Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović u službenom je posjetu Njemačkoj, gdje se sastala s predsjednikom Joachimom Gauckom i kancelarkom Angelom Merkel, pri čemu su sugovornici naglasili da je taj posjet znak intenzivnih odnosa između Hrvatske i Njemačke.
Njemačka je, nakon Bosne i Hercegovine, druga zemlja u koju je predsjednica otišla u službeni posjet.
Dobri partnerski odnosi, politički i gospodarski, na području turizma, znanosti i kulture, potvrđeni su i tijekom ovog posjeta koji je, rekla je predsjednica, trebao poslati simboličnu poruku snažnog partnerstva. Zagreb prepoznaje ulogu Njemačke u euroatlantskoj strukturi. Hrvatska, kao zemlja koja je prolazila dvostruku tranziciju, nastavit će s reformama koji su uvjet izlaska iz krize, rekla je.
Gauck je potvrdio da je Hrvatska uzor i spona svim zemljama zapadnog Balkana na putu u EU. Poručio je da se Hrvatska mora suočiti sa svojom prošlošću, kao što je to učinila i Njemačka. Grabar-Kitarović je naglasila da svojim dolaskom u Berlin ubrzo nakon izbora šalje poruku o razini prijateljstva i razumijevanja između hrvatskog i njemačkog naroda. Grabar-Kitarović je posebno istaknula suradnju unutar procesa Brdo-Brijuni te unutar NATO-a u mirovnim operacijama u Afganistanu.
Gospodarski odnosi s Njemačkom su među najvažnijima, riječ je o drugom vanjskotrgovinskom partneru i trećoj zemlji po inozemnim investicijama. Iz Njemačke dolazi gotovo dva milijuna turista godišnje. Dosadašnji pokušaji da se pronađe novi smjer suradnje prate neprestana vrludanja. Mnogi milijunski projekti stoje u ladicama.
Dočekana uz vojne počasti
Hrvatska je predsjednica dočekana s državničkim počastima u dvorcu Bellevue, sjedištu njemačkog saveznog predsjednika. Nakon što se u predvorju dvorca upisala u knjigu gostiju, zajedno sa svojim njemačkim domaćinom u dvorištu dvorca izvršila je pregled počasne postrojbe. Nakon izvođenja himni, dvoje šefova država pozdravili su se sa skupinom školske djece koja su mahala hrvatskim i njemačkim zastavama.
Sudeći prema izjavama dvoje državnika tijekom susreta, posjet hrvatske predsjednice u prvom je redu znak dobrih odnosa dviju država, a potom i prigoda za razmjenu mišljenja o aktualnim temama, među kojima se ističu bilateralni odnosi, zajednička europska pitanja i odnos prema jugoistoku Europe.
Pritom je postalo vidljivo da dvoje predsjednika, unatoč očito ujednačenim stajalištima glede jugoistočne Europe, posebice glede spremnosti na pomoć tim zemljama u euroatlantskim integracijama, različito gledaju na mjesto Hrvatske u tome kontekstu.
Dok je Gauck govorio o “zapadnom Balkanu”, Grabar-Kitarović je govorila isključivo o “jugoistočnoj Europi”.
“Hrvatska je primjer za druge države zapadnog Balkana”, rekao je njemački predsjednik, spominjući pritom i ulogu Hrvatske kao “poveznice” između toga područja i ostatka Europe.
“Pozdravljam namjeru Vaše zemlje da produbi suradnju na zapadnom Balkanu”, rekao je.
“Njemačka želi samopouzdanu Hrvatsku, spremnu na reforme i prosperitetnu, kao bliskog partnera u Europskoj uniji”. Ali želimo i Hrvatsku koja će biti svjesna svoje ključne uloge u jugoistočnoj Europi”, poručio je njemački predsjednik.
Grabar-Kitarović je pak, naglašavajući otvorenost Hrvatske za suradnju sa susjedima u jugoistočnoj Europi, spomenula i spremnost na sudjelovanje u procesima poput “Brdo-Brijuni” i “Berlinski proces”.
