Željko Komšić, građanin BIH, član DF-a, zet svoje punice, muž svoje supruge, dijete svoje ulice, doista ima pravo zagovarati unitarnu BIH, rušenje Srpske, Federacije BiH, rušenje ustava BIH, ustavne konstitutivnosti, negirati kolektivna prava hrvatskom, srpskom i bošnjackom narodu, govoriti kako je “hrvatski član Predsjedništva” predstavnik svih građana i da ga biraju svi i da odgovara svima a ne samo hrvatskom klubu Doma naroda kako to jasno propisuje Ustav.
On doista, kao takav, ali samo kao takav, običan, ima to pravo.
Dakle kao političar, vlasnik usisivača i stana od 71 m2, lik iz kvarta, simpatični lik sa šanka, kao građanin Bosne, Bošnjak, politički Bošnjak.
Doista nitko mu u tom slučaju takve građanske borbe protiv ustavnog ppretka to pravo ne smije osporavati jer mu ustav jamči to pravo kao državljaninu BIH.
No kao predsjednik koji je preoteo određena ustavna prava ali i obveze, kao član Predsjedništva BIH , bez obzira na to što je tamo protuustavno, dok god ga Ustavni sud ne smijeni Željko Komšić nema pravo činiti što čini. Jer je to kazneno djelo protuustavno djelovanje, neodgovorno obavljanje povjerene mu dužnosti.
Kao član Predsjedništva Željko Komšić obvezao se na sve suprotno od onog što radi i govori- na čuvanje ustavnog poretka BIH, na očuvanje ravnopravnosti sva tri naroda i na očuvanje konstitutivnosti te se zarekao makar to bilo samo na dunjaluku, I samo Allahu i Reisu, Bošnjacima i merhametu, i samo pred vlastitim biračima, pošto pred Srbe i Hrvate ne smije, da će svoju važnu dužnost koju mu povjerava Ustav, obavljati časno i sukladno Ustavu.
Zarekao se, ima bolan sve potpisano crno na bijelo, Džibrilom, Mikaelom i Kuranom časnim da će svaki put kad procjeni da su u FBIH povrijeđeni vitalni nacionalni interesi hrvatskog naroda on uložiti veto , pre’sjednićki bolan i zaustaviti sve što je protiv Hrvata.
I to u suradnji s hrvatskim klubom u federalnom domu naroda.
Njegova je izjava snimljena i arhivirana kao krucijalni dokaz za tužbu na Ustavnom sudu BIH u slučaju da Komšić krene kršiti svoj radni ugovor koji je potpisao ugovarajući ga s državom a sve prema Ustavu naše zemlje čiji je on , prema tom Ustavu, jedan od najvažnijih zaštitnika.
Fukara Komšić, on koji je pucao na Hrvate Vareša, na svoje građane, točnije na tamošnji HVO , zarekao se da će štititi prava hrvatskih branitelja, pa i tih u koje je pucao, da ih neće zvati UZP, zarekao se da će štititi ravnopravnost tih preprogonjenih vojnika na džihad sudovima, prava tih ljudi u mirovinama, jednostavno zarekao se čovjek da će štititi postojeći sustav.
I prema postojećem Ustavu i zakonima Komšićevo djelovanje je odavno u kaznenoj sferi odgovornosti. Protuustavno je i sazrijelo za smjene na Ustavnom sudu.
Ustavni sud je već morao dobiti podneske od određenih političkih stranaka u BIH, ili od ustavoljubaca, recimo od legitimnih predstavnika Hrvata da se Komšića proglasi nesposobnim za obavljanje dužnosti i da se njegovo djelovanje proglasi protuustavnim. Nije ih nikada dobio. Jer su ti isti ili nesposobni ili sami prepadnuti prijetnjama iz OHR-a koji je smjenjivao njih za daleko manje prijestupe i prijetio im zatvorom.
Dapače jedini hrvatski član predsjedništva koji je digao pobunu protiv rušenja ustavnog poretka BIH Jelavić dobio je od OHR sudski i ljudski progon.
U svakom slučaju ti naši političari koji nikada kazneno nisu prijavili Komšića nedostojni su pozicija na koje se guraju.
I veća je šansa da će Komšića tužiti Kasim Trnka ili Dodik nego “naši”. Niti znaju niti su razmišljali o toj opciji. Kao nit o Deklaraciji u Domu naroda kojom bi se dotičnome oduzelo trajno pravo na veto. I time ga se dodatno učinilo neustavnim.
