Njegov stil bio je u suprotnosti sa socijalističkim realizmom koji je prevladavao u Jugoslaviji do 1960-ih, ali ga je više puta podržalo partijsko i državno vodstvo oko Josipa Broza Tita, zbog antagonizma sa Sovjetskim savezom.
Na današnji dan prije 100 godina, 20. kolovoza 1922. rođen je u Beogradu arhitekt, urbanistički teoretičar i esejist Bogdan Bogdanović.
Autor je brojnih spomenika i publikacija o arhitekturi gradova, posebice o mitskim i simboličkim aspektima, te brojnih članaka u međunarodnim medijima.
Nakon završetka Drugog svjetskog rata, u kojem je sudjelovao na strani jugoslavenskih partizana, Bogdanović je studirao arhitekturu i isprva radio kao asistent na Katedri za urbanistiku Sveučilišta u Beogradu.
Godine 1951. pobijedio je na natječaju za podizanje spomenika na Sefardskom groblju u Beogradu, čime je nastao prvi od 20-ak spomenika koje je realizirao diljem Jugoslavije do 1980-ih.
Jedno od njegovih najpoznatijih djela je monumentalna betonska skulptura “Kameni cvijet” u Spomen parku Jasenovac (1966.), koja je izazvala i međunarodnu pozornost.
Rad na spomeniku na beogradskom Sefardskom groblju (1951–1952) bio je značajan za Bogdanovićev dalji rad.
Iako sam nije bio vjernik, počeo se baviti židovskom simbolikom i kabalom, što je utjecalo na njegov daljnji rad koji je oblikovan metafizikom i nadrealizmom (“Stoga mogu reći da sam kroz bavljenje židovskom ezoterijom počeo uviđati mnogo toga kasnije snažno utjecao na sav moj rad i, ako hoćete, i na moj život”.).
Njegov stil bio je u suprotnosti sa socijalističkim realizmom koji je prevladavao u Jugoslaviji do 1960-ih, ali ga je više puta podržalo partijsko i državno vodstvo oko Josipa Broza Tita, također kako bi istaknuli samostalni put zemlje u suprotnosti s trendovima Sovjetskog Saveza.
Među njegove najznačajnije radove spadaju i: Spomen – park Garavice u Bihaću, potom u Prilepu (Grupni kenotafi palih boraca otpora), Mostaru (Partizanski spomenik) i Kruševcu (Slobodište, simbolička nekropola).
Dolaskom Slobodana Miloševića na vlast u kasnim 1980-ima i s njim povezanim širenjem nacionalizma u Jugoslaviji, Bogdanović se povukao u disidentstvo.
Nakon izbijanja jugoslavenskih ratova početkom 1990-ih i sve izloženiji neprijateljstvima zbog svojih kritičkih izjava prema režimu, zajedno sa suprugom Ksenijom 1993. odlazi u izbjeglištvo.
Prvo su otputovali u Pariz, gdje je već postojao “Beogradski krug” jugoslavenskih iseljenika. Međutim, ova grupa je bila izrazito nacionalistička, zbog čega je par tražio alternativu.
Na poziv Mila Dora, prijatelja iz djetinjstva Bogdana Bogdanovića, konačno dolaze u Beč, gdje je u godinama koje slijede objavljeno nekoliko njegovih knjiga na njemačkom.
U lipnju 2010. preminuo je u bečkoj bolnici od posljedica srčanog udara, prenosi Bljesak.info
wpDiscuz
