktivnosti za 2009., prvenstveno je izostala podrška. Zatim, na upit za iznajmljivanja prostora za aktivnosti QSF-a 2009., niko se nikad nije javio. Čak su i osobe unutar naše radne grupe počele da otkazuju dolazak na razne  aktivnosti uoči QSF-a 2009. ” A sve to vodilo je promjeni koncepcije samog festivala. “Što se tiče prijetnji, bilo je prijetnji i zastrašivanja svaki put kad je došlo do javnog oglašavanja glede LGBTIQ pitanja ili Zakona protiv diskriminacije. I, naravno, bilo je komentara na ulici, mahanje glavama i rukama. Meni se čak desilo da u jednom satu jednog jutarnjeg dana primim četiri takve reakcije”, priča Svetlana.

Udruženje Q je od sredine 2010. godine u stand-by poziciji: svi kanali komunikacije su i dalje otvoreni (web, forum, mailing lista, email, itd.), ali bez ikakvih aktivnosti na terenu. “U planu je da se aktivnosti nastave, ali prerano je govoriti o tome.”