Umjesto toga SDA lobi koji je Komsića restaurirao izlobirao je u Bundestagu putem Ahmeta od Bosne da se neprijateljima BIH proglase zaštitnici Ustavnog Poretka BIH:
Oni narodi, one ideje i njihove vođe kojima su birači, građanska i konstitutivna većina u BIH, prenijeli prava i obvezu da štite njihove interese i postojeći ustavni poredak.
Isti je to Bundestag koji je u BIH doveo nacizam i logore u prošlom stoljeću a koji je u ovom stoljeću izglasao “političku zaštitu” filmu s nacistickim zločincem u glavnoj ulozi – šefom ABIH-HOS nazi logora iz 1992. Kumom vjenčanim manipulativne i lažljive Štefice Oručević-Broz.
Prokletstvo slova “O” nad BIH
Uvijek je kao po nekoj zloj kobi, neko zlo “O” iznad BiH. Bilo to “O” od osmanskog zla, režima divljaka, silovatelja, genocidaša i pljačkaša; bilo to od Österreich tirana i kamatara iz carske Austrougarske ili pak “O” iz ovog, nadamo se zadnjeg režima nad BIH – OHR režima sačinjenog od karijera zalazeđih ljudi, ljudskih pomračina predimenzionirane važnosti, perverznih lordova i “moralnih” lopovčića, goniča nas južnoslavenskih kršćana, njihovih nikad prežaljenih oslobođenih robova, rezim je to od umornih staraca koji ne pristaju na kraj karijera, i koji potom pate od kronične bolesti spavanja na važnim plemićkim konferencijama gdje se odlučuje o našim sudbinama te od navade potpisivanja važnih rušenja Ustava BIH po džihad receptima i to dok traje last minute call na aerodromima.
Tako da im nezasitna guzica vidi puta a korumpirana glava ostane na ramenima,
Ta odvratna, prokleto odvratna mafija iz OHR-a, plaćena nominalno da štiti Ustav BIH, prepadnuti valjda džihadom i Muslim Bratstvima Sarajeva ili pak ohrabrena od kontrolora kaosa sa Zapada i s Istoka, (sjetimo u koje saracensko carstvo je sletio Inzkoglu nakon obavljenih prodžihadističkih terevenki po Bošnjakistanu), gledaju iz godine u godinu kako Komšić gazi ustav BIH i izaziva Srbe i Hrvate da se radikaliziraju, da odustanu od Ustava, gleda ta prokleta gerijatrija iz OHR-a, kradljivci prava na vlastitu mladost mladim, tek stasajućim hrvatskim, srpskim i bošnjačkim generacijama u BIH, kako Komšić iz pozicije čuvara hrvatskog nacionalnog interesa na koju je prisegao potom istu i potpisao, iz dana u dan gazi hrvatsko nacionalno dostojanstvo i hrvatsko ustavno pravo čiji su upravo oni u OHR jamci. I kako koči svski progres u BIH.
I ne djeluju. Šuti mafija. I smješka nam se. Hrvatima. Najviše Hrvatima. Narodu žabi. Narodu koji 27 godina dinstaju na laganoj OHR vatrici.
Uživaju gledajući što taj otpadnik radi narodu svog oca putem Izbornog zakona koji su upravo oni instalirali – OSCE i OHR iako im je opis posla upravo da djeluju u smjeru očuvanja Ustava. Ne u smjeru potpore rušiteljima Ustava.
Iako im je posao bio pozvati Ustavni sud da smjeni čovjeka koji radi protiv svoje prisege i protiv svog naroda i protiv Ustava preko kojeg crpi poziciju Oni – The Borg, nikada nikakav potez povukli nisu. A zaštitnici Daytona!
I ne ističe nikada Komšić hrvatski nacionalni veto na koji je jedino po ustavu i ovlašten.
On lažni predsjednik svih građana, instrument Bakirovog džihada. Sultan Salem Pijanica Treći.
Jerbo po njemu nema kršenja kolektivnih prava hrvatskog naroda u FBIH.
A i Bakir se slaže.
I Mektić.
I cijeli kriminalni kartel oko Osmice.
Kartel koji pokriva Komšića. I čije granice prelaze entitetske. Pa čak i državne granice BIH.
I koji je jako unosan kartel. I od kojeg milijune imaju ljudi i iz važnih ambasada, i iz OHR-a. A o čemu Avdo nikad pisati neće.
