Dragan Primorac, kandidat HDZ-a na predsjedničkim izborima, mogao bi, s obzirom na dosadašnje obrasce ponašanja i osobni profil, odustati od utrke u drugom krugu. Razlozi za ovu pretpostavku nisu isključivo političke prirode, već duboko osobni, ukorijenjeni u karakteru i načinu na koji Primorac doživljava vlastiti položaj u javnom prostoru.
Politički pragmatizam ili bijeg od poraza?
Primorac je, kroz svoju karijeru, izgradio imidž osobe koja pomno planira svaki korak i nerado ulazi u situacije gdje je rizik visok, a ishod nepovoljan. Njegov politički i profesionalni put obilježila je težnja ka uspjehu i očuvanju reputacije. Poraz u prvom krugu, s više nego dvostruko manje glasova od Milanovića, već je snažan udarac njegovom egu. Takav rezultat teško je pomiriti s njegovim karakterom osobe koja se želi pozicionirati kao ozbiljan lider.
Iako bi HDZ mogao insistirati na borbi do kraja, drugi krug izbora nosi sa sobom gotovo sigurnu marginalizaciju Primorca kao kandidata. Suočen s mogućnošću još uvjerljivijeg poraza protiv Milanovića, Primorac bi mogao odlučiti da je odustajanje manje bolno nego suočavanje s potpunim političkim poniženjem. Ova odluka bi bila u skladu s njegovom potrebom da zadrži privid kontrole nad situacijom, pa čak i u trenutku neuspjeha.
Primorac je poznat kao osoba koja se ne prepušta situacijama koje ne može kontrolirati. Njegova odluka da uđe u predsjedničku utrku bila je rezultat unutarnjih i vanjskih pritisaka, no sada, suočen s neizbježnim porazom, on bi mogao odabrati povlačenje kao način da izbjegne daljnju štetu.
Osim toga, njegov ego i potreba za očuvanjem profesionalnog ugleda mogli bi nadjačati lojalnost prema stranci. Povlačenje bi mu omogućilo da se vrati svojoj bazi, možda čak i da redefinira svoj politički put bez tereta velikog poraza.
Što HDZ gubi, a što Primorac dobiva?
Za HDZ, povlačenje kandidata bilo bi simbol kapitulacije, što bi nanijelo dodatnu štetu stranci već pogođenoj razočaravajućim rezultatima. Međutim, za Primorca bi ovo bio način da zaštiti svoj osobni i profesionalni kapital, pogotovo ako u budućnosti planira novu političku inicijativu ili povratak u akademsku i stručnu sferu, gdje je njegov ugled još uvijek neokrnjen.