Ona se također zauzela za jačanje suradnje u srednjoj Europi, u području između Jadrana i Baltika i to ne samo u kontekstu energetike nego i u mnogo širem političkom kontekstu. Podsjetila je također da je Hrvatska primjer zemljama jugoistočne Europe.
“Ima ratnih rana koje treba zatvoriti”, rekla je, podsjećajući da je Hrvatska spremna podijeliti svoje iskustvo u pristupu EU s BiH i drugim zemljama u susjedstvu.
Poslije susreta s Gauckom, s kojim je razgovarala i na radnom ručku, Grabar-Kitarović sastala s kancelarkom Merkel. U skladu s protokolom, budući je njezin domaćin bio njezin njemački kolega Gauck, nakon susreta s Merkel nisu bile predviđene izjave za novinare. Kancelarkin ured međutim unaprijed je priopćio da su teme razgovora dviju političarki bilateralni odnosi i teme vezane za Europsku uniju, kao i pitanja zbivanja u jugoistočnoj Europi.
Njemačka je uvijek bila uz Hrvatsku
Kad je riječ o hrvatsko-njemačkim odnosima, predsjednica Grabar-Kitarović izjavila je u ponedjeljak u intervjuu njemačkoj postaji Deutsche Welle da želi obnoviti povjerenje Njemačke u Hrvatsku, narušeno slučajem “lex Perković” i izmjenom zakona o uhidbenom nalogu uoči ulaska Hrvatske u EU.
Njemačka je bila jedan od najžešćih kritičara Zagreba kada je samo dva dana prije ulaska u EU 1. srpnja 2013. izmijenio zakon o uhidbenom nalogu i spriječio izručenje bivšeg jugoslavenskog i hrvatskog obavještajca Josipa Perkovića zbog ubojstva hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića kod Muenchena 1983.
“Želim na neki način obnoviti međusobno povjerenje i vjerodostojnost Hrvatske”, rekla je Grabar-Kitarović koja je u predizbornoj kampanji često govorila o važnosti odnosa s Njemačkom, najsnažnijim europskim gospodarstvom.
“Kao nekome tko je radio na pretpristupnim pregovorima i uvjeravao EU da će Hrvatska biti konstruktivan partner, bila sam razočarana kada je nakon ulaska u Uniju došlo do razilaženja u slučaju europskog uhidbenog naloga i slučaja Perković”, dodala je. “To je bilo nepotrebno i Hrvatska mora dokazivati svoju vjerodostojnost držanjem do onoga što je potpisala”, istaknula je predsjednica.
Njezina očekivanja kad je riječ o odnosu između dviju zemalja bila su vidljiva i tijekom susreta s Gauckom.
“Sigurna sam, ovo je prvi u nizu razgovora, ali i početak novog partnerstva”, rekla je, dodajući kako je svjesna predvodničke uloge Njemačke u zapadnim integracijama, spomenuvši da su među temama razgovora one gospodarske naravi, kao i teme vezane za znanost, kulturu i turizam.
“Njemačka je uvijek bila uz Hrvatsku, vjerujući u naše sposobnosti”, rekla je.
Prema Gauckovim riječima, “intenzivne odnose” dviju zemalja “obogaćuju” i Hrvati koji žive u Njemačkoj, prema njegovim riječima njih 230.000, kao i brojni njemački turisti koji ljetuju u Hrvatskoj. Ustvrdio je međutim da proces reformi u Hrvatskoj “još nije dovršen” i da su pred Hrvatskom veliki gospodarski izazovi, kao i potreba suočavanja s prošlošću.
Nakon razgovora s Gauckom i Merkel, hrvatska predsjednica pred večer će u Europskoj akademiji Berlin održati predavanje o Hrvatskoj i Europskoj uniji.
Posjet predsjednice Grabar-Kitarović Njemačkoj događa se manje od mjesec dana nakon što je preuzela dužnost. Ovo je njezin drugi inozemni posjet, nakon što je početkom ožujka boravila u Bosni i Hercegovini. Njezin prethodnik Ivo Josipović boravio je u posjetu Njemačkoj u siječnju 2011., a njemački predsjednik Gauck posjetio je Hrvatsku u prosincu 2012.