Pa je sve eto nekako ostavljeno na policu za zaborav. A i visoki predstavnik i važne ambasade se slažu.
Doduše bio bi to sjajan fol da netko tko je izabran suprotno nacionalnom interesu Hrvata poput Komšića istakne veto u cilju zaštite tog naroda. a potom mu taj narod, predstavljen kroz Dom naroda pokaže šakom do lakta riječima “Ti bolan nemaš veto, ti nisi hrvatski predsjednik, i pospu mu punu vreću brašna po faci.
Po toj lažnoj hrvatskoj i lažnoj predsjedničkoj. Odurnoj. Faci tiranije.
I normalno da se kukavica boji svega hrvatskog. Hrvatskih gradova, hrvatskih branitelja, hrvatskog PTSP-ovca, hrvatskih ovčara, hrvatskog veta, hrvatskog kluba Doma naroda.
I hrvatske se putovnice boji, jer državljanstvo u RH značilo bi i mogućnost pravnog i sudskog progona u RH.
Zato mu hanuma nosi hrvatsku putovnicu.
Važan im je povrat PDV-a kad se vratiš iz Orašja u Brod.
Nakon šopinga bh-hrvatskim otetim parama u RH. Ta neš ga ustašama plaćat’.
I zato ju, putovnicu, Željko ne traži.
Al se u svom tom strahu, u toj dodijeljenoj mu sudbini dobro plaćenog đugumaša i kukavice, ne boji, uz huškanje vehabijske gomile i uz dobro plaćen security, zaprijetiti kardinalu, javno ga poniziti, izderati se na njeg’, narediti mu da ode u Jasenovac i moli za oprost od zločina Ante Pavelića.
Imputirajući time da je Crkva u BIH isto što i Treći Reich. I sve to bez prosvjedne note Svete Stolice. Tihostolice.
No nikada i nikako taj nitkov, taj dobri i dragi zet , neće poslati u Jasenovac imame, reisa, vrh SDA i Bakira i tražiti od njih da mole za oprost od Boga radi tolijih nevinih žrtvi, oprost od zločina Handžar divizije.
Koja je nastala na Crnoj Legiji. I dokazano pucala po žrtvama Sutjeske. Sutjeske CROative. Najveće hrvatske bitke svih bitaka modernog doba. Velike skoro k’o Hercegovski ustanak. Koji je daleko najveća bitka naše povijesti.
Jer raja kojoj služi, on bijedni stvor, jazavac koji živi u cijevi usisivača, gubernanta umiruće kuće Izetbegović, on Željko Komšić, obožava kad vidi kako njihov politicki klaun, njima džihadistima, koji su mu pobili i protjerali narod Oca i narod Majke, koji su mu ubijali hrvatsku djecu na ljuljačkama ili dok su čuvala krave u Grabovici, kako ta bijeda, njima za ljubav, ponižava kardinale i prijeti patrijarsima.
A ovaj još veći bijednik , taj naš ljigavi kardinal, potom ga nasmijan zove na uskršnji domjenak, potom božićni gdje se cerekaju, zbunjuju naciju, i svaki igra svoj dio svoje prljave igre.
Zašto je to učinio neuzoriti Vinko? Jer li samo ljigavac il se uz to i dobro naplatio? Sami procijenite.
Kasnija fra klanjanja Komšiću po samostanu u Fojnici gdje mu je Fra Majdandžić poljubio krvave ruke na mjestu gdje je Komšićev džihad zaklao dva brata mu fratra, puno govore o tom prokleto bijednom hrvatskom kleru u BIH čija bijeda traje evo stoljećima.
I sve vuče na korupciju i novac. Jer nitko, pa ni Puljić nit Majdandžić, nema tako jeftinu dušu, da to obredno samoklanj(anj)e, predstavnika Crkve, pred džihadistom, odrade tek tako jaranski. I tako besplatno.
Stare su to sjecikese, fra lukrativisi, s iznimnim talentom i panvjekovnim iskustvom u vještini naplate vlastite pozicije. Koju su uzurpirali zaslužnima – mudrima i hrabrima. Eto koja im je poveznica s Komšićem. Uzurpatori jedni drugima salutiraju.
