Na 20. godišnjem zasjedanju svećenika Vrhbosanske nadbiskupije usvojena je Izjava o aktualnom crkvenom i društvenom stanju u BiH. Radi se o vrlo značajnom dokumentu koji na iskren način progovara o trenutačnom položaju Hrvata-katolika u BiH, izazovima s kojima se narod suočava, iseljavanju, negiranju konstitutivnosti, ali i predlaže i mjere koje bi trebali provoditi svi u borbi za pravednu BiH.
Nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić u intervjuu za Dnevni list kaže kako je potrebno zbog teškog stanja mijenjati politiku koja je dužna ispraviti te krive stavove neravnopravnosti, a istodobno i razvijati gospodarstvo kako bi ljudi mogli od svoga rada živjeti. Naglašava i kako su katolici-Hrvati povijesno u BiH kod kuće te kako ne traže nikakve privilegije, već ista prava. Također, naveo je i kako Crkva neće odustati od puta pomirenja i međureligijskog dijaloga, jer dijalog nema alternative. Mržnja je, ističe, zlo koje ubija narode i nadu u narodima, a da se dogodi pomirenje i povjerenje, valja poći od istine te svaku stvar nazvati pravim imenom.
– Potrebno je mijenjati politiku koja je dužna ispraviti te krive stavove neravnopravnosti. Također bi mediji trebali odgovorno pristupiti tim činjenicama. Odgovorni u vlasti bi se trebali zauzeti kako bi se vratilo povjerenje u ostanak i opstanak. Potrebno je razvijati gospodarstvo tako da se uveže obiteljsko gospodarstvo, kako bi ljudi mogli od svoga rada živjeti. Ujedno bi trebalo otvoriti oči i vidjeti kako „jeftino“ gube ono što su životom branili. U tom bolesnom javnom mnijenju, ljudi gube vrijednosti jako važne za život te se predaju samo trci za materijalnim ili bijegom od života. Treba imati hrabrosti svojom glavom misliti, a ne predati se pomodarstvu, kaže kardinal Puljić.
Na upit kako stvoriti pretpostavke za ostanak Hrvata na svojim ognjištima, ali i povratak u one dijelove BiH gdje su nekada živjeli, ističe da je Crkva na tome radila.
– Prvi su se vratili svećenici na teren i dali poruku hrabrosti za povratak. Tu je zakazala domaća i međunarodna politika koja je svjesno blokirala povratak i nije na vrijeme poduprla obnovu. Možda je pristup bio kriv. Trebalo je ljudima omogućiti da mogu raditi i svojim zarađenim sredstvima obnavljati. Ono što se voli za to se i žrtvuje. Prljava politika je uspjela odgoriti ljudima u srcu svoje korijenje. Teško je govoriti što bi sada trebalo uraditi. Mislim da je najvažnije one koji su ostali i opstali ohrabriti da se suoče hrabro s izazovima i sačuvaju svoje korijene, naglašava kardinal.
Napominje da je Crkva tu da bude potpora zdravim programima, da se bori za jednaka prava, ljudsko dostojanstvo i sve ono što naučava u socijalnim programima.
Govoreći otome kakav je odnos pojedinih svjetskih moćnika, ali i bošnjačkih te srpskih političkih elita naspram hrvatskog naroda u BiH, kaže kako je Međunarodna zajednica stvorila takvu poziciju da partneri u vlasti često polaze od krivog stajališta govoreći: mi ćemo vam dati.
– Ne radi se da nam netko daje ono što nam pripada, nego je važno priznati i nama ono što za sebe imaju i bore se da to ne izgube. Ovdje ne tražimo nikakve privilegije, nego samo jednaka prava. Moramo znati da druga dva naroda imaju pravo na svoj identitet i traže strategiju razvoja, to isto trebaju priznati i trećem konstitutivnom narodu, pojašnjava kardinal Puljić.
Na upit smatra li da je vrijeme da se konačno krene u promjene nepravednog daytonskog ustroja zemlje, kardinal ističe kako je davno bilo vrijeme da se krene u takvu izmjenu gdje će se stvoriti jednaka prava u cijeloj BiH.
– Treba početi od Izbornog zakona da se ukloni ona nesigurnost kod naroda da nama drugi biraju naše predstavnike i onda se ljute što to kritiziramo. Taj pristup nije usmjeren protiv druga dva naroda s kojima živimo, nego vraćanje povjerenja trećem konstitutivnom narodu da svi složno izgrađujemo ovu zemlju i otvaramo perspektivu života budućim pokoljenjima, kaže kardinal Puljić.
Crkva mnogo ulaže u proces međureligijskog dijaloga i pomirenja, a govoreći o tome može li se u BiH slijedom tih napora doći do povrata povjerenja među narodima, a time i trajnog mira, Puljić naglašava da Crkva neće odustati od toga puta, jer dijalog nema alternative.
– Alternativa je rat. Nama je dosta rata, ne samo onog oružjem, nego ovog koji se danas vodi prljavom politikom i širenjem mržnje prema drugima i drukčijima. Mržnja je zlo koja ubija narode i nadu u narodima. Da se dogodi pomirenje i povjerenje, valja poći od istine te svaku stvar nazvati pravim imenom. Već dugo vremena upućujem na jednu sliku života: treba svatko hrabro očistiti svoju „avliju“, ali smeće ne bacati u tuđu. Dok za to ne smognemo hrabrosti, nema istine koja je temelj oproštenja, a onda izgradnja povjerenja i pomirenja. Tu ne malu ulogu igra i međunarodna zajednica koja ima dvostruka mjerila. Mora mijenjati pristup istini i našoj realnosti, naglasio je kardinal.
Na upit, na koji način Hrvati-katolici kao autohtoni narod u BiH mogu početi doživljavati ovu zemlju kao svoju, kaže kako je doživljavamo svojom, ne kao svoju, nego stvarno svojom.
– Mi jesmo povijesno u njoj kod kuće. Oni koji bi htjeli da nas nema, nameću u javnosti krive stavove, jer bi htjeli riješiti ovu zemlju bez nas. Da je ne doživljavamo svojom zar bi tolike žrtve ulagali u nju? Samo želimo svratiti pozornost onima koji nam peru pamet, da mijenjaju retoriku, kaže Vinko Puljić.
Dnevnik.ba
wpDiscuz