“BiH ne funkcionira dobro”
Posebnu pozornost posvetila je Bosni i Hercegovini, rekavši kako podržava tu državu kao zajednicu ravnopravnih naroda.
“Bosna i Hercegovina je država koja ne funkcionira dobro”, naglasila je, podsjetivši kako Hrvatska ustraje na suverenosti, teritorijalnoj cjelovitosti i političkoj neovisnosti BiH, brinući se i za tamošnje Hrvate.
“Zaštita Hrvata u BiH naša je ustavna obveza”, podsjetila je, pozvavši građane BiH da se dogovore kako će izgraditi svoju zemlju.
Hrvatska će dati svoj doprinos napretku zemalja u jugoistočnoj Europi, a otvorena pitanja sa susjedima trebaju se riješiti, rekla je hrvatska predsjednica.
“Želimo pomoći susjedima da uštede na vremenu”, rekla je govoreći o spremnosti Hrvatske da pomogne zemljama jugoistočne Europe na njihovu putu u EU i NATO.
“Snaga europeizacije”, perspektiva europskog zajedništva i napredak u suradnji znači i da se stranice povijesti trebaju zatvarati kako bi se otvorile nove”, ustvrdila je, istodobno se usprotivivši podizanju novih zidova u Europi.
Govoreći o položaju Hrvatske u Europi, Grabar-Kitarović je spomenula potrebu hrvatskog doprinosa rješavanju zajedničkih problema, kao što su borba protiv terorizma i trgovine ljudima, ali i sudjelovanje u zajedničkom napretku, posebice glede energetske budućnosti Europe. Naglasila je potrebu suradnje u području između Baltika i Jadrana, ustvrdivši kako taj prostor odlikuju kulturne veze i gospodarski interesi, odnosno šanse koje tim zemljama zajedno stoje na raspolaganju.
“Tito je bio diktator”
Na pitanje iz publike o potrebi za lustracijom i o sudbini Titove biste u predsjedničkim dvorima, Grabar-Kitarović je podsjetila na politiku predsjednika Franje Tuđmana koji se zauzimao za nacionalno jedinstvo zbog potrebe za obranom zemlje. Poručila je da je pitanje lustracije pogodnije za vladu nego za predsjednicu, napomenuvši kako ona ipak radije razgovara o pitanjima o budućnosti nego o temama iz prošlosti.
“Tito je bio diktator”, rekla je na pitanje o Titovoj bisti, naglasivši kako će ona biti uklonjena iz predsjedničkih dvora i, kao umjetničko djelo, smještena na prikladno mjesto, vjerojatno u njegovu rodnom kraju.
“Svaka zemlja ima pravo odlučivati o svojoj sudbini”, rekla je upitana o sudbini Ukrajine i njezinim europskim perspektivama, ustvrdivši pak da je krizu u Ukrajini teško riješiti, ali da nema vojnog rješenja.
U razgovoru s publikom, predsjednica Grabar-Kitarović govorila je i o potrebi demografske obnove koja uključuje stvaranje radnih mjesta za mlade kao i stvaranje uvjeta da mogu osnovati obitelji, a ponovila je i poruku iz predizborne kampanje da se zauzima za pravo dopisnog glasovanja, kao i da veliki broj političkih stranaka nije nužno loš za demokraciju ako je omogućena stabilnost političkog spektra.
Žestoko ću lobirati za Pelješki most koji je neophodan Hrvatskoj i EU
Uoči prvog službenog posjeta Njemačkoj DW je razgovarao s hrvatskom Predsjednicom Kolindom Grabar Kitarović o odnosima dviju zemalja, trenutnom stanju u Hrvatskoj te odnosima sa susjednim državama.
U utorak (17.3.) ćete prvi puta kao hrvatska predsjednica posjetiti Njemačku. Susrest ćete se s kancelarkom Merkel i saveznim predsjednikom Gauckom. Što je na dnevnom redu, kako ocjenjujete odnose s Njemačkom i kako će oni ubuduće izgledati?