I punih 12 godina serijski koljači međunarodnog prava, plaćenička gamad iz OHR-a , pljačkaši naših sloboda, banaka, ponosa, kuhari našeg naroda kojeg su shvatili kao žabe a ne ljude , dakle kao vodozemce domorodce a ne kao narod, promatraju nasilje nad nama ali i nad Ustavom BIH iako su poslani tu da štite Dayton. I uporno ne smjenjuju to ljudsko i političko smeće zvano Komšić.
I umjesto da se hektolitri Hrvatskih koktela miješaju na hrvatskim ulicama, da se jaja hrvatskih kokošiju cijede niz ljigave schmidl face , umjesto da bujaju hrvatske IRE i da bitke protiv tog terora biju hrvatski pobunjenici i tupamarosi, umjesto da se Hrvat ustane protiv tog neokolonijalizma, ismijavanja istine nad samim sobom, novih progona nakon selektivnog suđenja, taj bijedni Hrvat prvi trči da i nelegalnom OHR-u poljubi luke.
Svejedno tko to bio. Korumpirani fratrizan iz Dompesa ili neki drugi fratar. Uvijek se nađe neki klerooljubač. Koji za svoj interese ljubaka i slini po koži naših tirana.
A potom nam to tumači kao čin koji je morao učiniti za narod.
Ljubio on silu ugarsku, tursku ili germansku, režim ustaški ili udbaški, oduvijek je taj odurni fraturica izdavao ovo šake jada od naroda.
Pazeći da mu se narodna inteligencija nikad ne obnovi. Jer samo takav narod, narod bez elite je jamčio ostanaj njegovog monopola nad narodnom voljom i odlukama.
I za vijeke vjekova dok nas ima oni će to činiti. Izdavati i izručivati nas. I paziti da ostanemo neprosvjećena molitvena skupina. Nikako politicka nacija. Narod za muzeje. U kojima neć biti nikada niti jedne izložbe neke naše revolucije. Jer kmisari samo mole. Ne dižu revolucije.
A vojsku svojih odobravatelja pronaći će među onima najnaivnijima među nama. Lakovjernima. Koji će imati zadatak ušutkati svakog glasnika koji razotkrije njihov modus ubijanja otpora u našem narodu.
Dosta o njima. Tko je shvatio, shvatio je.
Ovo je dakle zakletva koju je Komšić dao kod inauguracije:
“Ovim se zaklinjem da ću savjesno obavljati datu mi dužnost, poštovati Ustav Bosne i Hercegovine, provoditi Opći okvirni sporazum za mir i njegove anekse u cijelosti, štititi i unapređivati ljudska prava i osnovne slobode, te brinuti o interesima i ravnopravnosti svih naroda i građana”.
Kada bismo napisali za Dodika, da je svojim izjavama pogazio danu zakletvu i da je zreo za smjene od strane Ustavnog suda, naš tekst naišao bi na opće odobravanje u NGO sektoru i u stranim ambasadama.
No tko je od njih dvojice, Komšić ili Dodik, taj koji ne poštuje Ustav BIH, koji gazi Opći okvirni sporazum za mir i njegove anekse u cijelosti naziva primitivnima, tko je taj koji ne štiti nego gazi ljudska prava konstitutivnog naroda hrvatskog samim svojim izborom potom i djelovanjem, tko je taj čiji mediji gaze osnovne ljudske slobode samo ako se u smeće netko usudi dirnuti i tko je taj koji šuti o neravnopravnosti Srba, Hrvata i Ostalih u FBIH posebno Židova i Roma kod njihovog prava u FBIH da sami sebi biraju predstavnike u Dom naroda a ne da im ih bira isti onaj džihad koji je tri puta nametnuo i Komšokradicu?
Ne postoji u povijesti čovječanstva predsjednik neke države koji je više puta udario po Ustavu države koju predstavlja od Komšića. I ne postoji u povijesti čovječanstva više puta izabrani član nekog Predsjedništva. Izabran ne na principu zasluga i sposobnosti nego na principu mržnje prema skupini koju se putem njega terorizira. Terorizmom političkog džihada. Koji više i ne kriju.
Džihadist Komšić izabran je prvi put slučajno, i bio je slučajan projekt slučajnog prolaznika Lagumdžije.
A onda je džihad shvatio kakvog hodajućeg šehida među sobom imaju.
