Švicarska je najbogatija država svijeta, a nema Predsjednika. Iznenadilo ih je kad su shvatili da jedan maleni, siromašni no ponosni narod na Balkanu, Bošnjaci, biraju sebi čak dva predsjednika.
Švicarci smatraju to političkim i antropološkim fenomenom, te su u našu zemlju odlučili poslati znanstvenike koji bi radili istraživanja nad Bošnjacima.
Predsjednica švicarskog saveznog vijeća Micheline Calmy-Rey smatra da bošnjačka iskustva propadanja i uništavanja države možda mogu pomoći Švicarskoj.
Sve to Švicarska radi u sklopu projekta “Učimo od lošijih” a sve sa ciljem kako bi naštetili vlastitoj ekonomiji koja se smatra preuspješnom.
Depresija uzrokovana blagostanjem
Švicarska naime ima ogroman problem s viškom novca. Građani Švicarske ne troše dovoljno. Banke imaju užasan problem s plasmanom kredita. Ministri se dosađuju na poslu jer je sve previše savršeno. Sve to vodi u globalnu depresiju društva.
Bošnjaci su s druge strane siromašni al su stalno nasmijani. I biraju dva predsjednika.
Bošnjački dio BIH jedan je od najkorumpiranijih i najsiromašnijih, no najsretnijih dijelova u siromašnoj i korumpiranoj BIH piše švicarski list Tages-Anzeiger.
U Vladi Švicarske smatraju da država koja nema niti malo korupcije nije zdrava država. I da društvo koje nema nikakvih političkih trzavica naprosto postaje dosadno društvo.
Švicarska, naime, više ne želi biti bezlična i dosadna država iz koje dolaze samo vijesti kako je sve super a u Bosni su pronašli primjer korumpiranog no sretnog društva.
Program nove kancelarke Švicarske Eveline Widmer-Schlumpf s kojim je nadmoćno pobijedila bio je “Ništa više neće biti dosadno, jamčim vam zaduženost, nemire i propadanje”
Zato su mudri Švicarci odlučili učiti upravo od Bosne i Bošnjaka.
Stava su da kao što najgori uče od najboljih tako i najbolji moraju učiti od najlošijih.
Zanima ih zašto je tom sretnom narodu važno da ima dva predsjednika kad i mnogo veće nacije imaju jednog ili nijednog. Je li ga biraju čisto iz ćeifa, ili to ima neku dublju politiku. Zanima ih hoće li im dva predsjednika izgraditi više autocesta nego što bi to učinio samo jedan. Zanimaju ih potom konkretna bošnjačka iskustva s korupcijom i propadanjem te kako ih potaknuti.
Švicarski forenzičari žele istraživati čak i zemne ostatke ubijenog konja Amira Zukića.Kako je najavljeno, Švicarci će istraživanje započeti u Sarajevu, u centru korupcije BH društva, potom će vršiti medicinske pretrage nad Tuzlacima i Zeničanima a planiraju posjetiti Mostar i Stolac.
Švicarcima je zanimljivo i zašto Bošnjaci slave svoje okupatore, zašto se zanose diktatorom poput Ataturka, ukratko, zašto toliko ne cijene sami sebe te kako to isto postići i u Švicarskoj.
Švicarci s druge strane imaju problem što previše cijene sebe.
Švicarska jednostavno želi manje ponosan i više korumpiran narod. Pošto ponosan Švicarac neće ni u banku da uđe. Kamo li u US ambasadu.
U švicarskim novinama, vidljivo je,jako su fascinirani tim bipolarnim poremećajem kod Bošnjaka. Otomanima – vlastitim okupatorima s jedne strane, i s druge strane zapadnom polovnom tehnikom i slobodarskim vrijednostima.
Smatraju da ako uspiju bošnjačke vrijednosti unijeti u švicarsko društvo, da će time narušiti ravnotežu u Švicarskoj i donekle ugroziti ekonomiju, što je u Švicarskoj, trenutno od presudne važnosti za državu, jer ljudi žive toliko dobro da to postaje naprosto nepodnošljivo dosadno.
Ljudi moraju živjeti gore, da bi se mogli nadati, da će jedan dan biti bolje
Švicarski ljudi se više ničem ne nadaju, pošto sve imaju. Kako saznajemo Švicarska želi od Bošnjaka učiti i kako unositi nacionalne nemire u društvo.
Konkretno, žele vidjeti je li rješenje proglašavajne Švicarske kao nacionalne države Njemaca, ne bi li se time unio nemir? Možda unošenje termina unitarizam ili proglašenje švicarske nacije.
Javljaju se ideje da stave šefove francuskih kantona na crne liste. Kao i da Talijane kolektivno označe Udruženim Žabarskim Projektom i ukinu im pravo na TV kanal.
Je li rješenje dovođenje Arapske TV koja će montirati priloge i izazivati sukobe? Sve su to konkretna pitanja koja muče švicarsku vladu.
Majorizacijom do nemirne no sretne Švicarske
Pored toga list navodi kako će švicarski istraživači posebno analizirati bošnjačka iskustva u preglasavanju, skrivanju mudžahedina, i generalno ubojica, održavanju tajne sigurnosne službe, jačanje propagandnog novinarstva, jačanje veza s Hamasom, javno veličanje ratnih zločinaca, iskrivljavanje prošlosti, te jačanje međukantonalnih trzavica.
Nedavno je , naime, u Švicarskoj nekoliko njemačkih općina odlučilo osnovati novi kanton, neke su pak htjele promijeniti kanton.
Švicarske vlasti su se jako ponadale da će to izazvati nacionalističke sukobe i donekle naštetiti ekonomiji Švicarske, što bi bilo dobro za nju, no avaj, ništa se nije dogodilo i ekonomija je i dalje ostala sjajna a građani depresivni. U vladi su postali svjesni da bolje ne može. I da izlaza naprosto nema.
Trebali smo već tada zvati Bošnjake da nam pojasne što da radimo. Nismo trebali čekati miran rezultat.
Stoga je Švicarska odlučila da je bošnjački dio BIH trenutno najpogodniji prostor na zemlji koji svojim iskustvima može pomoći Švicarskoj, što je svakako ogromno priznanje cijeloj našoj zemlji, na što i Srbi i Hrvati trebaju doista biti posnosni. Jer ipak su to naši sugrađani i ipak je to naša zemlja na koju jedna ugledna Švicarska okreće fokus.
Kako saznajemo osim Bošnjaka, Komšića i Izetbegovića, Wolfghang Petritsch i Valentin Inzko bit će jedina dva Nebošnjaka, i to među prvim pacijentima koje će švicarski psiholozi, antropolozi i genetičari promatrati. Smatraju ih možda najvažnijim humanoidima s kojima će razgovarati u BIH pošto su u njima prepoznali osobe s nesvakidašnjim iskustvima ubijanja jedne ekonomije, jedne države i nekoć jednog društva.