Kampanja je iza nas, ali i u njoj sam često govorila o odnosima s Njemačkom i da želim obnoviti to partnerstvo. Cijenim njemačku ulogu u europskoj i transatlantskoj arhitekturi i želim jačati našu suradnju. Želim na neki način i obnoviti međusobno povjerenje i vjerodostojnost Hrvatske. Kao nekome tko je radio na pretpristupnim pregovorima i uvjeravao EU da će Hrvatska biti konstruktivan partner, bila sam razočarana kada je nakon ulaska u Uniju došlo do razilaženja u slučaju europskog uhidbenog naloga i slučaja Perković. To je bilo nepotrebno. Hrvatska mora dokazivati svoju vjerodostojnost držanjem do onoga što je potpisala. Bez obzira na to, naši su odnosi vrlo dobri i partnerski. Povezuju nas, ne samo brojna hrvatska iseljenička zajednica i brojni njemački turisti, već i suradnja u NATO savezu. Želimo proširivati i znanstvenu suradnju, osnažiti odnose u gospodarstvu, trgovinskoj razmjeni i ulaganjima, ali i na najvišoj političkoj razini. Njemačka nam je jedan od najvažnijih partnera u vanjskoj trgovini, ulaganjima, turizmu i suradnji između banaka kao i tehnologiji. To nam je strateško tržište za naše izvoznike. Za njih posebno želimo širiti mogućnosti. Hrvatska zna gdje jest, gdje pripada i tko su joj prijatelji.
Prilikom ulaska Hrvatske u EU iz Njemačke su dolazile najave da želi pomoći jačanju hrvatske industrije, no to se, čini se, i nije dogodilo. Barem ne na neki spektakularan način kako su to građani očekivali. Zašto?
Očekivanja su općenito bila da će se ulaskom u EU stvari promijeniti preko noći. Ali to je proces koji traje i koji mora bit postupan. Ipak, držim da je protekle dvije godine došlo do zastoja. To su te prve godine kada počnete sjediti za zajedničkim stolom, raditi zajedno, ali ono pravo dokazivanje tek slijedi. U tom kontekstu, treba promatrati i pravu suradnju koja predstoji s Njemačkom. Ne želim tražiti krivce u prošlosti. Želim se okrenuti budućnosti i na ovim sastancima koji predstoje, a koji su tek uvod u široki dijalog i buduću suradnju. Želim pokrenuti stvari koje sada tapkaju na mjestu.
Kako biste nam onda što jednostavnije opisali zašto je hrvatsko gospodarstvo u ovom trenutku tu gdje jest?
Uzroci su u globalnoj ekonomskoj krizi, ali i u nesnalaženju Hrvatske. Potrebne su nam snažne promjene. Moramo stvoriti poduzetničku i investicijsku klimu. Zato je neophodno uklanjanje barijera za investicije; kako strane i domaće. Trebamo povećati proizvodnju, reindustrijalizirati zemlju u skladu s ekološkim standardima koje imamo za održivi razvoj i otvarati nova radna mjesta. Mislim da država nije ta koja treba otvarati radna mjesta, možda samo određeni broj na određeno vrijeme, i zato treba poticati duh poduzetništva. Za to je potrebno mijenjati i poreznu politiku kao i birokraciju koja mora postati servis građana. Investitori mi govore da je temeljni nedostatak naše gospodarske politike nepredvidljivost sustava. Cilj nam je da znaju što mogu očekivati, ne samo od danas do sutra, već kroz više godina.
Vlada je najavila kako će u ovom mjesecu uputiti aplikaciju u Bruxelles za sufinaciranje gradnje Pelješkog mosta. Vi ste pak tijekom kampanje govorili kako zemlja nedovoljno koristi euro-fondove. Jeste li ostali pri toj svojoj tvrdnji? Jesu li građani profitirali od ulaska u EU?