Potom je izabran i drugi i treći put, kada su džihadisti, glasači SDA, ne samo Bošnjaci nego i naturalizirani borci Al Qaede kojima je Šefik podijelio državljanstva zaokružili to džihadističko ime, ime koje je ratovalo rame uz rame uz najbolje vojnike Al Qaede, uz Abu Mealija, uz Abu Hamzu ali i uz najbolje domaće vojnike džihada, pa čak i uz velikog Šerifa Patkovića većeg od samog Bakira Alispahića zaštitnika Iranaca u Pogorelica kampovima. U zemljici obnovljenog sjemena Islama. U Bosni.
A od kojih su najslavniji sinovi el Fatiha, potomci Osmanlija i sinovi džihada, vojno sazreli u Bosni, istrenirani na Alijinom Prostoru al pod obukom BIn Laden sustava obuke, in situ i nad pravim ljudskim glavama, odrezanim glavama koje je voleo jedan Šemsudin, dobili najveću čast modernog panislamističkog terorizma, odletjeti iz Bosne u NYC i srušiti simbole zla. Simbole Velikog Sotone – Protuislamističke Twinse.
Onaj dan kad su od sreće u dalekom istočnom Bratuncu skakali veseli ujko Aziz i Emirova rahmetli mama. I slavili do kasno u noć. a mali Emir nadničario kod Iranaca u Zagrebu.
Željko nije bio te džihad sreće. Džihad mu je namijenio daleko manje junačku sudbinu.
Zamišljen je da bude vječni predsjednik, bošnjački predsjednik hrvatskom narodu. U logoru zvanom Dayton.
Najmnogoljudnijem logoru Armije BIH koji evo traje dulje od logora Silos i od logora Iskra i logora Jablanica i Konjic zajedno. Logora kojih kao da nikad bilo nije. Zabranjeni su u kolektivnoj memoriji Bakiristana.
Za njih sudci u objektivnom Haagu nikada i nisu čuli. Ili nisu smjeli.
I svi oni, kojima je Al Qaeda rušila trgove, po Londonu, Washingtonu, Beču, Berlinu, svi oni od Petritscha, Inzka, Shillinga, Ashdowna, Schmidta, sva ta odurna nacistička gamad gledaju sve ove godine kako taj suborac Al Qaede, vojnik džihada, što ratnog što poratnog, provodi teror nad narodom Petra Hercega Tomića.
Američkog junaka s Pearl Harbora. Naše zore sina koji je život dao za krivu naciju i krive suborce.
Suborce one države koja će mu manje od stoljeća kasnije, uzvratiti pokušajem brisanja njegovog naroda iz njegove Prve Domovine, iz BIH, iz ustavnog i ljudskog prava na postojanje u zemlji Tvrtka, Stjepana i Hrvoja Hrvatinića.
Koje li ironije Petrove sudbine.
No bilo kako bilo niti Komšić, niti OHR ljigavci niti itko iz US ambasade ime tog čovjeka nije i nikada neće biti dostojni niti izgovoriti.
Ime tog Hrvata i njegov život iznad su svih njihovih bijednih karijera, amandmana i agendi.
A životopis Komšićev u odnosu na Petrov, životopis je gube koja parazitira na krhkoj i nježnom deblu hrvatske breze, životopis je to Bakirove vinske uši pred gladijatorom naše hrvatske povijesti. Pred Petrom Velikim.
Našim najboljim sinom kojeg smo poklonili Najgorima. Modernim tiranima našeg naroda. Sijačima kaosa. Parazitima nad tuđom mrtvom djecom.
Iračkom, slavenskom, nebitno čijom.
Dobrovoljni su to darovatelji tuđe krvi i tuđih prava. U ovom slučaju naših.
A jamci ej. Predstavili su nam se kao jamci.
Nacija je to kojoj smo iskreno vjerovali i koja je inspirirala, koju smo gradili i koja nam je bila utočište od mnogih zala. Učili smo i umirali za nju. Na Iwo Jimi. Na Harborima.
I ako su spremni pucati u narod Petra Hercega u koji narod nisu?
Odgovor se nameće sam po sebi.
Petar je trebao biti Saudijac. Nikako Hrvat iz BIH. Hercegovac.
I trebao je umirati za polja nafte. A ne tek tako.
I džabe.
I za nekakav američki ideal slobode jevbote.
Jer to postoji još samo u filmovima i slavnim govorima njihove političke elite – Nobelovaca, mirotvoraca i najboljih ljudi među ljudskom rasom.
Ljudi kakvih nigdje na vascijelom svijetu nema.
Niti će ih biti.
I jao njima ako se takvi pojave.
wpDiscuz