Ostajem pri tome. Iskorišteno je uglavnom ono što je programirano ranije. Žestoko ću lobirati za projekt Pelješkog mosta koji je neophodan Hrvatskoj i EU, ne samo zbog teritorijalnog povezivanja Hrvatske, već i zbog schengenskog prostora i sigurnosti. I, naravno, zbog regionalnog razvoja područja oko tog mosta. U svom uredu sam uspostavila mjesto savjetnika za europske fondove poljoprivredu, ribarstvo i vodno gospodarstvo, jer mislim da se iz kohezijskih fondova za te sektore može povući puno više novca, uz puno bolju edukaciju i transparentniji rad državnih institucija.
Latentni euroskepticizam nije ni nelegalan, ni hrvatska specifičnost. Jasno je artikuliran tijekom izbora kroz jednog od predsjedničkih kandidata. Gdje su mu korijeni?
On općenito postoji u Europi. Jednim je dijelom uvjetovan globalnom gospodarskom krizom, ljudi u vrijeme recesije su općenito nezadovoljniji nego u vrijeme gospodarskog rasta. Hrvatska je profitirala od članstva u EU, jer se to ne mjeri samo europskim fondovima već i sveukupnom europeizacijom društva, promjenom stanja duha, promjenom razmišljanja. Iako, u Hrvatskoj ni dvije godine kasnije građanima nije sasvim ‘sjelo’ da smo danas članica EU. Još uvijek se smatra da Bruxelles od nas neprestance nešto traži, ali mi smo sada ti koji sjedimo za istim stolom i kreiramo politiku. Građanima nije dovoljno objašnjeno da moramo aktivno sudjelovati u kreiranju europske politike. Skepticizam je nastao i zbog činjenice da se preko noći nisu dogodile promjene. Ali ja ne primjećujem baš veliko nezadovoljstvo, kao ni želju da se odmaknemo od EU. Štoviše, očekivanja su i dalje usmjerena prema Bruxellesu u pravcu gospodarskog razvoja, ali i da se hrvatskoj pomogne u reformama, posebno u fiskalnoj i monetarnoj politici.
Hrvatska u ovom trenutku traga za 1600 građana nestalih u Domovinskom ratu, među njima je i 670 građana srpske nacionalnosti. Srbija je, smatra se, do sada mogla bezbroj puta otvoriti svoje arhive kako bi se velik dio tih ljudi našao. Hoće li ipak Bruxelles biti mjesto gdje će se to rješavati?
Nadam se da neće. To je bilateralno pitanje koje moramo rješavati između nas. Naravno, bit će prigode da se o tome razgovara u okviru poglavlja 23 i 24, i zaštite manjina i svih tih pitanja preostalih iz rata koje treba zatvoriti i okrenuti se prema budućnosti. Ohrabrena sam razgovorima sa srbijanskim premijerom Vučićem i potpredsjednikom vlade Dačićem. To je humanitarno pitanje koje se ne smije politizirati. Među nestalima su i osobe srpske nacionalnosti. Oni su naši državljani i potraga za njima je naša obveza. Priznajemo to i sa Srbijom želimo kroz dijalog ubrzati rješavanje tog pitanja. Inače, sva otvorena pitanja sa Srbijom bismo trebali rješavati dijalogom, a ako nije moguće, recimo u slučaju granica, trebamo to rješavati preko međunarodnih sudbenih tijela. Ali da to bude konstruktivno i da se ne dižu tenzije s obje strane granice. Sva su se ta pitanja rješavala presporo i to treba ubrzati.
Nedavno ste posjetili BiH. Koliku sigurnosnu prijetnju Hrvatskoj u ovom trenutku radikalni islamisti u toj zemlji. U Gornjoj Maoči i krajem prošlog tjedna su se vijorile zastave takozvane “Islamske države”? Shvaća li se to ozbiljno u Hrvatskoj?
Da, svakako. Ako ste gledali kartu takozvane Islamske države, mogli ste vidjeti da su Hrvatska, BiH, pa i Slovenija i Austrija na toj karti prikazane kao dio te ‘države’. Međutim, imamo povjerenja u naše službe koje surađuju sa službama BiH i drugim službama na međunarodnoj razini. Mislim da će nas, nažalost, pitanje terorizma i radikalizma sve više okupirati u budućnosti i da ćemo morati pojačati suradnju među državama.
Hrvatska je članica NATO saveza, njeni vojnici vrlo uspješno sudjeluju u mirovnim misijama. Ipak, zadnjih dana dosta slušamo o osipanju Oružanih snaga, ponajviše zbog odlaska skupine pilota ratnog zrakoplovstva u inozemstvo i to zbog puno boljih plaća. Kao vrhovna zapovjednica, možete li nam reći je li stanje pod kontrolom?
Afganistan sam posjetila više puta i moram reći da su naše oružane snage na terenu vrhunski profesionalne, kulturološki pripremljene na drugačiju sredinu i empatične prema građanima Afganistana. To je impresivno i čujem pohvale na njihov račun od svih. Imamo vrhunske ljude od kojih mnogi imaju i iskustvo iz Domovinskog rata. Stanje u vojsci želim popraviti. Kao i mnoge države u tranziciji ne ulažemo dovoljno u tehnologije, više se ulaže u ljudske resurse i pitanja iz prošlosti. Postoji izvanredno dobra podloga i ohrabrujuće je da vojska impresivno odgovara na izazove kao što je bila poplava u Gunji. Ne krijem da nisam zadovoljna sa stanjem u Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu. Do 2016. godine moramo donijeti neke hrabre odluke. Odlazak pilota ne bih dramatizirala. Oni imaju pravo zarađivati negdje drugdje, ako misle da ovdje ne zarađuju dovoljno. Osim toga, to je na neki način pohvala njihovoj obučenosti. Neće otići odjednom i neće doći do neke ‘rupe’. O ostalim pilotima također slušam sjajne priče. Oni ni ne žele zapovjedna mjesta, jer se ne žele baviti papirologijom, već žele letjeti i čuvati hrvatsko nebo.
Vratili ste se iz Sjedinjenih Država gdje ste posjetili i hrvatsku iseljeničku zajednicu koja ima velika očekivanja od vas. Gdje ih vidite u budućnosti, ali i ostale iseljenike, primjerice iz Njemačke?
Oni imaju velika očekivanja od mene, a ja od njih. I to ne mislim samo na financijska ulaganja, iako se nadam da će oni biti investitori u Hrvatsku. Od svih iseljenika očekujem da iskustva i poznanstva koja su stekli ulože u Hrvatsku. Potrebno nam je novo znanje i iskustvo kako se stvari u nekim područjima ne bi više vrtile u krug. Naše iseljeništvo je potencijal. Mogu se vratiti, ali i ne moraju. Mogu nam na različite načine pomoći kako bismo pokrenuli gospodarstvo, inovacije i razvoj tehnologije. Ta područja se najbrže razvijaju i porast BDP-a i osobnih dohodaka kroz njih je najveći. I naravno, ne treba zaboraviti demografsku obnovu.
Za sebe kažete da ste moderna konzervativka, no ipak ste doživjeli kritiku jednog od istaknutih novih konzervativaca Vincenta Batarela zbog sudjelovanja na njujorškoj konferenciji Zaklade Clinton koja, navodno, promiče suprotne svjetonazore.
To je jedno izdvojeno osobno mišljenje, čak se i Crkva očitovala o tome. Gospodin papinski nuncij u Hrvatskoj rekao je da to smatra neutemeljenim. Svrha konferencije je bila pomoći ženama. Sudjelovala sam u panelu koji se bavio ženama, mirom i sigurnosti. Bavili smo se nečim kroz što su prošle Hrvatska i BiH u ratu; kako i na koji način spriječiti seksualno i drugo nasilje, kako pomoći žrtvama i kako ne gledati na njih samo kao žrtve, već kao i na čimbenik promjene. Žao mi je da su se na takav način u hrvatskim medijima zamaglili svrha i smisao te konferencije.
wpDiscuz